srijeda, 23. srpnja 2014.

Aiša r.a. se za Muhammeda a.s. udala sa svojih 19 godina

Kada se hazreti Aiša r.a. udala za Poslanika a.s.?
U 4. poglavlju knjige "al-Bidaya wa al-nihaya" (Početak i kraj) od Ibn Kesira na str. 315. navodi se da je hazreti Esma, kći Ebu-Bekra r.a., bila starija od svoje sestre hazreti Aiše r.a. 10 godina.
U istom djelu se navodi da je hazreti Esma, kći Ebu-Bekra r.a., preselila u 100-toj godini svoga života, tj. da je preselila 73. godine po Hidžri.
Sličnu predaju nalazimo i u djelu "al-Ealam" od Zriklija kao i u mnogim drugim djelima iz područja historije islama.
Isto tako znamo da je Poslanik a.s. 2. godine po Hidžri stupio u brak sa hazreti Aišom r.a.

Na osnovu prethodnih predaja možemo zaključiti sljedeće:

a) ako je u 100-oj godini, odnosno 73. godine po Hidžri, umrla hazreti Esma r.a., zaključujemo da je pred Hidžru imala 27 godina (100-73=27).
b) ako znamo da je hazreti Esma r.a. 10 godina bila starija od hazreti Aiše r.a., zaključujemo da je pred Hidžru hazreti Aiša r.a., a 2 godine prije braka sa Poslanikom a.s., imala 17 godina.
Pošto je hazreti Aiša r.a. imala 17 a hazreti Esma r.a. 10 godina više, to znači da je hazreti Esma r.a. imala 27 godina.
Na osnovu priloženih dokaza može se zaključiti da je hazreti Aiša r.a. prilikom stupanja u brak sa Poslanikom a.s. imala 19, a ne 9 godina.
Sve ovo nas navodi na zaključak da je prenosilac predaje iz nehata ili zaborava izgubio iz vida 10 godina razlike u godinama hazreti Aiše r.a.

Jedan od dokaza o stvarnim godinama hazreti Aiše r.a., kada je stupila u brak sa Poslanikom a.s., nalazimo i u knjizi "al-Marif" od Ibn Kutejbe gdje se navodi da je hazreti Aiša r.a. preselila kada je imala 77 godina, tj. u 58. godini po Hidžri (77-58=19).
Vidimo da je hazreti Aiša pred Hidžru imala 19. godina, a ako se Poslanik a.s. tada oženio sa njom, njihov zajednički život su počeli 2. godine po Hidžri, tj. onda kada je hazreti Aiša r.a. imala 21 godinu.
Jedan od dokaza o starosti hazreti Aiše r.a. u trenutku stupnja u brak sa Poslanikom a.s. nalazimo i kod Imama Taberija u djelu "Tahir al-umam wa al-muluk". U navedenom djelu se tvrdi da su sva djeca hazreti Ebu-Bekra r.a. rođena prije Objave.

Na osnovu dokaza znamo da je hazreti Aiša r.a. pred Hidžru imala 19 godina, a Poslanik a.s. nakon primanja prve Objave proveo u Mekki 13 godina, što znači da je hazreti Aiša r.a. na početku Poslanstva imala 6 godina (19-13=6).
Dokazi za navedeno se nalazi u velikom broju hadisa u kojima hazreti Aiša r.a. prenosi mnoge događaje u kojima je ona bila sudionik i to u prvom periodu Poslanstva, odnosno konkretnije u 4. i 5. godini Poslanstva.
Većina ovih hadisa govori o: vrijeđanju i malteretiranju prvih muslimana od strane nevjernika, životu hazreti Ebu-Bekra r.a., posjetama Poslanika a.s. porodici Ebu-Bekra r.a., postupcima Poslanika a.s. prema prvim muslimanima i njegovom odnosu prema nevjernicima.
Većina ovih hadisa se nalazi u Buharijinom sahihu (I tom, str. 181. hadis 464. i II tom, str. 804.) ili u Musnedu Imama Ahmeda (VI tom, str. 198.).

Iz gore navednih izvora zaključujemo da nam ovako važne događaje nije mogla prenijeti hazreti Aiša r.a. koja je, prilikom objave poslanstva, imala samo 6 godina jer je prosto nemoguće da ovako bitne stvari zapazi i prenese šestogodišnje dijete.
Što se tiče tradicije arapskog naroda, nije bilo u praksi da se u tako ranim godinama stupi u brak.
Sve navedeno je samo mali broj od mnoštva dokaza koji pobijaju netačnu tvrdnju da se Poslanik a.s. sa hazreti Aišom r.a. oženio onda kada je ona imala 9 godina.
Zbog skučenosti prostora nemoguće je navesti sve dokaze. Međutim, svi oni koji žele saznati više informacija o ovoj temi neka pročitaju djela Šejh Džemala Al-Bena, Islama Al-Bahirija i Husejna Munisa koja su prevedena na engleski jezik. Također neka posjete web stranicu www.ilaam.net (Preciznije: http://www.ilaam.net/Articles/Ayesha.html) i čitaju ono što objavljuje američki alim Shanavas. A više informacija o navedenoj temi potražite na www.ha-mim.net.
Napomena:

Svi oni koji odgovore traže u Buharijinoj zbirci "Sahih al-Buhari" ili u nekim drugim zbirkama hadisa, trebaju imati na umu da zbirke hadisa nisu nepogriješive te da one nisu Allahova objava.
Trebate znati da mnogi ugledni alimi poput Imama Taberanija, Šejh Muhammeda Gazalija, Abbasa el-Akada i mnogih drugih islamskih uglednika, nisu prihvatali sve što su prenijeli Buhari i Muslim.

Tekst napisao : Muaz - Quranic

petak, 18. srpnja 2014.

Ramazanski post - Vrijednosti posta i post sa medicinskog aspekta

Ramazan je najsvetiji islamski mjesec tokom kojeg se posti od uzimanja jela, pića, spolnog općenja i svega onoga što kvari post od zore do zalaska sunca. Koliko god se trudio, njegovu važnost i tajnu čovjek nije u stanju u potpunosti da shvati. Ustezati se 30 dana od hrane i pića je stvar jake volje svakog pojedinca, što za krajnji cilj zaštitu od mnogih bolesti. Fascinantan je podatak da mozak nije pod utjecajem posta tako da se ne troši, već, suprotno tome, on biva snažniji. Ista je stvar i sa srcem, čiji rad se tokom posta pospješuje. Za pojedine naučnike post je izvor vitalnosti, jer nema veće blagodeti nego jednom godišnje sebi priuštiti temeljito čišćenje organizma. 
 Liječnik Anton Sankler tvrdi da se za deset godina podmladi onaj ko posti svake godine. Post koji je islam propisao neophodan je odmor za probavni sistem. U mnogim klinikama širom svijeta savjetujete se post tokom liječenja crijevnih oboljenja, gojaznosti ili pretilosti, dijabetisa, nefritisa (upale bubrega), srčanih oboljenja, artritisa.

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Kur'an;2-Al - Baqara (Krava), 183-184).


Hipokrat - otac medicine

Post je star koliko i čovječanstvo. Čak je i najpoznatiji "otac naučne medicine" Hipokrat (460.-375.pr. Kr.) iz medicinskih razloga postio i napisao prvo upustvo o obavljanju posta. Svojim pacijentima Hipokrat je savjetovao da umjesto lijekovima dušu i tijelo liječe postom, umjerenom fizičkom aktivnošću i čistim zrakom. Hipokrat je tvrdio da svaki čovjek nosi ljekara u sebi, samo mu treba pomoći pri djelovanju. Prema Hipokratu  "Glad je majka zdravlja, pretjerana sitost izvor raznih bolesti. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest." Osim Hipokrata, postili su i drugi veliki mudraci poput Lao Cea, Pitagore, Platona, Sokrata. Pozitivne učinke posta poznavale su i stare civilizacije: Asirci, Babilonci, Kinezi (Taoisti), Grci, Palestinci i Rimljani, Indijci, Egipćani i drugi.

Uticaj posta na zdravlje

Danas se javlja sve više naučnih radova koji se bave fenomenom posta i pokušavaju objasniti kako čovjek nakon 30 dana ustezanja od hrane i piće postane zdraviji. Američki liječnik Herbert Šelton u svojoj 45 godina dugoj ljekarskoj praksi na Institutu za zdravlje u SAD-u gladovanjem je liječio pacijente. Šelton je objavio knjigu pod nazivom «Post može da vam spasi život», u kojoj je naveo mnoge koristi od posta. U istoj knjizi Šelton piše:
« Nema ništa ljepše nego biti svjedok kompletnog oporavka za vrijeme posta kod bolesti kao što su: hronični ekcem, urtikarija, proširene vene, čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, astma, kolitis, artritis, amebna dizenterija, endokarditis, sinuzitis, bronhitis, neuitis, nefritis, akutna i hronična upala slijepog crijeva, fistule, psorijaza, sve vrste digetivnih poremećaja, kamen u uritarnom traktu i u žuči, pelagra, glaukom, izrasline na grudima, epitelion, migrena, acidoza, epilepsija, paraliza, Rajnoova bolest, lokomotorna ataksija… Ovom spisku mogu da se dodaju mnogi drugi poremećaji, a ni tada on ni ne bi bio potpun. Mnogi će reći da je ovo glupost. Drugi će reći da ne postoji lijek za sve bolesti. Svima koji sumnjaju, moramo da kažemo sa svom ozbiljnošću, da su dobro kombinovani i odabrani post i dijeta najbliži ‘liječenju svega’ što je moguće zamisliti».


