subota, 6. kolovoza 2016.

Alkohol je zabranjen i u kršćanstvu!

Po Bibliji u poslanici Efežanima, poglavlje 5, stih 18: "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom!" (Biblija, Poslanica Efežanima, 5:18). U mudrim izrekama, u poglavlju broj 20, stih broj 1: "Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i ko se njima odaje, neće steći mudrosti." (Biblija, Mudre izreke, 20:1). U poslanici Galaćanima, u poglavlju broj 5, stihovima 19, 20 i 21: "A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti." (Biblija, Poslanica Galaćanima, 5:19-21).

U Kur'anu, u suri broj 2, Al-Baqara, ajet broj 219: "Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili." (Kur'an, Al-Baqara, 2:219). U suri broj 5. El-Maide, ajet broj 90: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite." (Kur'an, Al-Maide, 5:20).

Isus je bio musliman


nedjelja, 5. listopada 2014.

Islam priznaje teoriju Velikog praska i teoriju Evolucije, ali samo uz kontrolu Boga

Teorija Velikog praska tvrdi da se svemir prije 13,7 milijardi godina počeo širiti iz tačke neizmjerne gustoće, i tako se nastavio širiti i danas. Doktor Laurence Brown, nekadašnji ateista, koji je primio islam, u svom izlaganju objašnjava kako islam ne negira teoriju Velikog praska, ali objašnjava da se, veliki prasak (big bang) desio pod kontrolom Stvoritelja. Veliki prasak je bila najveća eksplozija u historiji našeg univerzuma. Nauka se ne može proturiječiti nauci, a upravo Brown objašnjava kako se iz prirodne selekcije i velikog praska vidi da ništa od navedenog nije moglo nastati uz odsustvo Boga.

Doktor Laurence Brown, nekadašnji ateist, diplomirao je na dva elitna univerziteta gdje je specijalizirao oftamologiju. Služio je vojsku u američkoj avijaciji kao ugledni oftamolog punih 8 godina. Njegovo službovanje je bilo krunisano nagradom "šefa oftamologije" na bazama Lakenheath u Engleskoj i u bazi Eglin na Floridi, najvećoj vojnoj bazi na svijetu. Laurence Brown je diplomirao na Cornell univerzitetu, a doktorirao je na univerzitetu Brown. Specijalizaciju za polje oftamologije je završio u bolnici koja pripada univerzitetu George Washington u Washington D.C.-u.

U početku svog izlaganja, objašnjava kako ateiste odgovaraju na pitanje njihovog stvaranja. Ateiste, po njegovom iskazu, tvrde da su rezultat velikog praska od kojeg je nastao univerzum.

Veliki prasak se nije desio u vidu eksplozije, već je započeo davno prije toga. Prije eksplozije je postojao primordijalni oblik prašine u ništavilu svemira koji je srastao u masivno i hiper-zgrušano jezgro mase i energije i upravo je to bilo ono što je eksplodiralo. Brown postavlja pitanje odakle je došao ovaj oblik prašine i odakle je došla primordijalna prašina i energija za ovu ekspoloziju? On se poziva na nauku, jer iz nje same ne možemo dobiti nešto iz ničega.

Brown objašnjava kako je neosnovano vjerovati da se, kako ateisti tvrde, savršeni univerzum stvorio slučajnom eksplozijom, dok svaka druga eksplozija rezultira uništenjem i haosom. Nauka ne može proturiječiti nauci. Entropija je generalni princip u nauci, u kojem ukoliko nema veće kontrole nad procesom, proces je sklon haosu. On to objašnjava u jednostavnim primjerima dječijih soba, kuhinjskih sudopera ali i komplikovanim hemijskim reakcijama. Ako dijete ne pospremi svoju sobu, majka ne kontroliše suđe u sudoperu, hemičari ne nadziru hemijsku reakciju, sve navedeno se pretvara u haos.

Brown se dotiče i teorije evolucije i demantuje ateističko vjerovanje u evoluciju kao prirodnu selekciju, uz odsustvo Boga. Po ateistima, u početku je postojao organizam jednostanične ćelije, iz koje je evoluirao sav život koji je nama poznat. Brown ovdje objašnjava kako sve mora imati svoj izvor stvaranja, kao što umjetnici stvaraju umjetnine, arhitekte građevine, i da je upravo čovjek Božije stvorenje jer za razliku od prirodne selekcije koja objašnjava različitosti vrsta, ostatke fosila, porijeklo dinosaurusa i sl., ne mogu objasniti odakle je došla duša, ni njeno razvijanje.

