Naučni dokazi iz Kur'ana - Rađanje čovjeka

Kada se u Kur´anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma različite teme. Kao dokaz čovjeku, Allah nekada ističe nebesa, nekada Zemlju, a nekada biljke I životinje. Opet, u mnogo ajeta se savjetuje čovjeku da se osvrne na stvaranje, rađanje čovjeka samog. Veoma  često se podsjeća na to kako je čovjek došao na svijet, kroz koje je etape prolazio i šta mu je temeljna građa. Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji slijedeće:

˝Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete? Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?˝ (Al-Waqi´a, 57-59)

Stvaranje čovjeka i čudotvorne karakteristike toga su naglašene i u još mnogo ajeta. Međutim, među ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su živjeli u VII stoljeću. Neki od tih detalja su slijedeći:

1.) Čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog
veoma malog dijela - spermatozoida.
2.) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca.
3.) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4.) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore.

Sigurno je da su ljudi u stoljeću objavljivanja Kur´ana znali da je sperma koju u toku spolnog odnosa ispušta muškarac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete rađa u prosjeku nakon 9 mjeseci je također činjenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istraživanja da se do nje dođe. Međutim, činjenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti čovjeka tog perioda. To je jedino bilo moguće otkriti zahvaljujući tehnologiji XX stoljeća. Zadržimo se sada detaljnije nad ovim činjenicama.


Kapljica sperme

U toku spolnog općenja muškarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale težak put kroz majčinu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije doći do jajeta. Na kraju utrke koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit čovjeka ne leži u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom dijelu. Ova činjenica se u Kur´anu objašnjava na slijedeć i način: ˝Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci?˝ (Al-Qiyama, 36 37) Ako se obrati pažnja, primijetit će se da nam Kur´an saopćava da se čovjek ne začinje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi! Poseban naglasak navedenog ajeta, iznošenje činjenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena činjenica ima svoje božansko izvorište, da dolazi od Onoga koji je Sveznajući. Od 250 miliona spermatozoida, koliko se izbaci od muškarca, samo veoma mali broj njih dospijeva do jajeta. Oplodnju jajeta će obaviti samo jedan od 1000 spermatozoida koji su uspjeli ostati u životu. Da se čovjek formira samo od jednog spermatozoida, a ne od cijele količine sperme, Kur´an nas je obavijestio koristeći formulaciju "kap sjemena".

Smjesa u spermi

Hranljiva tečnost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je načinjena od smjese međusobno različitih tečnosti. Ove tečnosti imaju ulogu, između ostalog, da raspolažu količinom šećera koji će podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazičnom osobenošću neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, što je neophodno za kretanje spermatozoida. Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur´an upozorava i na ovu činjenicu, koju je stoljećima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao ˝smjesu sjemena ˝:

˝Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.˝ (Ad-Dahr, 2)

A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se čovjek stvara od ˝srži˝ ove smjese: ˝To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srži kapi hude tekućine.˝ (As-Sajda, 6-8) Riječ ˝sulalah˝, koja se ovdje prevodi kao ˝srž˝, pored toga znači I ˝najbolji dio nečega˝. Bilo u kojem značenju da se uzme, aktualna riječ predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene činjenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur´an riječ jedne Volje koja stvaranje čovjeka zna do njegovih najsićušnijih detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini čovjekov Stvoritelj.

U Kur´anu je navedeno da se muško i žensko formiraju od "kapi sjemena koja se izbaci...". Sve do skorijeg vremena se, međutim, smatralo da se spolnost bebe određuje od strane majčinih ćelija. Ovaj kur´anski podatak nauka je dokučila tek u XX stoljeću.