Odmor za tijelo i um

Osim Šeltona i brojni drugi naučnici širom svijeta istraživali su kako Ramazanski post utiče na zdravlje. Svako od njih na post gleda kao na «operaciju bez noža». S vjerskog aspekta treba reći da Božiji Poslanik Muhammed, s.a.v.s., direktno ukazuje da važnost posta, te kaže «Postite, pa ćete biti zdravi!». Čovjek ne treba biti sklon prejedanju, pretjerivanju u hrani i piću, jer osim što na taj način uništava organizam, stvara plodno tlo za mnoge bolesti i umrtvljuje svoje tijelo. Naučnici su dokazali da jedan dan posta iz tijela otklanja ostatke deset dana. 36 dana posta bilo bi dovoljno da se iz organizma uklone svi otrovi koji su se nagomilali tokom cijele godine. Osim što odmara tijelo i um, te otklanja neke tegobe, post ima i mnoge druge pozitivne učinke.

Mnogi ucenjaci našeg vremena posvetili su pažnju pojašnjenju zdravstvenih koristi islamskog posta oslanjajuci se u tome na dostignuca (otkrica) savremene medicine. Organizovali su posebne seminare i kongrese na kojima su govorili o znanstvenoj nadnaravnosti Kur’ana i njegovih propisa. Iznijeli su naucne cinjenice koje potvrduju pozitivan uticaj posta na sve dijelove tijela i pomaže u lijecenju stomacnih bolesti, što nije bilo poznato prijašnjim ucenjacima. Bitno je napomenuti da cilj navodenja zdravstvenih koristi posta nije podstaci ljude na post zbog zdravstvenih razloga, nego povecanje ubjedenja vjernicima i podsticanje slabih duša na ozbiljno razmišljanje o Allahovoj vjeri, velicini, mudrosti i nadnaravnosti njenih propisa.Ovdje ćemo spomenuti koristi koje je naveo doktor Abdulaziz b. Ismail u knjizi “El-Islamu vet-Tibbul-hadisu”(Islam i savremena medicina), koji kaže: “Pokazalo se da je post koristan u mnogim situacijama, predstavlja jedinstven lijek u odredenim bolestima, a najvažniji lijek u zaštiti od sljedecih bolesti: Trajni poremecaj crijeva popracen fermentacionim reakcijama unutar bjelancevina i škroba, u ovom slucaju pomaže post a posebno nekonzumiranje vode izmedu dva obroka ili veliki razmak izmedu dva obroka kao što je slucaj s postom.2. Naglo povecanje tjelesne težine koje dolazi od mnoštva hrane i malo kretanja. Post je najkorisniji lijek za ovu bolest s time da je potrebno umjereno uzimanje hrane u vrijeme iftara i zadovoljavanje vodom u vrijeme sehura. 3. Povecanje krvnog pritiska što se posebno manifestuje u vrijeme povecanog raskoša (ugodnosti) i duševnih afekata. Mjesec ramazan je blagodat i blagoslov za ovakvu vrstu poremecaja, a pogotovo ako se radi o osobama kod kojih je tjelesna težina prešla prirodnu granicu.
4. Trajna upala bubrega popracena kihanjem i podbuhlošcu (otecenošcu). 5. Srcane bolesti popracene podbuhlošcu.
6. Trajna upala zglobova narocito ako je popracena debljinom, što je karakteristicno za žene iznad 40 godina. Možda ce neko reci: “Osoba koja je pogodena nekom od navedenih bolesti mora se savjetovati sa doktorom po pitanju posta (tj. da li može postiti ili ne), dok je post propisan zdravim osobama?
Kažemo: “Slažemo se sa tom konstatacijom, medutim, post je koristan zdravim osobama sa tog aspekta što ih cuva od navedenih bolesti. Sve ove bolesti razvijaju se postepeno tako da ih covjek ne može otkriti u njihovom pocetnom stadiju. Ono što je sigurno i medicinski potvrdeno jeste da post predstavlja preventivnu zaštitu od ovih bolesti. Statisticki podaci u koje nema nikakve sumnje, pokazali su da debljina (gojaznost) cini tijelo podobnim za prihvatanje razlicitih vrsta oboljenja, kao što su šecer, povecanje krvnog pritiska, trajna upala zglobova i sl. Suprotno od toga smanjenje tjelesne težine cini tijelo otpornim prema spomenutim bolestima. (23,24 str.)

Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu – da ozdravi. Put do zdravlja vodi preko stomaka, pa se post preporučuje ne samo iz vjerskih, nego i medicinskih razloga. Ramazanski post traje 30 dana, tokom kojih se na prirodan način  iz organizma izbacuju svi otrovi. Ustezanje od vode za tijelo je teže nego ustezanje od hrane, jer bez vode čovjek može živjeti samo 15 dana, a bez hrane čovjek može izdržati 60 dana.  Upravo zato po islamu post je ograničen na period od zore do zalaska sunca. U to vrijeme svaki postač treba da duhovno ojača, preispita sebe i svoje postupke, testira snagu volje, strpljenje i toleranciju. Post povećava energetske potencijale, jača imunološki sistem, podstiče ozdravljenje, obnavlja krvne stanice, ubrzava metabolizam, topi salo, poboljšava san…. Ovaj popis bi mogao ići dalje, jer se postom izoštrava um, povećava fizička i mentalna produktivnost, poboljšava mentalno i emocionalno stanje, te potiče dugovječnost. Sve u svemu blagodati posta su ogromne i vrijedi se na njih posebno osvrnuti.Čišćenje organizma od toksina  Tokom posta jetra intenzivira svoje aktivnosti. Tijelo se oslobadja toksina kroz mokraćni mjehur i debelo crijevo. Na početku posta javljaju se glavobolja, slabost, nervoza i neraspoloženje, zato što se tijelo oslobađa taloga iz tkiva, čijim topljenjem nastaju otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Tri do četiri dana nakon početka posta organizam poseže za rezervama bjelančevina i masnoća iz tijela. Loš zadah i neprijatan miris tjelesnih izlučevina znak su da se organizam čisti od toksina. Drugi stepen posta (3. do 7. dan) uključuje čišćenje sluzi, masnoća, odumrlih stanica i drugih toksina koji lakše izlaze iz sistema. Nakon samo tri dana posta želja za jelom je smanjena, a organizam pun energije jer se počinje izlučivati endorfin koji ublažuje bol i podiže raspoloženje.
Smanjen rizik od moždanog udara
 Stručnjaci američkog Nacionalnog instituta za prehranu tokom Ramazana proveli su istraživanje u Tunisu nad 30 zdravih osoba. Rezultat je pokazao da je kod postača nivo dobrog holesterola povećan za 20 posto. Loš holesterol se taloži na stijenkama krvnih žila, što uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Dobar holesterol ima suprotan učinak. Potrošnja zasićenih masnoća povećava nivo lošeg holesterola. Tijekom posta tijelo troši dio svojih masnih rezervi, koje pomaže u smanjenju holesterola u krvi, a time i smanjuje rizik od moždanog udara.

«Odmor» za srce

U normalnim okolnostima 10% od iznosa krvi koja je potrebna srcu, odlazi na probavni sistem. Tokom gladovanja, taj postotak se smanjuje, jer srce radi manje intenzivno i troši manje krvi. Tako srce za vrijeme posta uštedi oko 14.000 otkucaja na 24 sata. Manje hrane u crijevima znači manji pritisak stomaka na grudi, što pospješuje disanje te se pluća, a potom i sve stanice organizma, brže i bolje opskrbljuju kisikom. U tom stanju pluća se šire bez prepreka. Također, smanjuje se pritisak na srce zato što nema potrebe za pumpanjem veće količine krvi u probavni sistem.

Smanjenje krvnog pritiska
 Smanjena koncentracija tjelesnih tekućina tokom posta pozitivno utječe na bubrege i dovodi do smanjenja krvnog pritiska. Za vrijeme gladovanja smanjuje se koncentracija soli kao što su natrij, kalcijum oksalat i fosfat, što spriječava formiranje kamenca i tumora.

Podmladjivanje organizma
 Ljudsko tijelo je savršen organizam u kojemu se radja i umire više od 2,5 miliona stanica. Organizam je toliko inteligentan da za vrijeme posta prvo jede svoje štetne djelove (izrasline, tumore, bolesna tkiva…).Gladovanjem tijelo počinje više raditi i aktivirati obnavljanje stanica. Cjelokupni organizam se osvježava, obnavlja i podmladjuje.