Poziva se i na neosnovano vjerovanje ateista u pogledu "moći" koja tijelu daje život. Danas je moguće izvršiti transplatanciju skoro svih organa u tijelu, mogu napraviti čitavo tijelo, ali mu ni najveći današnji doktori ne mogu udahnuti život. Tako i čovjek kada umre, njegovi organi su u funkciji, ali ga ni lijekovi ni doktori ne mogu povratiti u život.


Kur'anski ajet je davno potvrdio prisustvo Boga u stvaranju univerzuma:
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? (Kur'an, sura 21., ajet 30.)

utorak, 9. rujna 2014.

Biblija i Psalmi vode Islamu i islamskom načinu molitve

Svi poslanici, koji su pomenuti u Bibliji, molili su se Bogu onako kako se muslimani mole danas. Islam nije novonastala religija. Islam je jedina religija koja nije dobila ime po narodu, mjestu ili pojedincu. To je vjera svih poslanika uključujući Adama, Abrahama, Mojsija, Davida, Isusa i Muhammeda, neka je mir i salavat na sve njih. Muslimansko praktikovanje molitve, stajanje, saginjanje i klanjanje u pokornosti, nije bilo nepoznato za prijašnje narode. Nakon što su primili Božije naredbe, muslimani su slijedili Muhammeda a.s. da bi naučili kako se moliti. Poslanici su u Bibliji kršćanima dali primjere koje trebaju slijediti. Ako bi oni slijedili te primjere, oni bi se Bogu molili kao i muslimani. Postoje mnogi citati iz Biblije i Davidovih Psalma koji dokazuju ove činjenice.

Muslimani uzimaju abdest prije molitve

"I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i otide u kuću Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuću svoju, zaiska da mu donesu da jede. I jeo je." (Druga Samuelova knjiga, Glava 12:20)

"Još zapovjedi Gospod Mojsiju: "Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno podnožje njezino za umivanje, postavi je između Šatora sastanka i žrtvenika i nalij u nju vode, Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge. Neka se peru vodom, da ne umru, kad ulaze u Šator sastanka, ili kad pristupaju k žrtveniku, da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu. Tada neka tu peru svoje ruke i noge, da ne umru. Ova uredba ima vječnu valjanost za njih, za njega i potomke njegove kroz sve naraštaje." (Izlazak 30:17-21)

"Umivaonicu postavi između Šatora sastanka i žrtvenika i nali u nju vode za pranje. Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Kadgod bi ulazili u Šator sastanka ili pristupali k žrtveniku, prali bi se, kao što je bio zapovjedio Gospod Mojsiju." (Izlazak 40:30-32)

Na samom početku molitve, muslimani podižu ruke sa strane pored glave i izgovaraju Allahu Ekber što u prevodu znači Allah je najveći

"Bože, ti si Bog moj: Tebe tražim; žedna je tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji okorjeloj, suhoj bezvodnoj. Tako sam u svetištu pogledavao za tobom, da vidim sjaj tvoj, slavu tvoju. Jer je milost tvoja više od života; tebi pjevaju slavu usne moje. Tako ću te hvaliti za života svojega, u ime tvoje podizati ruke svoje. Kao mozgom i salom nasitilo se srce moje, tebe slave usta moja usnama punim klicanja. " (Psalmi 63:1-5)

"Velik je Gospod i dostojan svake slave u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj!" (Psalmi 48:1)

Svi Poslanici su se u Bibliji molili kao što to danas rade muslimani, a tako i Isus i njegovi učenici

"Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i reče mu: "Ja sam Bog Svemoćni; hodi preda mnom i budi savršen! I sklopit ću zavjet između sebe i tebe, i dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo. Tada Abram pade ničice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: "Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima"." (Postanak 17:1-4)

Kada se priča o Mojsiju i Aronu, navodi se sljedeći dio:

"Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: "O Bože, Gospodaru duha životnog u svakom tijelu. Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu zajednicu?" (Brojevi, glava 16:22)

"Mojsije i Aron umakoše ispred zajednice k ulazu u Šator sastanka i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja." (Brojevi, 20:6)


"Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom." (Jošua 7:8)

"Kad svi sinovi Izraelovi vidješe, kako oganj i slava Gospodnja siđoše na hram, prignuše se licem k zemlji na kameni pod, pokloniše se Gospodu i slavili su ga: "Dobrostiv je on, i vječno traje milost njegova." (2 Ljetopisa, glava 7:3)