Čovjek je do nedavne prošlosti smatrao da se spolnost beba određuje od strane majčinih ćelija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno određuju ćelije koje dolaze i od oca i od majke. Kur´an je, međutim, o ovom pitanju iznio različito stajalište, saopćio je da se spolnost bebe određuje od strane ˝sperme koja se izlijeva u maternicu ˝:

˝I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci...˝ (An-Najm, 45-46)

Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur´anske tvrdnje je, također, I naučno dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe određuje od strane ćelija sperme koje dolaze od muškarca, a da, u ovom slučaju, žena ne igra nikakvu ulogu. Prilikom određivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji određuju ljudsku građu imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za muškarce označavaju kao XY, a za žene kao XX Razlog tome je taj što ovi hromosomi liče na ova slova. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti.  Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti. U jajetu žene se nalaze samo X hromosomi koji obilježavaju ženski spol. U spermi muškarca
se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu nositi i X I Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju nosi spermatozoid koji oplođuje jaje ženke. Dakle, kao što je i u Kur'anu navedeno, faktor koji određuje spolnost bebe je sperma koja dolazi od muškarca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat u vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an Allahova riječ.

Formiranje ploda počinje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod muškarca i žene nalaze u parovima. Oba dijela spolne ćelije, koja se kod formiranja jajeta kod žene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Međutim, spolna ćelija kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, formira dvije različite sperme koje sačinjavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod žene, spoji sa spermom, koja sadržava X hromosom, onda se formira ženski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadržava Y hromosom, tada se formira muški plod. Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja će se spojiti sa jajetom žene. Sasvim je sigurno da su ovo činjenice koje su sve do pojavljivanja genetike, dakle do XX stoljeća bile apsolutno nepoznate. Unatoč tome, u mnogim kulturama je bilo rašireno mišljenje da se spol djeteta određuje od strane tijela majke. Čak su, zbog toga, bile prekoravane žene koje rode žensko dijete. Međutim, trinaest stoljeća prije no što će ljudski geni biti otkriveni, Kur´an je iznio jednu činjenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur´an je saopćio da korijeni spolnosti nisu kod žene, već u spermi koja dolazi od muškarca.

‘Alaq zakačen za maternicu

Kada nastavimo sa analiziranjem kur´anskih podataka o formiranju bebe, ponovo ćemo se suočiti sa određenim, veoma bitnim naučnim čudima. Spajanjem spermatozoida koji dolazi od muškarca sa jajetom kod žene, biva oformljena i osnovna srž bebe. Ova oplođena jajna stanica, u biologiji poznata pod pojmom ˝zigota˝, bez gubljenja vremena, rastavljanjem će se razmnožiti I postupno dobiti oblik malog ˝komada mesa˝. Međutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u slobodnom hodu. Zigota se drži obješena na zidu maternice, pripija se tamo uz pomoć svojih produžetaka koji su poput korijenja. Uz pomoć ove veze, plodu je omogućeno da iz majčinog tijela siše materije potrebne za razvoj.16 Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma važna kur´anska mudžiza. Govoreći o zigoti koja se počela razvijati u majčinoj utrobi, Allah u Kur´anu spominje riječ ˝alaq˝:

˝Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ´alaqa´! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.˝ (Al-´Alaq, 1-3)

Značenje riječi ˝alaq˝ u arapskom jeziku je ˝nešto što se zakači (lijepi, prijanja)˝. Čak se ista riječ koristi i u značenju ˝pijavice˝, životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv. Sasvim je sigurno da u aktualnom kontekstu nije slučajno korištena riječ koja je toliko skladna sa zigotom koja se razvija u majčinoj utrobi. Ovaj slučaj još jednom dokazuje da je Kur´an objavljen od strane Gospodara svjetova, Allaha, dž. š.  U prvom stadiju razvoja beba u majčinoj utrobi je u vidu zigota koji, kako bi se mogao hraniti iz majčine krvi, stoji priljubljen za zid maternice. Ovaj razvitak, koji je ustanovila moderna embriologija, je prije 14 stoljeća u Kur'anu opisan riječju 'alaq koja ima značenje "nešto što se zakača (lijepi, prijanja)". Ista riječ se čak koristi i u značenju "pijavice", životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv.