Gubitak kilograma
 Kada 30 dana u svoj organizam unosite ograničene količine hrane i pića sasvim je normalno da dodje do gubitka kilograma. Prema američkom doktoru Herbertu Šeltonu kada ne uzimamo hranu, organizam se hrani deponovanim rezervama koje se nalaze u krvi, kostima, u jetri, u žlijezdama, pa čak i u samim ćelijama od kojih se tijelo sastoji. U njima se nalazi skladište proteina, masti, šećera, vitamina i minerala, pa tkiva prelaze na korišćenje rezervi obrnutim redom u odnosu na njihovu važnost u organizmu. Prva na redu za trošenje je mast.
Čistija  koža
 Isto kao i u krvi, tako i u našem organizmu post smanjuje udio vode, a ova činjenica doprinosi liječenju mnogih bolesti kože i dovodi do poboljšanja imuniteta. U odnosu na nepostače, vrlo je mala mogućnost da će postač oboliti od kožnih bolesti koje se prenose preko velikih područja tijela. S postom isčezavaju alergije, migrene, akne, a pozitivno djeluje i na liječenje raka.
Olakšan rad probavnog sistema
 Post olakšava rad probavnog sistema, jer se u organizam unosi manje hrane i pića. Sam tim smanjuje se kiselost želuca, od koje pate milioni osoba širom svijeta. Ujedno se smanjuju rizik od peptičkog ulkusa, koji nastaje zbog narušene ravnoteže između agresivnih faktora (želučana kiselina, pepsin i dr.) i obrambenih mehanizama sluznice gastrointestinalnog trakta (mukus, bikarbonati, mikrocirkulacija, prostaglandini i dr.). Naučnici su se složili da se zahvaljujući postu s varenja hrane energija usmjerava na druge značajnije aktivnosti.

Preventiva kod dijabetesa
Izvrsna prilika za regulisanje rada gušterače je suzdržavanje od hrane i pića. Gušterača izlučuje inzulin, koji pretvara šećer u suhe ili masne tvari koje se akumuliraju u tkivima. Kod osoba s povećanom tjelesnom težinom i velikim brojem masnih stanica pojačana je potreba za inzulinom, ali nakon nekog vremena gušterača postaje umorna i više ga ne može proizvesti. Javlja se umor, iscrpljenost, žedj i pojačano mokrenje, što nagovještava dijabetes. Debele osobe trebale bi postiti jer će njihovo tijelo tokom posta potrošiti 97% masnoće, a i gušterači će biti omogućeno da radi normalnije.

Poboljšanje vida
 Poslije posta čovjek vidi dva puta bolje, jer se s postom vid izoštrava. Post smanjuje unutrašnji pritisak očne jabučice, što je posebno značajno kod pacijenata koji imaju glaukom ili oboljenja mrežnice.

PMS
Post smanjuje sadržaj vode u krvi, što dovodi do njezina zadebljanja i smanjenja težine krvi od 26%. Količina krvi u žilama se smanjuje, a povećava oslobađanje prostaglandina. Zato post može umanjiti bolove kod PMS-a.

Razlika izmedju posta i dijete
Post se često poistovjećuje s dijetom. No ova dva izraza se dosta razlikuju. Dijeta je poseban režim ishrane, s odabranim namirnicama i unaprijed odredjenim pravilima. Tada govorimo o apstinenciji ili suzdražavanju od unosa odredjene hrane i pića. Kod Ramazanskog posta od zore do zalaska sunca morate se potpuno suzdržavati od unosa hrane i pića, što kao nuspojavu ima gubitak kilograma. Izgubljeni kilogrami mogu se po završetku mjeseca posta duplo vratiti, ukoliko ne budete paziti na ishranu.Zato vrijedi na kraju ovog teksta citirati  poznatog arapskog doktora El-Harisa b. Keldeha, koji kaže: „Stomak je izvor bolesti, a paziti na ishranu glavni je lijek!“
Postom do izlječenja raka U knjizi: Rak, leukemija i druge prividno neizlječive bolesti izlječive prirodnim putem, austrijski ljekar 80-godišnjak R. Brojs tvrdi da se rak može izliječiti pomoću posta, putem unutrašnjih sila koje svaki organizam ima u sebi.Po njemu “post jeste i ostaje za sada najdragocjeniji oblik liječenja bolesti”. Brojka od preko 10.000 izliječenih ovom terapijom uvijek mu je iznova služila kao dokaz da nema ničeg radikalnijeg i ljekovitijeg od dobrovoljnog odricanja od hrane i omogućavanje liječenja unutrašnjim silama koje u sebi ima svaki organizam. Međutim, tu unutrašnju silu veoma malo poštujemo. Iz neznanja zanemarujemo ono što je čovjekov Stvoritelj stavio u njegovo tijelo. Brojsov metod liječenja postom polazi od teorije da za vrijeme posta, da bi se održali vitalni organi organizma, tijelo mora “pojesti tumor i sve drugo što ne pripada organizmu.”Onaj, kome post nije stran, odmah shvata suštinu, jer za vrijeme posta tijelo se oslobađa svega onoga što mu ne prpada, pa tako u stvarnosti razdvaja sve što je bolesno od zdravog, sve dok tijelo još raspolaže sopstvenim rezervama snage i bolesnik gaji uvjerenje postojanja božanske sile liječenja u sebi.Brojs često podsjeća da je tumor samostalna izraslina i da njegove ćelije mogu da nestanu jedino postom, jer su i nastale usled pogrešne ishrane. Iz iskustva znamo da se tijelo odricanjem od hrane oslobadja svega što mu je strano, tj. svega što ne pripada organizmu. Uloga posta u liječenju duševnih oboljenja
Nije potrebno veliko znanje pa da se spozna vrijednost islamskog posta za zdravlje ljudi. O tome se danas piše ne samo u naučnim časopisima i stručno-medicinskim knjigama, već i u takvima koje nisu ni najmanje naklonjene vjeri, ali informiraju o dostignućima nauke i uspjesima iz prakse.
Manje je poznato da i psihoterapija pridaje značaj postu. Pod psihoterapijom se podrazumijeva liječenje duše, psihe. Naučno rečeno, to je metoda liječenja koja se primjenjuje kod svih neuroza, a u nekim slučajevima i kod psihoze.
Veoma su vrijedni pažnje rezultati do kojih je došao ruski psihijatar dr. J. Nikolajev, primarius jedne klinike za duševna oboljenja nedaleko od Moskve. On je sa uspjehom primjenio novi postupak u liječenju mentalno oboljelih terapijom koja se sastoji u potpunom i dugotrajnom postu. Odbijanje hrane čest je sindrom akutne šizofrenije. Takvi su bolesnici do sada prinudno hranjeni. Međutim, dr. Nikolajev je takvu reakciju shvatio kao spontano opiranje bolesnikovog organizma, pa je došao na ideju da pokuša primijeniti metodu totalnog posta. Za vrijeme posta bolesnici dobijaju samo vodu, vitaminske injekcije i rastopine nekih mineralnih soli. Otkrice dr. Nikolajeva važno je i sa jedne druge strane. Ono, naime, ide u prilog jednoj od novijih i najznačajnijih hipoteza o uzrocima nastanka šizofrenije. Prema toj hipotezi, šizofrnija je organska bolest fiziološke prirode izazvana poremećajima u metabolizmu, tj. u hemijskim procesima bolesnikova tijela u toku kojeg se stvaraju neke otrovne supstance koje negativno djeluju na rad mozga, upravo kao kod droge. Post, prema Nikolajevu, pruža organizmu priliku da se “pročisti” od tih supstanci, da uspostavi svoj metabolički ekvilibri i da ozdravi.
Naša je štampa pisala o slučaju izlječenja teške upale zglobova postom, čija je terapija trajala mjesec i po dana. Poznato je da je Mahatma Gandi političar i filozof imao 64 godine kada je 1933. god. proveo svoj čuveni totalni post. Prema nalazima liječnika koji su ga nadzirali, nakon deset dana posta toliko se podmladio da je izgledao kao da je četrdesetogodisnjak.
Prema tome, sve islamske ustanove i propisi imaju svoje duboko opravdanje. Savremena nauka ih takoreći svakodnevno potvrđuje.
Islamski post je ljudska potreba. Postom se liječi i tijelo i duša i to bez nekih posebnih izdataka i troškova. Post je veliki prijatelj.