Tokom vremena Nemehije, oblici pokoravanja su bili jasno objašnjeni

"I Ezra reče molitvu hvale u čast Gospodu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori: "Amen, amen!" I podigoše ruke svoje, prignuše se tada i pokloniše se Gospodu licem do zemlje." (Nemehija, poglavlje 8:6)

"I otiđe malo dalje, pade ničice na svoje lice, i pomoli se: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš." (Jevanđelje po Mateju 26:39)

"Kad to čuše učenici, padoše vrlo uplašeni ničice na svoje lice." (Jevanđelje po Mateju 17:6)

"Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena." (1. Kraljevima, poglavlje 18:42)

"I svi anđeli stajahu oko prijestolja i starješina četiri bića, i padoše na lice pred prijestoljem, i pokloniše se Bogu." (Otkrivenje Ivanovo - Apokalipsa, poglavlje 7:11)

"Dođite, poklonimo se i padnimo ničice; kleknimo pred Gospodom, koji nas je stvorio!" (Psalmi 95:6)

"Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice." (Suci 13:20)

"Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!" (1. Kraljevima, 18:39)

"Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice svoje i povikah: "Ah, svemogući Gospode, hoćeš li zatrti sav ostatak Izraelov, kad tako izasipaš gnjev svoj na Jerusalem?" (Ezekiel 9:8)

"Kad je bio sluga otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko" (1. Samuelova, 20:41)

"Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah" (Psalmi 22:29)

"Kad se Jošua nađe jedanput pred Jerihom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek, koji je držao goli mač u ruci svojoj. Jošua pristupi k njemu i upita ga: "Jesi li naš ili naših neprijatelja?"
"On odgovori: "Nijesam, nego sam vođa vojske Gospodnje. Upravo dođoh." A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: "Što ima gospodar moj da kaže slugi svojemu?" (Jošua, 5:13-14)

"A kad je čuo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se ničice pred Gospodom sve do zemlje." (Postanak, 24:52)

Obavljajte molitvu kao što su je Božiji poslanici obavljali. Ljudska bića, odabrana od Boga da prenesu Njegovu poruku su najbolji od ljudskih bića. Poklonite se i klanjajte Allahu i od Njega tražite da vas uputi jer vas samo On može uputiti na pravi put.

"One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na pravom putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva, molitva njihova biće u njima: "Hvaljen neka si, Allahu!", pozdrav njihov; "Mir vama!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!" (Kur'an, Junus 10:9-10)


četvrtak, 7. kolovoza 2014.

Naučni dokazi iz Kur'ana - Nevidljiva pregrada (barijera) između dva mora

Karakteristika dva mora koja se međusobno dodiruju, a njihove vode ne miješaju, otkrivena je u nedavnoj prošlosti od strane okeanografa. Zanimljiva je činjenica da je ta karakteristika u Kur'anu saopćena prije više od 1400 godina:

Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju. (Sura 55. Ar-Rahman, ajeti 19-20)

Jacques-Yves Cousteau (Žak Kusto; 1910.-1997.) je najpoznatiji svjetski istraživač i režiser dokumentarnih filmova iz Francuske. Analizirao je vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdio da se razlikuje od Sredozemnog mora.
Ova dva mora bi sa aspekta slanosti, gustoće i životnih vrsta koje ih nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slična na Gibraltaru, mjestu gdje se spajaju, ipak, čak i u području gdje su veoma blizu, ova dva mora posjeduju različite strukture. Prilikom istraživanja suočili smo se sa situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprečava nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemački naučnici otkrili 1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more. Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo se da ista barijera postoji na svim linijama spajanja mora različitih struktura.” Ova odlika koju je nemoguće uočiti golim okom i koja izgleda nelogična najprije je objavljena ljudima na Arapskom poluotoku, koji nemaju nikakve veze sa moreplovstvom.

Zahvaljujući površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda susjednih mora. Površinski napon, koji proizlazi iz različite gustine mora, gotovo poput zida sprečava međusobno miješanje voda. Na taj način susjedna mora imaju različite strukture, različitu gustoću i različiti procenat soli. Ova različita okruženja formiraju sredine pogodne za život različitih živih bića. Radi toga, podmorski život posjeduje veću raznolikost, od riba do biljaka i mikoorganizama. Voda, koja nam se čini kao nešto što se veoma lahko miješa, fizičkim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos raznolikosti živih bića. Jaki talasi i snažna strujanja ne utječu da voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši unatoč tim silama. Ova odlika mora, na koju Kur’an skreće pozornost, ne samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Poslanika, predstavlja fenomen, nego i upućuje na činjenicu kako je Allah, dž. š., sve podesio do najsitnijeg detalja.