Mišićima zaodjenute kosti

Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur´anu je podatak o etapama razvoja bebe u maternici. Allah je u Kur´anu saopćio da se u majčinoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mišićima oblažu:

˝Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!˝ (Al-Mu´minun, 14)

Embriologija je naučna grana koja se bavi proučavanjem razvitka zametka u majčinoj utrobi. Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti I mišići razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su određeni ljudi dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Međutim, zahvaljujući naprednom mikroskopskom istraživanju, provedenom suvremenom tehnologijom, uspostavilo se da je doslovno tačno sve što je u Kur´anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale da se u majčinom stomaku odvija proces baš kao što je to I Kur´an naveo. U embrionu prvo dolazi do okoštavanja hrskavičnog tkiva. Potom, odvajajući se od tkiva koje okružuje kosti, dolazi do okupljanja mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u jednoj naučnoj ediciji Developing Human: 6. sedmica: kao nastavak hskavičenja, prvo okoštavanje se pojavljuje u ključnoj kosti. Krajem 7. sedmice počinje okoštavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje kostiju, odvajanjem od tkiva koja okružuju kosti, mišićne ćelije obrazuju mišićne mase. Mišićno tkivo se na taj način oko kosti razlaže na prednje i stražnje mišićne grupe.17 Ukratko, etape nastanka čovjeka koje su opisane u Kur´anu su u potpunom skladu sa otkrićima moderne embriologije.

Tri stadija bebe u maternici

U Kur´anu se navodi da se formiranje bebe u majčinoj utrobi odvija u tri etape: ˝On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?˝ (Az-Zumar, 6) Ako se pažljivo prouči navedeni ajet, sasvim lahko se može primijetiti da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku čovjeka. Zaista, danas I moderna biologija, također, iznosi da se embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni udžbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije: Život u maternici se odvija u tri ETAPE: pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do rođenja.18 Ove etape, koje se u medicinskom jeziku označavaju kao ˝threemaster˝, odnosno ˝tri perioda˝, sačinjavaju različite faze razvoja bebe u maternici. Glavne specifičnosti ova tri nivoa razvoja su ukratko slijedeće: - Pre-embrionik etapa: U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao ˝1. trimestar˝, žigot se rastavljanjem razmnož va, a potom se, nakon što dođe u stanje mase ćelija, ukopava u id maternice.  procesu razmnožavanja, ćelije se organiziraju u tri sloja.  Embrionik etapa: oznata i kao ˝2. trimestar˝, ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i tokom vog perioda ametak se naziva ˝živim embriom˝. U ovom periodu se iz slojeva elija pojavljuju temeljni jelesni organi i sistemi. - Fetal etapa: laskom u treću etapu trudnoće, koja se naziva i ˝3. rimestar˝, embrio se već značava kao ˝fetus˝.

Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i raje sve do oroda. Karateristika koja ovu etapu odvaja od prethodnih je ta što, pojavljivanjem lica, ruku i nogu, fetus postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje ovjeku. Unatoč ome što je u početku ove etape veličine od svega 3 cm, svi organi u se pojavili. Ova etapa raje o 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice poroda. o saznanja o razvoju bebe u maternici spjelo se doći tek uz pomoć aparata oderne tehnologije. Međutim, kao što se vidi, ovi podaci u, kao i niz drugih aučnih činjenica, na jedan zapanjujući način izneseni u kur´anskim ajetima. Iznošenje ovako krajnje ispravnih naučnih činjenica u Kur´anu, koji je objavljen u eriodu kada ovječanstvo nije raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz blasti medicine, esumnjivo  dokaz da to nije djelo čovjeka, već da su to riječi koje pripadaju jedino Sveznajućem, Allahu.

Kur'ansko obavještavanje o budućim događajima

UVOD

Jedna od čudesnih strana Kur'ana je, također, i to što on govori o određenim događajima koji se do njegovog objavljivanja još nisu dogodili. U 27. ajetu poglavlja Al-Fath, naprimjer, Allah unaprijed donosi radosnu vijest mu'minima da će osloboditi Mekku koja se nalazila u rukama mušrika:

"Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao." (Al-Fath, 27)

Obrati li se pažnja, primijetit će se da Allah daje obavijest o jednoj drugoj pobjedi koja će se realizirati prije oslobađanja Mekke. Zaista, kao što je prethodno i saopćeno u Kur'anu, muslimani su prvo zauzeli utvrđenje Hajber, koje se nalazilo u rukama Židova, nakon čega su, također, ušli i u Mekku.