Duhovna komponenta posta 
 
Preciznije receno post ima svoju materijalnu i duhovnu komponentu. Duhovna komponenta je cilj dok je materijalna komponenta samo sredstvo do tog cilja. Zbog toga cemo u narednom tekstu kazati nešto više o duhovnoj strani posta, tj. o njegovim najbitnijim segmentima: postu srca, jezika i ociju.Post srca 
 
Vjernicko srce treba da ostavlja samodopadanje (umišljenost) što znaci: videnje vlastite licnosti na jednom zavidnom nivou i sa osobinama koje ne posjeduju drugi. Najbolji lijek za ovu vrstu bolesti je osvrtanje na hiljade manjkavosti i slabosti koje posjeduje i koje možda na tren zaboravi, jer je njegovo prirodno svojstvo zaborav. Nadam se da niko od nas ne bi volio da mu Onaj koji ne zaboravlja i zna ono što je vidljivo i nevidljivo, pokaže sve njegove pogreške, mahane i propuste pred ljudima. Vjernicko srce ostavlja zavist i mržnju koji upropaštavaju dobra djela, zatamnjuju srce i otežavaju na taj nacin kretanje covjeka ka njegovom Gospodaru. U Džennet nece uci osim cisto i sacuvano srce kao što kaže Allah, dž.š.:”Na dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo ce onaj koji Allahu srca cista dode spašen biti.” (Prijevod znacenja – Eš-Šu’ara’ 88.-89.)Post jezika 
 
Koliko je postaca upropastilo svoj post onoga trenutka kada su dozvolili da sa njihovih jezika izlaze otrovne, ružne i teške rijeci koje zagorcavaju život njihovim bližnjima, unose nemir u njihova srca i siju nered i nepravdu medu vjernicima? Jezik je izvor velikog broja zala i ne može ga pobijediti osim onaj koji uloži veliki trud i cesto moli Allaha da mu pomogne u tome. Najveca zla koja proizvodi jezik su: ogovaranje, laž, prenošenje tudih rijeci sa ciljem širenja nereda medu ljudima, bestidan govor, psovka, proklinjanje, lažno svjedocenje i dr.Jezik može biti put ka dobru i ka zlu. Blago onome ko njime bude spominjao Allaha, tražio oprosta od Njega, hvalio Ga i slavio, zahvaljivao Mu i kajao se pred Njim, a teško onome ko njime bude narušavao casti drugih, vrijedao Allahove svetinje (mislimo na sve ono što je u Islamu sveto) i omalovažavao tude vrijednosti. Cijenjena i uvažena braco i sestre postaci! Ovlažite vaše jezike spominjanjem Allaha i ispravite njihove pogreške bogobojaznošcu i strahopoštovanjem prema vašem Velikom i Uzvišenom Gospodaru.Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
“Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.”(Buhari i Muslim) 
 
Post ociju Post ociju se ocituje u njihovom cuvanju od onoga što je Allah zabranio, kao što je gledanje razvratnih slika (na TV ekranu i casopisima), tudih žena (ljudi) i sl. Oci su prolaz ili kapija koja vode srcu i onaj ko ne bude cuvao pogled od onoga što je zabranjeno, bit ce pogoden sa cetiri zla:
 