On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. (Sura 25. Al-Furqan, ajet 53)

Kad god neka količina jedne vode, pređe u drugu vodu, ona izgubi svoje karakteristike, postaje homogenizovana. Postoji pregrada, a ta se pregrada naziva - tranzicijski homogenizovani prostor ili oblast. Jedna voda - druga voda, susreću se i dodiruju, ali svaka zadržava svoje karakteristike. Slana voda ostaje slana, slatka voda ostaje slatka.

srijeda, 6. kolovoza 2014.

Tetovaže i tetoviranje u vjeri

Tetoviranje je trajno unošenje tinte u kožu uz pomoć specijalno izrađenih igli. Prvi primjeri tetovaža su facijalne tetovaže iz Maorskih plemena (Novi Zeland). Sama riječ tetovaža (eng. tattoo) dolazi od njihove riječi tatau. Tetoviranje različitih dijelova tijela je rasprostranjeno po cijelom svijetu. U Drugom svjetskom ratu nacisti su u koncentracionim logorima tetoviranjem brojeva na podlakticama označavali ratne zarobljenike.

U Kur'anu nema konkretnog spominjanja tetovaže ali se zabrana tetovaže može pronaći u hadisima poslanika Muhammeda a.s. Postoji ajet koji u Kur'anu, o tetovažama govori indirektno. Allah je prokleo Iblisa koji se zarekao riječima: "I navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!" (4. Sura An-Nisa/119). Ibn Kesir je pod zabranom preinačavanja Allahovih stvorenja spomenuo kastriranje i tetoviranje.

Ibn Mes`ud, r.a., jedne je prilike rekao: "Allah je prokleo žene koje se tetoviraju i koje tetoviraju, i žene koje čupaju obrve i koje traže da im se čupaju obrve i koje stanjuju zube, uljepšavajući se i tako mijenjaju izgled koji Allah daje stvorenjima!" Kada mu je jedna žena prigovorila zbog toga, on joj je odgovorio:  "A zašto da ne proklinjem onoga  koga je prokleo Allahov Poslanik, a.s., i čije je prokletstvo u Allahovoj Knjizi?" Uzvišeni Allah kaže:  "Ono što vam Poslanik da – to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite!"  (El-Hašr, 7.). (Muttefekun alejhi)

Islamski učenjaci su dozvolili tetoviranje koje ima kratkotrajnu svrhu uljepšavanja. Dakle, svako uljepšavanje tetovažama koje nije trajno, po islamu je dozvoljeno. Trajne tetovaže su haram.

Biblije (Indžila) u njenom izvornom obliku se pridržavaju i muslimani. Reci: “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš.” A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. (5. Sura El-Maida, ajet 68). U Starom zavjetu piše: "Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin!" (Levitski zakonik, 19:28).
 
Iz svega ovoga možemo zaključiti da je tetoviranje veliki grijeh. Nanošenje tetovaže je svakako paganski običaj i zahtijeva tevbu (pokajanje), ali ne izvodi iz vjere kao što to današnji narod prepričava. Jedan je od grijeha koji svakako slabi iman (čvrsto ubjeđenje da je Allah Gospodar, Vladar i Tvorac svega). Oni koji imaju tetovažu, neka ne bježe od namaza, ali neka traže oprost od Allaha i neka se iskreno pokaju. Ipak, Allah najbolje zna.

srijeda, 23. srpnja 2014.

Aiša r.a. se za Muhammeda a.s. udala sa svojih 19 godina

Kada se hazreti Aiša r.a. udala za Poslanika a.s.?
U 4. poglavlju knjige "al-Bidaya wa al-nihaya" (Početak i kraj) od Ibn Kesira na str. 315. navodi se da je hazreti Esma, kći Ebu-Bekra r.a., bila starija od svoje sestre hazreti Aiše r.a. 10 godina.
U istom djelu se navodi da je hazreti Esma, kći Ebu-Bekra r.a., preselila u 100-toj godini svoga života, tj. da je preselila 73. godine po Hidžri.
Sličnu predaju nalazimo i u djelu "al-Ealam" od Zriklija kao i u mnogim drugim djelima iz područja historije islama.
Isto tako znamo da je Poslanik a.s. 2. godine po Hidžri stupio u brak sa hazreti Aišom r.a.