Činjenica da Kur'an govori o događajima koji će se desiti u budućnosti samo je jedna od njegovih jedinstvenih mudrosti. Ovo je također i jedan od dokaza da je Kur'an riječ Allaha, Onoga koji posjeduje neograničeno znanje. Uporedo sa naučnim činjenicama istaknutim u Kur'anu, a koje nije mogao znati nijedan čovjek tog vremena, Kur'an, dakle, govori i o događajima koji će se desiti u budućnosti. Jedan od tih događaja je i poraz Bizantije. Najzanimljiviji momenat ovog historijskog događaja, kojim ćemo se detaljnije pozabaviti na narednim stranicama, je činjenica da su Bizantinci poraženi na najnižoj nadmorskoj visini svijeta. Ovo je zanimljivo, pošto je u ajetu upravo tako i najavljeno: "najniže mjesto"! Sasvim je sigurno da tehnologijom tog vremena nije bilo moguće obaviti takvo mjerenje i ustanoviti najnižu nadmorsku visinu. Ovo je podatak koji čovjeku saopćava Sveznajući, Allah, dž. š.

Pobjeda Bizantinaca

Jedno od saopćenja koje Kur'an iznosi o pitanju događaja koji se još nisu dogodili nalazi se u prvim ajetima poglavlja Ar-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu:

"Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni na najnižem mjestu, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko (3 - 9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati." (Ar-Rum, 1-4)
Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su kršćani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, oko 620. godine. I u ajetima se saopćava da će Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. Međutim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantijsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantijski kralj Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Kada čak i to nije bilo dovoljno, pristupilo se topljenju kipova od bronze. Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Herakliusa, imperija je došla do tačke raspadanja. Prvo su, od strane idolopokloničkih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.

Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizantije. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti. Ova pobjeda je toliko izgledala nemoguća da su mušrici Arapi išli toliko daleko da su ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada neće dogoditi ova pobjeda koju Kur'an najavljuje.
Međutim, kao i sve druge kur'anske informacije i saopćenja, i ova je nesumnjivo bila istinita. Otprilike sedam godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, decembra 624., u blizini ruševina Ninova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantinska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.

Tako je došlo do obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je Kur'an unaprijed čudotvorno najavio.
Druga mudžiza koja se nalazi u istim ajetima je, također, i jedna geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu poglavlja Ar-Rum ističe se da će Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na svijetu. Ova činjenica je sadržana u formulaciji "edn-el-erd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ "Edna", koja znači "najdonji, najniži, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A, riječ "erd" znači svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u značenju "najnižeg mjesta na svijetu".

Zanimljivo, rat između Perzije i Bizantije odigrao se na najnižem mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen jezera Lut nalazi se na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom nadmorskom visinom na svijetu.

Dakle, Bizantinci su, kao što je to Kur'an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na svijetu.
Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja je činjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo moguće ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguće da je, u vrijeme objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tačku svijeta. Međutim, ovo područje je u Kur'anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom nadmorskom visinom. To, opet, predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur'an riječ Svevišnjeg, Allaha, dž. š.

Gore su prikazane fotografije jezera Lut snimljene sa satelita. Nadmorsku visinu jezera Lut je bilo moguće ustanoviti mjerenjima provedenim u toku XX stoljeća. Prilikom ovih mjerenja ustanovljeno je da je ovo "najniže mjesto svijeta".

Basen jezera Lut, gdje su Bizantinci poraženi od Perzijanaca. Gore se vidi satelitska fotografija ovog područja. Okolina jezera, koja je najniže područje na svijetu, ima nadmorsku visinu od -395 metara.