-Raštrkanost ili nesredenost srca
-Umaranje (slamanje) duše gledanjem u ono do cega ne može doci. -Gubitak slasti u ibadetu.
Kaže pjesnik: Pozdravi se sa svjetlošcu imana
ako ne sputaš svoje oci i ne budeš ih cuvao od harama
nece osjetiti slast imana osim onaj ko svoj pogled obara
- Kazna koju mu je Allah pripremio zbog narušavanja tude casti i gledanja tudih sramota. Suprotno ovome, onaj ko bude obarao pogled, snaci ce ga tri velika dobra: -Svjetlost u srcu, povecanje imana, bježanje šejtana od njega.
Specificnosti ramazana Povezivanje šejtana u okove i lance tako da ne mogu doci do Allahovih robova, postaca i odvratiti ih sa puta istine i dobra. Na ovaj nacin Allah, dž.š., ih pomaže i veže njihovog ljutog neprijatelja, koji poziva svoje sljedbenike da budu od stanovnika ognja užarenog. Zbog toga nalazimo kod postaca veliku želju za cinjenjem dobra i ostavljanjem zla, za razliku od drugih mjeseci.
Zadah iz usta postaca ljepši je kod Allaha od mirisa mošusa. Kada kažemo zadah (ar. haluf) mislimo na neugodni miris koji dolazi iz usta usljed ispražnjenosti želuca od hrane. Taj zadah je ljudima neprijatan (neugodan) ali je, kao što smo culi, kod Allaha ljepši od mirisa mošusa. Razlog tome je što je on produkt ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š., a sve što je produkt ibadeta i pokornosti Allah, dž.š., voli i daje u zamjenu za njega ono što je bolje i ljepše. Nagrada za post nije ogranicena odredenim brojem i kolicinom. Allah za njega posebno nagraduje kao što smo naveli u hadisu Ebu Hurejre (… osim posta. On je Moj i Ja za njega nagradujem.) Kako smo zakljucili iz ovih Allahovih rijeci da je nagrada za post neogranicena? Poznato je da se za dobra djela dobiva desetorostruka ili sedamstorostruka nagrada, a što se tice posta Allah, dž.š., je nagradu za njega pripisao Sebi bez spominjanja odredenog broja, a On je Najplemenitiji i Najdarežljiviji. U drugom hadisu jasno se navodi da je nagrada za post neogranicena i poznata samo Allahu, dž.š. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Što se tice djela ciju nagradu ne zna niko sem Allah, to je post.”
Allah, dž.š., je pripisao post Sebi i izdvojio ga izmedu ostalih djela zbog toga što je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna izmedu roba i njegova Gospodara i nemoguce je da za nju zna iko osim njih. Drugim rijecima receno; nije li postac u stanju, kada se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio samim postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti? Jeste, u stanju je da takvo što uradi, ali to on ipak ne radi jer je svjestan da ga njegov Gospodar nadzire kada je s ljudima i kada je sam i da Mu i najsitnija stvar ne može promaci. Zbog toga kaže Allah, dž.š., u hadisu kudsijju hvaleci postace:”… ostavlja hranu, pice i prohtjeve radi Mene.” Post je štit koji štiti i cuva postaca od bezvrijednog i bestidnog govora kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada covjek bude postio, neka izbjegava bestidni govor i neka se ne prepire.” Takoder post cuva postaca od Vatre, da nas Allah sacuva i udalji od nje.
Primjeri učinka posta na pojedine organe
Imuni sistem ima zadaću da se  bori protiv raznih  materija i klica stranih  našem organizmu  koji velikim dijelom dospijevaju u naš organizam putem hrane, pa za vrijeme posta  tako reći imuni sistem nema posla sa tim materijama već preusmjerava svoje aktivnosti u druge organske sisteme i efikasnije je u otklanjanju displazija i prekanceroza, tj. promjena koje prethode karcinomu.Sa fiziološkog aspekta post nastupa sa početkom korištenja masti kao izvora energije, a to je otprilike 8-10 sati nakon prekida unosa hrane, tj. nakon jela. Nizak nivo ugljenih hidrata, uzrokovan postom, u krvi  smanjuje potrebe našeg tijela za inzulinom, a time se štedi gušterača što bi predstavljalo efikasnu i jeftinu metodu prevencije dijabetesa.Sistem organa za varenje za svoje vlastite aktivnosti probave hrane koristi velike količine energije iz tijela! U toku posta ta energija se preusmjerava za druge potrebe organizma, a sam probavni sistem se regeneriše: popravljaju se eventualna oštećenja sluznice koja su podloga ulkusima, gušterača i jetra smanjuju lučenje i regenerišu svoje kapacitete za lučenje probavnih sokova. Post štedi srce
Srce je poprečno prugasti mišić, organ koji neumorno obavlja svoju funkciju 24 sahata dnevno, 365 dana u godini. Između sistole i dijastole srce hvata kratki interval za odmor. To znači  da se srce jednog sedamdesetogodišnjaka  odmara oko sedam godina.  Taj najopterećeniji organ u tijelu kuca oko 70 puta u minuti, a oko 100.000 puta u samo 24 sata, za vrijeme posta srce kuca oko 60 puta u minuti, oko 85.000 puta dnevno, što znači   da se sačuva više od 15.000 otkucaja srca u 24 sahata. Srce prosječno pumpa 5 litara krvi u minuti a to znači da kroz srčani mišić prođe 300 litara krvi na sat, 7200 litara na 24 h. Dok za  vrijeme posta 260 litra krvi na sat, 6200 na 24 h što znači manje za 1000 litra na 24 h.
Da bismo shvatili važnost uticaja posta na rad srca, trebamo znati da su metaboličke potrebe određenog tkiva  neuporedivo veće u  fazi aktivnih metaboličkih procesa nego što je to slučaj u fazi mirovanja, a materije neophodne za te metaboličke procese tkivo dobija krvlju, koju kao što znamo pumpa srce. Uzećemo za primjer crijeva. 10%  krvi pumpane od strane srca ide u gastrointestinalni trakt za vrijeme varenja. Ovaj iznos je smanjen za vrijeme posta.
Poslije obroka raste motorna, sekretorna, i apsorptivna aktivnost crijevnih resica čija je površina  oko 250 m2, tj. otprilike površina teniskog igrališta. U svakoj resici postoji dovodni i odvodni krvni sud kroz koji srce u aktivnoj fazi varenja hrane treba da pumpa krv. Protok u narednim satima polahko opada da bi poslije nešto više od 6 sati poslije obroka uglavnom zaobilazio resice. Nije teško zaključiti kako poslije, recimo deset sati posta svaki dan u ramazanu, srce u stvari nema potrebe da pumpa krv u tu ogromnu mrežu sitnih krvnih sudova u milionima crijevnih resica. To znači manji umor i više odmora za  srčani mišić.
Takođe je važno naglasiti da sve preuzete hranjive materije iz krvi od strane crijevnih resica  sada idu u jetru koja je najveći unutrašnji organ, takođe sa svojim mnogobrojnim sitnim krvnim prostorima gdje će se te tvari prerađivati, što predstavlja aktivnu fazu jetre, a to opet zamara srce.
Jačanje vlastitih odbrambenih  snaga
Imuni sistem ima zadaću da se  bori protiv raznih  materija i klica stranih  našem organizmu  koji velikim dijelom dospijevaju u naš organizam putem hrane, pa za vrijeme posta  tako reći imuni sistem nema posla sa tim materijama već preusmjerava svoje aktivnosti u druge organske sisteme i efikasnije je u otklanjanju displazija i prekanceroza, tj. promjena koje prethode karcinomu.
U toku posta povećano je lučenje kortikosteroida, hormona nadbubrežne žlijezde, a poznat je njihov značaj danas u medicini. Oni predstavljaju okosnicu terapije mnogih, posebno upalnih oboljenja. Može  se reći da ostvarivanje samo ove dobiti, dovoljna je stimulacija za post. Takođe je dokazano povećano lučenje interferona,  posebne supstance koja se stvara u specijalnim ćelijama a značajan je u borbi protiv virusnih infekcija.
Prevencija gojaznosti
Detoksikacija i smanjenje tjelesne težine je još jedna dobit koju ostvarujemo putem posta. Gojaznost je u sadašnjim relevantnim medicinskim knjigama osuđena kao riziko faktor (faktor koji pospješuje nastanak) mnogih opasnih i smrtonosnih oboljenja, a prije svega srca (angina pectoris i infarkt miokarda) i krvnožilnog sistema (ateroskleroza, povišen krvni pritisak), ali i organa za disanje, varenje, izlučivanje mokraće, endokrinih žlijezda (žlijezda sa unutrašnjm lučenjem- dijabetes melitus), osteomuskularnog sistema, i svakako nepobitan je uticaj gojaznosti na mentalno zdravlje gojaznih ljudi jesr su to uglavnom osobe koje su nezadovoljne sopstvenim izgledom.
Naime, gojaznost u SAD-u  je državni problem, a uzrokovan je svakako nepravilnom ishranom. Unos hrane u organizam mora obezbjediti metaboličke potrebe organizma, ali ne i prekomjerne da uzrokuje gojaznost.
Gojaznost je bez sumnje uzrokovana  prekomjernim unosom energije u odnosu na njenu potrošnju. U liječenju gojaznosti dizajnirane su različite vrste dijeta, ali kod svih autora neizostavno je prisutno, u većem ili manjem stepenu ustezanje od hrane.
Svakako ćemo se složiti da odrasla osoba, koja je po islamu dužna postiti, svake godine prođe neku vrstu dijete i time prevenira  ili liječi gojaznost.
Smanjenjem količine masnog tkiva smanjujemo površinu gdje se skladište otrovne lipofilne materije kojih je u ishrani savremenog čovjeka jako puno (lijekovi, pesticidi, prerađena hrana, konzervansi itd) koji su nerijetko uzrok pojavi malignih i drugih oboljenja. Takođe se smanjuje nivo masnoća u krvi , holesterola i triglicerida koji su osnova ili najznačajniji riziko faktor pojave ateroskleroze, oboljenja krvnih sudova koje je preduslov nastanka infarkta kako srčanog tako i  moždanog.
Smanjuje opasnost od epileptičnog napada
Podloga epilepsije je povećana razdražljivost nervnih stasnica, a dokazano je smanjenje njhove podražljivosti tokom posta putem tranzitornog povećanja nivoa ketonskih tijela u krvi, koji smanjuju iritabilnost neurona.
Post podmlađuje organizam
Do starenja organizma može doći prijevremeno, ponekad se starenje jako ubrzava, nakupljanjem otpadnih tvari u stanicama, što opterećuje stanicu i ometa njeno normalno obnavljanje i prehranjivanje. Uslijed slabog i nedovoljnog kretanja, manjka zraka, sunca i fizičke aktivnosti sve stanice počinju jače i jače degenerirati i stariti, odnosno propadati, jer u njima nema stimulansa za življenje. One umorne i zasićene, preopterećene – umiru.
Za spriječavanje starenja, gladovanje je put koji izaziva stanicu, tkivo i organizam, da se “probude” prema životu, da se aktiviraju, a to znači da se stanice ponukaju na odbacivanje tvari koje su smetnja i opterećenja. Gladovanjem se otvaraju putevi za odbacivanje štetnih tvari i stanici se tako otvara put rasterećenja.  Stare i istrošene ćelije se uklanjaju, a mlađe ih nadomještaju – spremne za život pun aktivnosti. Volja za životom pobudena gladovanjem, osjećajem gladi, duboko zahvaća cijeli organizam.
Osobitosti islamskog posta
Islamska definicija posta  glasi: ” Post je uzdržavanje od jela, pića, spolnog općenja i svega onoga što kvari post od zore do zalaska sunca” U novije vrijeme sve je više ozbiljnih medicinskih studija koje potvrđuju koristi islamskog posta kako za tijelo tako i za psihu,  budući da je  islamski post puno više od pukog gladovanja.  Naime, islamski post je jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih metoda liječenja,  a dugotrajan post prevencija je mnogim oboljenjima. Post bi čovjeku trebao biti dodatni motiv u ostavljanju onoga ono što je, po islamu, strogo zabranjeno, prije svega, ogovoranja, laži, prenošenja tuđih riječi s ciljem sijanja neprijateljstva među ljudima, nepravde, nasilja a zatim i ostalih velikih grijeha, jer svrha posta nije puko gladovanje i apstinencija od hrane, pića i strasti, nego sticanje bogobojaznosti.
Kaže Uzvišeni Allah: “O vjernici propisuje vam se post kao što je bio propinan i onima prije vas , da bi bili bogobojazni.“ (Prijevod značenja, El-Beqare, 183) Znači svrha posta i glavni njegov cilj je bogobojazbost, a to je opet  uslov čovjekovog uspjeha na dunjaluku i na ahiretu. Allah nije rekao propisuje vam se post da biste blili zdravi, već bogobojazni. Međutim to ne isklučuje i druge blagodati pored osnovnog cilja. Polazeći od jednog od osnovnih principa islama,  da je u svemu onom što je Allah dž.š. naredio dobro i u svemu onom što se Allah dž.š. zabranio loše, ramazanski post kao stroga islamska vjerska obaveza ima i zdravstveno korisne posljedice po postača, ako se post provodi u okvirima i granicama propisanim za post. Poznato je da čovjek može živjeti oko 40 dana samo od vode. Kod takvog posta u tijelu dolazi do različitih procesa koji dovode do nervnih poremećaja ishrane  mozgu, što utiče na endokrine žlijezde, ponašanje i razdražljivost. Može doći do tzv. trovanja vodom.
Ovdje se vidi važnost ograničavanja posta na period od zore do zalaska sunca. Važno je da se nastavlja s raznovrsnom ishranom tokom iftara, što podrazumijeva namirnice iz svih prehrambenih skupina, kako bi se  unijele tvari od vitalne važnosti (vitamini i minerali) i neophodne količine kalorija, čega nema u samoj vodi. Pogled na kategorije koje islam izuzima od obaveze posta sasvim je dovoljan dokaz iskrenim i pametnim osobama da islam itekako pazi da svoji propisima ne nanese štetu ljudima: djeca (pretpubertetske dobi), starije osobe, bolesnici,   putnici, trudnice, dojilje i žene s menstruacijom, svaka osoba koja bi pošćenjem svoje zdravlje dovela u ozbiljnu opasnost, npr. dijabetičari na insulinskoj terapiji, teški  bubrežni bolesnici i sl. Njima  može biti sa medicinskog gledišta post kontraindiciran, što je  u islamu takođe  poznato i regulisano kroz mogućnost naknadnog posta ili hranjenja…
Hadisi o Ramazanu 
 
Hadis Ebu Hurejre u kome se navodi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
“Rekao je Uzvišeni Allah: “Svako djelo koje uradi sin Ademov, pripada njemu, osim posta koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagradujem.” Post je zaštita covjeku. Onaj ko bude postio, neka se cuva snošaja (polnog odnosa), i svega onog što vodi njemu i neka se ne prepire. Ako ga neko bude grdio (psovao) ili htio zapoceti kavgu sa njim, neka kaže: “Ja postim”. Tako mi Onoga u cijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postaca ce biti ljepši kod Allaha na Sudnjem danu od mirisa mošusa. Postac ima dvije radosti; kada se iftari, raduje se iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, raduje se svome postu.” (Bilježe ga Buhari 4/152 br.1904, Muslim 2/807 br.1151) Rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
” Kada nastupi prva noc ramazana, šejtani i nepokorni džini bivaju povezani u okove, pozatvaraju se sva vrata Džehennema i pootvaraju se sve džennetske kapije.” Svake noci ramazana doziva neki od Allahovih glasnika: “O ti koji žudiš za dobrom, pohrli, a ti koji žudiš za zlom, zastani. Svake noci Allah, dž.š., iskupljuje (oslobada) neke od Svojih robova od džehennemske vatre.” (Bilježi Tirmizi br.677, Nesai br.2107, Ibn Madže br.1643. Šejh Nasirudin el-Albani ocijenio je ovaj hadis dobrim u Sahihu-Džamiu’ br.759) 
 