Na osnovu prethodnih predaja možemo zaključiti sljedeće:

a) ako je u 100-oj godini, odnosno 73. godine po Hidžri, umrla hazreti Esma r.a., zaključujemo da je pred Hidžru imala 27 godina (100-73=27).
b) ako znamo da je hazreti Esma r.a. 10 godina bila starija od hazreti Aiše r.a., zaključujemo da je pred Hidžru hazreti Aiša r.a., a 2 godine prije braka sa Poslanikom a.s., imala 17 godina.
Pošto je hazreti Aiša r.a. imala 17 a hazreti Esma r.a. 10 godina više, to znači da je hazreti Esma r.a. imala 27 godina.
Na osnovu priloženih dokaza može se zaključiti da je hazreti Aiša r.a. prilikom stupanja u brak sa Poslanikom a.s. imala 19, a ne 9 godina.
Sve ovo nas navodi na zaključak da je prenosilac predaje iz nehata ili zaborava izgubio iz vida 10 godina razlike u godinama hazreti Aiše r.a.

Jedan od dokaza o stvarnim godinama hazreti Aiše r.a., kada je stupila u brak sa Poslanikom a.s., nalazimo i u knjizi "al-Marif" od Ibn Kutejbe gdje se navodi da je hazreti Aiša r.a. preselila kada je imala 77 godina, tj. u 58. godini po Hidžri (77-58=19).
Vidimo da je hazreti Aiša pred Hidžru imala 19. godina, a ako se Poslanik a.s. tada oženio sa njom, njihov zajednički život su počeli 2. godine po Hidžri, tj. onda kada je hazreti Aiša r.a. imala 21 godinu.
Jedan od dokaza o starosti hazreti Aiše r.a. u trenutku stupnja u brak sa Poslanikom a.s. nalazimo i kod Imama Taberija u djelu "Tahir al-umam wa al-muluk". U navedenom djelu se tvrdi da su sva djeca hazreti Ebu-Bekra r.a. rođena prije Objave.

Na osnovu dokaza znamo da je hazreti Aiša r.a. pred Hidžru imala 19 godina, a Poslanik a.s. nakon primanja prve Objave proveo u Mekki 13 godina, što znači da je hazreti Aiša r.a. na početku Poslanstva imala 6 godina (19-13=6).
Dokazi za navedeno se nalazi u velikom broju hadisa u kojima hazreti Aiša r.a. prenosi mnoge događaje u kojima je ona bila sudionik i to u prvom periodu Poslanstva, odnosno konkretnije u 4. i 5. godini Poslanstva.
Većina ovih hadisa govori o: vrijeđanju i malteretiranju prvih muslimana od strane nevjernika, životu hazreti Ebu-Bekra r.a., posjetama Poslanika a.s. porodici Ebu-Bekra r.a., postupcima Poslanika a.s. prema prvim muslimanima i njegovom odnosu prema nevjernicima.
Većina ovih hadisa se nalazi u Buharijinom sahihu (I tom, str. 181. hadis 464. i II tom, str. 804.) ili u Musnedu Imama Ahmeda (VI tom, str. 198.).

Iz gore navednih izvora zaključujemo da nam ovako važne događaje nije mogla prenijeti hazreti Aiša r.a. koja je, prilikom objave poslanstva, imala samo 6 godina jer je prosto nemoguće da ovako bitne stvari zapazi i prenese šestogodišnje dijete.
Što se tiče tradicije arapskog naroda, nije bilo u praksi da se u tako ranim godinama stupi u brak.
Sve navedeno je samo mali broj od mnoštva dokaza koji pobijaju netačnu tvrdnju da se Poslanik a.s. sa hazreti Aišom r.a. oženio onda kada je ona imala 9 godina.
Zbog skučenosti prostora nemoguće je navesti sve dokaze. Međutim, svi oni koji žele saznati više informacija o ovoj temi neka pročitaju djela Šejh Džemala Al-Bena, Islama Al-Bahirija i Husejna Munisa koja su prevedena na engleski jezik. Također neka posjete web stranicu www.ilaam.net (Preciznije: http://www.ilaam.net/Articles/Ayesha.html) i čitaju ono što objavljuje američki alim Shanavas. A više informacija o navedenoj temi potražite na www.ha-mim.net.
Napomena:

Svi oni koji odgovore traže u Buharijinoj zbirci "Sahih al-Buhari" ili u nekim drugim zbirkama hadisa, trebaju imati na umu da zbirke hadisa nisu nepogriješive te da one nisu Allahova objava.
Trebate znati da mnogi ugledni alimi poput Imama Taberanija, Šejh Muhammeda Gazalija, Abbasa el-Akada i mnogih drugih islamskih uglednika, nisu prihvatali sve što su prenijeli Buhari i Muslim.

Tekst napisao : Muaz - Quranic