O Kur'anu i ostalim svetim knjigama

Kur'an je Božija Objava, Riječ i Uputa. Objavljena je Muhammedu a.s. u periodu od dvadeset i tri godine njegove poslaničke misije.
Svaka riječ Kur'ana objavljena Muhammedu a.s. bila je registrovana, prenošena i učena napamet. Tako se dogodilo ono sto je u povijesti ljudske misli jedinstveno: da je zapisana svaka riječ i svako njeno slovo. (Kur'an).
Svaka Riječ iz Kur'ana je Riječ Allaha (Boga) i zato je svaka Riječ za muslimane važna i sa preciznošću se prevodi.
Za muslimane je Kur'an "Sveta Knjiga", sredina i centar islama.
Za život i rad po vjeri, Kur'an ima apsolutni i najviši prioritet. Nijedna druga knjiga ga ne može zamijeniti.
Od samog početka svog djelovanja (610- 632), Muhamed a.s. je svaku Allahovu (Božiju) poruku zabilježio.
Sve bilješke su koje je primio nakon njegove smrti 632 složene i kao takve imaju svoju vrijednost do današnjih dana.
Kur'an je sastavljen od 114 poglavlja (Sura), koje su složene po rasporedu koji je napravio Muhammed,a.s. Svaka Sura nosi naziv, ime, koje upućuje na jezgro teme ili na neku posebnu i značajno naglašenu riječ.
Kur'an počinje sa Surom - Pristup - (arap. Al Fatiha). Za muslimane prva Sura ima veliko značenje, tako da svaka molitva počinje sa tom Surom.
Jezik Kur'ana je arapski i on je za muslimane svet. Svaki prevod Kur'ana, čovjek gleda sa kritikom zbog bojazni da se tim prijevodom ne izmijeni sadržaj i značaj. Kur'an je od samog početka bio izložen prevodima i komentarima, pa su u tu svrhu sakupljane Muhammedove a.s. izreke (Hadis), koja objašnjava u Kur'anu sva nekome nejasna mjesta. Hadisi su muslimanima omiljeni, pa ga nerijetko respektuju i cijene kao i Kur'an.

U Kur'anu su Musaov, a.s., Tevrat, Davudov, a.s., Zebur i Isaov, a.s., Indžil (Jevanđelje) kao "Svete Knjige" poimenično navedene kao "Božije Objave", koje pripadaju nebeskom pismu, prapočetnom "slovu", a Židovi i Kršćani su nazvani njihovim posjednicima. Medjutim, nakon Objave Kur'ana su židovska Tora i kršćansko Evanđelje krivotvoreni, tako da je Bog (Allah) svoju zadnju objavu, svoju "Riječ" objavio kroz poslanika Muhammeda, a.s.
Tako, po poruci Kur'ana i islamskog učenja, Tevrat i Indžil nisu univerzalni, jer su u Kur'anu nađene njihove korekture i završeci. Poslije Objave Kur'ana, u budućnosti neće ljudima biti više Božijih Objava. Kur'an je zadnja Božija Riječ Objave ljudima, a Muhammed, a.s., pečat i zadnji poslanik.
Kur'an prati muslimana danju i noću, za vrijeme molitve, vjerovanja, rada kod kuće i na poslu, škole, slobodnog vermena, u džamiji.
Za muslimana je Kur'an sa svojim izrekama o Bogu (Allahu) i svijetu, određenošću ponašanja ljudi kako u sferi svjetovnog, tako i religijskog - Kur'an je sigurni pravac koji upućuje od rođenja do smrti.
Kur'an uči muslimana, pomaže kod donošenja odluka, tješi kod žalosti, jača u vjeri, daje nadu kod nesigurnosti. Kur'an je za muslimana vjernika - sve, ali prije svega vodić i putokaz, koji za Allaha (Boga) znači, pravim putem ići, dobro činiti, a zabranjivati činjenje zla.
U ovome kršćanski i islamski zahtjevi na pravo Objave i prava na istinu, stoje jedan naspram drugog. U islamu ostaje Allah (Bog), nedohvatljiv, koji u Kur'anu objavljuje - ne sebe, već svoju Riječ i Volju.
Po kršćanskom vjerskom učenju, naprotiv, Bog se objavljuje ljudima kroz Isusa Krista (u Isusu Kristu). Znaci, ako je Objava u Kršćanstvu jedna ličnost: Isus Krist, u islamu je Objava jedna knjiga - Kur'an.
Sa strane kršćana, istina se ne nalazi u Kur'anu. Biblijsko učenje i kršćanska poruka tvrde:
Istina je jedino u Isusu Kristu,
Naš Put,
Istina,
Je u životu.
Po Kur'anu je historija poslanika u uskoj vezi povezana sa historijom čovječanstva.
Poslanici su od Boga izabrani glasnici i objavljivači, koji opominju ljude da se pridržavaju Riječi Njegove.