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
”Post i Kur’an ce se zauzimati na Sudnjem danu za covjeka. Reći će post: “Gospodaru! Ja sam ga spriječio od hrane i prohtjeva u danima ramazana, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega.” Reci ce Kur’an: “Gospodaru! Ja sam ga sprijecio da spava nocu, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega. Nakon toga Allah ce im dozvoliti da se zauzimaju za njega.” (Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu tom II, 174 str. a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim u Sahihul-Džamiu’ 3882) Rijeci Poslanika, s.a.v.s.: 
 
” Sedam je djela kod Allaha dž.š. Dva od njih su obvezavajuca (zahtijevajuca), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagraduje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada ciju velicinu zna samo Allah, dž.š. Što se tice djela koja su obvezavajuca ona su: iskreno obožavanje Allaha i nepripisivanje Allahu druga. Onaj ko sretne Allaha sa iskrenim ibadetom i ne bude Mu pripisao sudruga, obavezan mu je Džennet, a onaj ko Ga sretne nakon što Mu je pripisao sudruga, obavezan mu je Džehennem. Djela koja donose jednostruku nagradu (kaznu) su: loše djelo i namjera da se uradi dobro djelo. Onaj ko uradi loše djelo, bit ce kažnjen jednostruko, i onaj ko naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, bit ce nagraden jednostruko. Onaj ko uradi dobro djelo, bit ce nagraden desetorostruko, a onaj ko udijeli imetak na Allahovom putu, bilo dinare bilo dirheme, imat ce sedamstorostruku nagradu. A što se tice djela ciju nagradu ne zna niko osim Allaha, to je post.” (Bilježi ga Ahmed tom IV, 345-346 str., Bejheki u Šu’abul-Iman tom VII, 198 str., Ibn Hibban u Sahihu tom VIII, 17. str., Hakim tom II, 87. str., lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan, kao što se navodi u Mudžme’uz-Zevaid tom I, 21. str.)
“Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome prije njih: dah iz usta postača ugodniji je Allahu od mirisa miska; za postače traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; Allah svaki dan uljepšava džennet, a potom kaže: ‘Moji čestiti robovi samo što nisu zbacili sa sebe dunjaljučki teret i došli u tebe’; u ovom mjesecu zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu činiti zla koja obično čine mimo ramazana; posljednje noći ramazana postačima biva oprošteno.” Nakon tog Poslanikovog govora ashabi upitaše: “O Allahov Poslaniče, je li ta posljednja noć Lejletu’l-kadr?” On im je odgovorio: “Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda kada završi posao.” (Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki)

Post je toliko istaknut jer su njegove koristi neizbrojive, npr.:
- olakšava samokontrolu čovjeku nad njegovim strastima i slabostima;
- jača duh, čelići karakter i čini bistrom spoznaju;
- daje veću radost onima koji ibadet vrše iskrenošću svoga srca;
- osnažuje volju, odlučnost i umjerenost;
- snaži strpljivost i otpor grijesima i nastranim uživanjima;
- izgrađuje sistem života uz samodisciplinu svake jedinke ponaosob;
- unapređuje fizičko i mentalno zdravlje kod postača;
- ugrađuje saosjećanje i solidarnost prema ljudima u nevolji;
- iznad svega, učvršćuje vjeru kod ljudi i daje im radost zbog toga.

Bez obzira u koje godišnje doba dolazi ramazan, a raspoređen je tako da jednako tereti vjernike istočne, zapadne, sjeverne i južne hemisfere jer se pomjera svake godine za 10 dana unaprijed, post donosi mnoge koristi postačima. Neke od njih su iznimne, koje samo ramazan može donijeti, kao npr. odricanje od ružnih i haram navika. Nikakva druga terapija nije tako efikasno pomogla ljudima kao post. Otuda se sve više propisuje post kao lijek za širok krug somatskih ili mentalnih oboljenja od priznatih autoriteta koji nisu muslimani. Opća težnja za umjerenošću, najlakše se postiže disciplinom posta.

Naučni dokazi iz Kur'ana - Kretanje sunca

Tokom dugog perioda povijesti ljudi su vjerovali da je Zemlja nepomična i da se Sunce okreće oko nje. A potom, nakon otkrića Kopernika, Keplera, Galileja, ljudi su počeli vjerovati da je Sunce nepomično, a da se Zemlja oko nepomičnog Sunca.
I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (36:38)
Otkriće da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno, bilo je veoma bitno, ali bilo je sasvim pogrešno misliti da je Sunce u stanju mirovanja.
Kasnije je, uz pomoć razvijenih teleskopa i akumuliranja naučnih podataka, postalo jasno da se i Sunce kreće i da se Zemlja okreće oko Sunca, koje je u pokretu. Unatoč činjenici da je nauci trebalo toliko vremena da dođe do ovih saznanja, Kur’an ih je obznanio prije 1400 godina. Naspram ideja da se Sunce okreće oko Zemlje ili da je Sunce nepomično, 38. ajet sure ”Ya-sin” iznosi stvarnu istinu riječima da se i Sunce kreće do svoje određene granice. Tako je, kao i u brojnim drugim slučajevima, Kur’an bio prvi poznati izvor koji je dao ispravno objašnjenje kretanja Sunca.

KUR’ANSKI I NAUČNI METOD

Naučna djela koja iznose neku tezu čine to postepeno i pozivaju se na naučne izvore. Kur’an, međutim, ne dokazuje svaku svoju postavku. Kur’an je Objava Stvoritelja svemira u kojoj je svemir objašnjen jezikom Stvoritelja, metodama različitim od onih prisutnih u naučnim djelima. Činjenica da se kur’anske teze o svemiru uspijevaju dokučiti tek nakon više od hiljadu godina od vremena kad su obznanjene, kao i da nijedan od kur’anskih stavova o različitim naučnim pitanjima nije pogrešan, dokazi su da je Kur’an knjiga Stvoritelja svega postojećeg. Za razliku od naučnih rasprava u kojima se do rezultata pokušava doći odgovarajući na pitanja ko, šta, kako i zašto, koja trebaju dati dokaze teoriji koja se elaborira, Kur’an konačne odgovore daje neposredno. U naučnoj metodologiji potrebno je slijediti dobro poznatu putanju prije nego se formuliraju postulati kojima Kur’an vodi izravno, neposredno.
Kao što se vidi, kur’ansko neposredo iznošenje rezultata razliku je se od naučne metodologije. Bez obzira o kakvom se stavu radi, nauka mora proći tačno preciziranim putem i kroz određene faze. To je logična posljedica same strukture naučnog znanja. Zapravo, mnogi kur’anski ajeti nas bodre da istražujemo i svemir i Zemlju, koristeći naučne metode. Nije nam želja stvarati sukob između naučne i kur’anske metodologije poredeći ih. Naprotiv, želimo pokazati da kur’anski stavovi bez slijeđenja naučne metodologije daju direktne rezultate, sugerirajući slijeđenje naučnih metoda, jer se na taj način mogu dokazati činjenice koje je Kur’an predvidio. Kur’an potiče od Sveznajućeg Stvoritelja svemira. Zato Allah, dž. š., u Kur’anu, kao rezultat, iznosi podatke, do kojih apsolutno nije mogla doći nauka u vrijeme kada je objavljivan. Informacije koje Kur’an iznosi neposredno nisu bile dostupne putem naučnih metoda koje podrazumijevaju akumulaciju naučnog znanja, formule, opservacije i tehnološka otkrića i pomagala. Značajan dio naučnih istina, do kojih poštovanja vrijednim naporima dolazi nauka, prethodno su objavljeni u Knjizi Onoga što je, uporedo sa svemirom, stvorio i naučne (prirodne) zakone.

BRZINA SUNCA

Sunce se kreće brzinom većom od 700.000 km/h, putanjom zvanom Solar Apex, u pravcu zvijezde Vega. Ne smije se gubiti iz vida da se Zemlja okreće i oko svoje ose, i oko Sunca, a i da se, u isto vrijeme, kreće zajedno sa Sunčevim sistemom.
Sunce se svako jutro izlazi i svako veče zalazi. Međutim, tačke izlaska i zalaska nikada nisu iste. Zemlja se okreće oko Sunca, koje putuje kroz svemir, a da pri tome nikada ne prolazi kroz istu tačku. Zamislite koliko su hiljada kilometara prešli Sunce i Zemlja samo u vremenu od početka čitanja ovog poglavlja do ove stranice, a da od ove nezamislive brzine mi nismo imali nikakve negativne posljedice! Ovakvo razmišljanje može nam dati grubu predstavu o savršenosti sistema koji je Allah stvorio.

MJESTA NA KOJIMA SE SUNCE RAĐA
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka (mjesta na kojima se Sunce rađa)! (37:5)
Turski učenjak, Taškin Tuna, na slijedeći način objašnjava 5. ajet sure ”As-Saffat”: ”Zemlja ima mnogo različitih kretanja. Zemlja je, sa cijelim sistemom, u stanju kretanja i to tako da nikada dva puta ne prođe kroz istu tačku svemira. Zbog sferalnog oblika Zemlje, Sunce, koje se na jednoj strani rađa, u isto vrijeme zalazi na drugoj strani. Noć tjera dan, a dan noć. U tom slučaju, tamo gdje se Sunce rađa nije ‘mjesto’, već ‘mjesta’. Za svaku tačku Zemlje vrijeme izlaska Sunca je različito. Svako mjesto u različitim sekundama očekuje rađanje Sunca… Posmatramo Sunce dok se ‘rađa’ na sasvim drugim mjestima svemira. Sunce je isto Sunce, Zemlja je ista Zemlja, ali je drukčije mjesto u svemiru…” Taškin Tuna na taj način objašnjava preciznost kur’anskog formuliranja mjesta rađanja Sunca, pri čemu se koristi množina riječi.
Sunce, koje svako jutro viđamo dok se raša, jedan je ogromni nuklearni reaktor. Ovaj naš nuklearni reaktor, koji radi pretvarajući atome hidrogena u helijum, svoju funkciju obavlja na savršeno podešen način. Ovaj izvor našeg života, koji se, na način kako to Kur’an ističe, kreće do određene granice, prema mjestu gdje će stati i okončati, sa ovako brzim kretanjem i bez ikakvih promjena u bilo kojoj preciznoj ravnoteži, putuje svemirom, a s njime i mi. Onaj koji razmišlja, istražuje i iskreno pristupa Kur’anu i kosmičkim dokazima, vidjet će Allahovu moć i fenomene Kur’ana.
To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju. (29:43)

utorak, 22. travnja 2014.

Pomoćnik faraona Haman

"O Hamane," - reče faraon - "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza."
(Kur'an;40- Al-Mu'min, 36)

"O velikaši," - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!"
(Kur'an;28- Al-Qasas, 38)

Haman se spominje u nekoliko Kur'anskih sura kao neko ko je pomagao i podržavao faraona koji je za sebe tvrdio da je Bog. Njemu je faraon u svom sukobu s Musaom, a. s., naredio da mu podigne visoku kulu kojom će se popeti do Musaovog Boga.
Francuski naučnik prof. dr. Maurice Bucaille je u skorije vrijeme napisao knjigu pod nazivom Musa i Egipat. U ovoj knjizi se govori o korištenju imena Haman u Kur'anu, o primjedbama koje su u historiji date na korištenje ovog imena, i o tome da odgonetanje pronađenih natpisa ispisanih hijeroglifima potvrđuje ispravnost Kur'anskih navoda.
Ime Haman spominje se i u Starom Zavjetu i ime je jednog perzijskog vladara, što je sasvim druga osoba od one na koju aludira Kur'an. Lovci na greške, koji nastoje pronaći proturječnosti i greške u Kur'anu, tvrdili su kako je Kur'an pogrešno prepričan Stari Zavjet, a kao dokaz su navodili način korištenja imena Haman. (Ime Haman se u Kur'anu spominje na pet mjesta.) Ovi ljudi, koji misle da je Kur'an ljudsko djelo, isticali su da je osoba (Muhammed, a. s.,) za koju tvrde da je pisala Kur'an, napravila greške prilikom prepričavanja.

 

ŠEF KAMENOLOMA


Jean François Champolliona, francuski egiptolog i jedan od pionira u izučavanju starog Egipta, poznat je po tome što je 1822. godine dešifrirao hijeroglife i pročitao kamene ploče iz Rosette ispisane hijerotskim (svećeničkim pismom) i demotskim (pismom za svakodnevnu upotrebu) pismom. Hijeroglifi su napokon pročitani i napravljene su liste imena. U muzeju Hof u Beču objašnjava se Hamanova bliskost faraonu (Vidi: Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K. K., Hof Museum in Wien, 1906, J. C. Hinriesche Buchhandlung). A u rječniku Kraljevske liste ime ''Haman'' ubilježeno je kao ''šef radnika kamenoloma'', kako se to ističe i u kur'anskoj suri ''Al-Qasas'' (Vidi: Hermann Ranke; Die Agyptischen Personennamen, Vierzeischnis der namen, Verlag Von J. J. Augustin in Glückstadt, Band I, 1935).
Maurice Bucaille ime ''Haman'' dao je jednom francuskom stručnjaku za Egipat, uz objašnjenje da je to uzeto sa jednog arapskog rukopisa iz VII stoljeća. (Ne spominjući da se to ime spominje u Kur'anu i ističući da je to arapski rukopis iz VII stoljeća Bucaille je želio vidjeti reakcije ovog egiptologa.) Egiptolog je rekao da je nemoguće da se jedan takav podatak nađe na arapskom rukopisu iz VII stoljeća, ali je rekao da će pogledati listu imena faraonovog dvora, a dr. Maurice Bucailleu je predložio da konsultira Rankeov rječnik egipatskih imena Dictionary of Personal Names of the New Kingdom. Bucaille je u njemačkoj transliteraciji hijeroglifa pronašao da je Haman bio šef radnika kamenoloma. Štaviše, ime Haman uklesano je i na jednom spomeniku koji se danas nalazi u Beču. A činjenica da je ime Haman pisano s razmacima, ukazuje na njegov značaj kod faraona. (Egipćani su riječi uvijek pisali sastavljeno, osim u izuzetnim slučajevima.)
Iz svega ovoga jasno je da svaki prigovor na kur'anske navode neutemeljen i netačan. Štaviše, kada se istraži detalj na koji se daje prigovor, otkrije se još jedan fenomen Kur'ana. Nemoguće je da se ime Haman slučajno i proizvoljno našlo u Kur'anu. Nemoguće je da bilo ko, osim Uzvišenog Allaha, ovu riječ na ovaj način smjesti u Kur'an, da se svaka riječ savršeno i na mjestu koristi.

Faraonovo tijelo i drevni Egipat

I Musa(Mojsije) reče:"O faraone, ja sam poslanik Gospodara Svjetova"

(Kur'an;7- Al-A'raf(Bedemi), 104) 

"Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše..."
(Kur'an;12- Yusuf(Josip), 72)

Istraživanja provedena o Egiptu, saznanja do kojih se došlo u vezi sa faraonima i odgonetnuti natpisi hijeroglifa podržavaju ono što se u Kur'anskim kazivanjima o Musau, a. s., navodi o Egiptu i faraonu, te predstavljaju potpuni sklad između detaljnog Kur'anskog kazivanja i historijskih činjenica.
Vladara u vrijeme Jusufa, a. s., Kur'an spominje pod imenom ''melik''. Arapska riječ ''melik'' znači vladar ili kralj. Međutim, vladar za vrijeme Musa, a. s., spominje se pod imenom ''firavun'' (faraon).
Upotrebu riječi ''firavun'' Encyclopedia Britannica objašnjava na sljedeći način: ''Riječ ''per'aa: velika kuća'' iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu. Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292 p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali, prethodno se uopće nije koristila.''
Kao što se vidi, velika preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog vladara iz vremena Musa, a. s., Kur'an predstavljao kao ''firavun'' (faraon), a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda Jusufa, a. s., predstavljao kao ''melika''.
Encyclopedia Britannica o faraonima još kaže: ''Pored statusa božanstva, faraon je posjedovao i magijske moći. Zmija na kruni bacala je vatru na neprijatelje, a na vojnom polju bi uspijevao poraziti na hiljade neprijatelja. U njega se vjerovalo kao u boga koji je svemoguć, sveznajući, koji kontrolira prirodu i koji uzrokuje plodnost.''
Najbitniji izvor navoda enciklopedije Britannica jesu podaci do kojih se došlo iz hijeroglifa. Međutim, ne treba gubiti iz vida da su hijeroglifi zaboravljeni od 3. stoljeća p.n.e. i da su otkiveni mnogo kasnije. Dakle, hijeroglifi, koji su zaboravljeni od oko 1000 godina prije objave Kur'ana, otkriveni su i dešifrirani više od 1000 godina nakon objave Kur'ana.
Ono što se desilo između faraona i Musa, a. s., Kur'an iznosi opširno i to navodeći detalje koji se ne nalazi ni u Starom, a niti u Novom Zavjetu. Objašnjenja u vezi sa zmijama, skretanje pozornosti na čarobnjaštvo tog vremena, proglašenje faraona za božanstvo u skladu je sa saznanjima o faraonima do kojih se došlo dešifriranjem hijeroglifa.

IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE

 

Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10: 3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM:
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 130)

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 133)

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
(Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)

Kur'ansko kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjeni glađu i ostalim nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog Papirusa. Kur'an kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a. s., poslao krv kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce, krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.
U ishodu dosadašnjih istraživanja ispostavilo se da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji, uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je, isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a i uništenja živih bića u rijekama.
Istraživači ovog pitanja su vidjeli mogućnost jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an: ''Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu su se i žabe, čija jaja ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da, pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba, je, pak, prouzročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih moljaca.''
Ovo objašnjenje je, naravno, zamišljeni scenario. Ne znamo da li se tako dogodilo ono o čemu Kur'an govori; nemamo nikavih dokaza koji bi to potvrđivali. Međutim, ovaj zamišljeni scenario nam može dati određene naznake u vezi odvijanja događaja o kojima govori Kur'an.
U svakom slučaju, Ipuverov papirus iznosi da je faraonov narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držao za robove, postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.