Poligamija je u Islamu dozvoljena

1. Definicija Poligamije

Poligamija predstavlja bračnu zajednicu gdje jedan supružnik ima više od jedne supružnice. Postoje dvije vrste poligamije. Jedna je poligamija – gdje muškarac oženi više od jedne žene, i druga je poliandrija – gdje se žena uda za više od jednog muškarca. U Islamu je poligamija dozvoljena; dok je poliandrija u potpunosti zabranjena. 

2. Kur’an je jedina vjerska knjiga na svijetu koja kaže,“oženi samo jednu“.

Kur’an je jedina vjerska knjiga, na ovoj zemlji, koja sadrži frazu ‘oženi samo jednu’. Nema druge vjerske knjige koja naređuje/upućuje čovjeka da ima samo jednu ženu. U svim drugim religijskim skriptama, bilo to u Vedi, Ramayani, Mahabharati, Geeti, Tori ili Bibliji, se ne može naći restrikcija u ženidbi više žena. Prema ovim knjigama jedan čovjek može oženit koliko želi žena. Tek je kasnije, uspostavljeno od strane hinduskih sveštenika i hrišćanske crkve da svedu broj žena na jednu. Mnoge ličnosti iz hinduskih vjerskih spisa imale više od jedne žene. Kralj Dašrat, otac Rama, imao je više od jedne žene. Krišna je imao nekoliko žena.

U ranijim vremenima, hrišćanima je bilo dozvoljeno da imaju koliko god žele žena, zbog toga što Biblija nije stavljala zabrane u pogledu broja žena. Tek prije nekoliko stoljeća Crkva je svela broj žena na jednu.

Poligamija je dozvoljena i u Judaizmu. Prema Talmudskom pravilniku, Abraham je imao tri žene, Solomon je imao stotine žena. Praktikovanje poligamije je nastavljeno sve do Rabina Geršom ben Yehudah-a (960 – 1030.) koji je proglasio ukaz protiv poligamije. Jevrejski Sefardski odred koji je, živeći u muslimanskim zemljama, nastavio da je praktikuje do kasnih 1950, do odluke Glavnog saveza rabina u Israelu da se proširi zabrana u ženjenju više od jedne žene.

Zanimljiva činjenica: Do 1975 Indijski hindusi su veći poligamisti od muslimana. Izvještaj ‘Komiteta o statusu žena u islamu’, izdat 1975. napomenuo je na stranicama 66 i 67 da je postotak poligamijskih brakova između 1951 i 1961 bio 5.06% među Hindusima i samo 4.31% među muslimanima. Prema zakonu u Indiji jedino je muslimanima dozvoljeno da imaju više od jedne žene. Bilo je nelegalno za bilo kojeg nemuslimana u Indiji da ima više od jedne žene. Dakle, iako je bilo ilegalno, hindusi su imali više slučajeva poligamije nego muslimani. Ranije, nije bilo nikakvih zabrana, čak ni hindusima, da imaju neograničen broj žena. Tek je u 1954 zabranjeno i postalo ilegalno hindusima da imaju više od jedne žene. Trenutno je indijski zakon taj koji brani hindusima da imaju više od jedne žene a ne hinduski vjerski spisi i knjige.)

Da sad analiziramo zašto Islam dozvoljava čovjeku da ima više od jedne žene. 