FARAONOVO TIJELO: DOKAZ ZA KOJI VEĆINA NE ZNA

 

I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne. A on, kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam musliman!" "Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe"- ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.
(Kur'an;10- Yunus, 90-92)

Kada je bio siguran da će umrijeti, faraon povika da vjeruje u Boga kojeg obožavaju sinovi Israilovi i da je musliman. (Kur'an govori da su svi vjerovjesnici propagirali islam i da su, prema tome, bili muslimani. Danas se, međutim, riječ musliman koristi u ograničenom značenju i njom se obilježavaju samo sljedbenici Muhammeda, a. s.) Međutim, ovo pokajanje faraona, koji je vidio da ga neizbiježno očekuje smrt, Uzvišeni Allah nije prihvatio. Uporedo s time, Allah, dž. š., kaže da će izbaviti samo njegovo tijelo kako bi bilo pouka onima koji dođu poslije njega. Sasvim je nemoguće da je u vrijeme Muhammeda, a. s., ili u kasnijim stoljećima bila prihvaćena mogućnost da će se pronaći hiljadama godina staro sačuvano ljudsko tijelo i da će se raditi o faraonu. Ova kur'anska formulacija predstavlja fenomen, ali je isto tako bitno i to što Kur'an ističe da su, unatoč ovom jasnom fenomenu, mnogi ljudi ravnodušni prema tome. Zar nije tačna ova slika koju vidimo svojim očima? Doista je mnogo Allahovih znakova, doista je većina ljudi ravnodušna prema njima!
U periodu objave Kur'ana tijela svih faraona nalazila su se mumificirana i sakrivena u Dolini Kraljeva na obali rijeke Nil. Ova tijela, ove mumijeotkrivene tek u XIX stoljeću, danas se čuvaju kao najvredniji muzejski eksponati.
Može se raspravljati o tome koji je faraon o kome se govori u Kur'anu, ali bilo koji da je, tijelo tog faraona danas se nalazi u Kairskom muzeju, u Salonu mumija i otvoren je za posjetitelje. (Pretpostavlja se da bi Ramses II ili njegov sin Merneptah mogao biti faraon iz perioda za koji se misli da je živio Musa, a. s. Na tijelu Merneptaha vidljivi su tragovi smrtonosnih udaraca. Ima onih koji smatraju da su ti tragovi nastali usljed gušenja ovog faraona u moru, da je, nakog što se ugušio, tijelo ovog faraona more izbacilo na obalu i da su ga, kao što su to radili i sa tijelima ostalih faraona, Egipćani mumificirali tijelo ovog faraona. Raspoloživi povijesni pokazatelji nedovoljni su da bi se moglo precizno reći kako je on umro. Međutim, nije otkrivena ni neka protivrječnost između smrti faraona o kome govori Kur'an i ovog tijela.)
Tijela faraona iz Doline Kraljeva otkrivena su između 1881. i 1898. godine, nakon što su 3000 godina ležala u grobnicama. Zar nije bilo potrebno da se pronađe ovo tijelo, obzirom da je Kur'an rekao da će faraonovo tijelo biti dokaz? Bilo je potrebno... Dobro, šta se dogodilo? Kao i uvijek, opet se dogodilo ono što je Kur'an najavio, što je bilo potrebno... Tijelo je pronađeno... nakon 3000 godina... Dobro, a šta je sa kur'anskom konstatacijom da su ''mnogi ljudi ravnodušni prema Allahovim poukama''? To vi ispitajte; pitajte to ljude iz svoje okoline... Koliko su ljudi zainteresirani i koliko su upućeni u Allahove dokaze?

utorak, 15. travnja 2014.

Šta su o Muhammedu a.s. rekli razni svjetski umovi?

Šta su o Muhammedu a.s. rekli razni svjetski umovi?

Mahatma Gandi

 
"Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanjedrugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."

Majki Hart (Michael Hart), američki pisac 
"Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju među najistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoce iznenaditi. Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi(poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.
Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."
Lav Tolstoj, ruski književnik
"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih običaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošću."
''... Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’

Francuski književnik i političar Lamarten
"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima iuvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti - čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod UzvišenogBoga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?"
’’...Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
"Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajedno s neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, među velikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja pokojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."
Bosvort Smit (Boswort Smith)
"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerski vođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim vođama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnom sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoć vladajućeg aparata."
Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)
"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća."
Bernard Šo, engleski pisac
"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vječna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će svoje prostrano područje naći na ovom kontinentu (Evropi).
Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjem vijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ga neprijateljem kršćanstva. Međutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Došao sam do zaključka da on nije bio neprijatelj kršćanstva. Prije bi se mogao nazvati spasiocem čovječanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoće bi nam riješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudi imaju nasušnu potrebu."
’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Evrope u islam već počelo.’’
’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem čovječanstva.’’
Sanarsten el-Asudži
"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma, u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on značajniji od svih velikana historije."
Ana Bizant (Annie Besant)
"Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram togvelikog arapskog učitelja.
Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u nekisavez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita."
OSTALI
Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.
(Oto von Bizmark)
Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ i mudracu nedosegnuta!
(Rilke)
Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje da stigne.
(Gete)
SVJEDOČANSTVO ENGLESKOG FILOZOFA TOMASA KARLAJLA (THOMAS CARLYLE)O VJERODOSTOJNOSTI POSLANSTVA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VESELLEM 
Svaki razuman i objektivan čovjek ne može ništa do priznati poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to potvrđuju.
Nema sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.
Slijedi svjedočanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraćajući se kršćanima kojima i sam pripada.
Između ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i lažac.”
Moramo se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeća poslije, svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi
Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?
Što se mene tiče ne mogu sebi to nikada dopustiti!
Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj način podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaćeni?
Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!
Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako ih samo treba sažalijevati!
Nakon toga, ko želi postići uspjeh u humanističkim naukama taj ne smije povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.
Čini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.
Da li ste, braćo moja, ikada vidjeli da čovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?
Tako mi Boga, lažac ne može kuću od ćerpića napraviti, jer ako ne zna karakteristike kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda ono što on gradi nije kuća, već obična hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.
Da, i nije za očekivati da će ostati uspravna dvanaest vijekova i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”
Nakon toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj, ili da teži za položajem ili vlašću, ili nečem drugom od tih bezvrijednih stvari.
Misija koju je obavio i riječi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.
Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.
Zatim, ne zaboravimo još nešto, on nikada nije učio pred nekim učiteljem, pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.
Muhamed nije usvojio ništa od tuđeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg čovjeka.
Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.
Vidimo da je čitav svoj život bio čvrstih principa, odlučan, plemenit, dobročinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin, predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan, druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.
Jednom riječju, lice mu je zračilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene nutrine, jer postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao odraz izvještačenih postupaka i riječi.”
Zatim kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman, ispunjen svjetlom kao da mu na čelu zvijezde sijaju, veliki čovjek po prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je učitelj odgajao, on je, jednostavno, neovisan o tome.
Pristrasni kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio ličnu promociju, ugled i vlast.
Ne, tako mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina pustinje i pustinjskih prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra, mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera težnje za vlašću i ugledom.
Kako i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i čovjek koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.
Tako, dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajući u kolotečini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.
Bio je jedinstven u svojoj veličini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna postojanja se razotkrila pred njegovim očima, sa svojim strahotama, strepnjama i ljepotama.
Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”
Ovakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuća. 
Ovaj čovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a svaki govor  u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”
Još kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac, složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato, zaštitimo ga od toga.”
Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.
Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno čovjeka da vjeruje u nj.
To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut različitim odijelima, u suštini je jedno.
Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje vodeći na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeći u svemiru.
Putuje stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove zakonitosti, ne pokušavajući, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.
Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina.
Čim je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve to postalo je prah i pepeo.”
Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vračar i prevarant?
Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vračara i prevaranta.
Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos veličanstvena stvarnost.”
Zatim kaže: “Ovakve njegove riječi i djela prezentuju nam Muhameda kao milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajedničkog, blagog i nježnog brata, sina naše pramajke i praoca.
Uistinu, ja Muhameda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen.  Slobodno i jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta.
Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.”
Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.
Za njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i vječnosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošću i velikom radinošću.
A što se tiče igranja riječima, logičkih polemika i izvrtanja činjenica, time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zločinom jer to nije ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.
Islam posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost među ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda, jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u islamu jednaki.”
Zatim kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom spojile. Samo stoljeće poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.
Blještala je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.” 
...Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali monotelzam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u Jednoga Boga.
(Tomas Karlajl) 
Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.
(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma) 
U Mekki je 569.g., četiri godine nakon smrti Justiniana, rođen čovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...
(John William Draper) 
Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.
(Enciklopedija britanica, 11. izdanje) 
Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopačenost... Oni su slijepi. Ne vide da je jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.
(Pandit Gyanandra Dev Sharma Shastri)



Literatura:
Safvet Halilović, Sira – životopis posljednjeg Allahovog poslanika; 
Ahmed Mehmedović, Tako je govorio Muhammed, a.s..; 
Sanin Musa, Kako su završili oni koji su vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s., 
Muhammed b. Ibrahim El-Hamed, Put u islam). 
Napomena: Izjave spomenute u ovom odjeljku navedene su prema web-sajtu: www.islamonline.net, na arapskom jeziku. Tekst je priredio Mahmud Ahmed Isma'il, a naslov originala je: Me 'a el-Habib (S Božijim miljenikom).