3.Kur’an dozvoljava poligamiju ali u granicama

Kao što sam ranije spomenuo, Kur’an je jedina vjerska knjiga na licu zemlje koja kaže ‘oženite samo jednu’. Kontekst ove fraze je uzet iz sljedećeg ajeta sure En-Nisa, Veličanstvenog Kur’ana: ‘Onda se oženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom. (El-Kur’an 4:3)’

Prije nego je Kur’an objavljen, nije bilo nikakve granice u poligamiji i mnogi muškarci su imali mnogo žena, neki čak i po stotinu. Islam je postavio granicu do 4 žene. Islam nudi muškarcu dozvolu da oženi dvije, tri ili četiri žene, al samo pod uslovima da se spram svih njih odnosi pravedno. Ali u istom poglavlju, Sure En-Nisa aje 129, Kur’an kaže: ‘Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli.. (Al Kur’an 4:129)’

Upravo radi toga poligamija nije pravilo (misli se na zakon) nego iznimka iz pravila. Mnogi ljudi su u zabludi da je muslimanu obaveza da ima više od jedne žene.

U islamu svaka stvar potpada pod jednu od sljedećih pet kategorija:

(i) Farz – obaveza ili dužnost. (ii) Mustehab – preporučeno ili podstiče se na to dijelo/pohvalno. (iii) Mubah – dopušteno ili dozvoljeno. (iv) Mekruh – nije preporučeno ili ne podstiče se se na to dijelo. (v) Haram – zabranjeno.

Poligamija spada u srednju kategoriju dopuštenih stvari. Ne može se reći da musliman koji ima dvije, tri, četiri žene je bolji musliman u poređenju sa muslimanom koji ima samo jednu ženu! 

4. Prosječni životni vijek žene je veći u odnosu na muškarca

Prirodno se muškarci i žene rađaju u otprilike istom broju. Žensko dijete ima mnogo više imuniteta u odnosu na muško. Žensko dijete se može boriti sa mikrobima i bolestima mnogo bolje od muškog dijeteta. Iz ovog razloga, tokom pedijatrijskog perioda mnogo je više smrtnih slučajeva među muškom djecom nego li među ženskom. Tokom ratova ginu u prosjeku više muškarcu u odnosu na žene. Mnogo više muškaraca umire u nesrećama i bolestima u odnosu na žene. Prosječan životni vijek žene je duži od vijeka muškarca, i u svakom vremenskom periodu ljudi mogu naći više udovica nego udovaca. 

5. Indija je zemlja koja ima više muške populacije nego ženske ali zbog abortusa i ubistava ženske djece.

Indija je jedna od rijetkih zemalja, zajedno sa ostalim komšijskim zemljama, u kojima populacija žena je manja u odnosu na mušku populaciju. Razlog leži u visokom procentu ubistava djece u Indiji, i u činjenici da više od jednog miliona ženskih fetusa se abortira svake godine u ovoj zemlji, nakon što se identifikuju kao žene. Ako bi se ova zla praksa zaustavila, onda bi i Indija imala više žena u poređenju sa muškarcima. 

6. Svjetska populacija broji više žena nego muškaraca.

U SAD-u, žene brojčano prelaze muškarce za 7.8 miliona. Samo u New York-u ima jedan milion žena više u poređenju sa muškarcima, a od muške populacije New York-a 1/3 su homoseksualci (sodomi). Ovo znači da ovi ljudi nemaju želju da se ožene sa ženom. Velika Britanija ima 4 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Njemačka ima 5 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Rusija ima 9 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Samo Allah zna koliko još miliona žena ima na svijetu više u poređenju sa muškarcima. 

7.Zabranjivanje svakom čovjeku da ima više od jedne žene nije ni praktično ni logično.

Pa i kad bi se svaki čovjek oženio za jednu ženu, postojalo bi više od 30 miliona žena u SAD-u koje ne bi mogle imati muža (ako se uzme u obzir da Amerika ima 25 miliona homoseksualaca). Bilo bi više od 4 miliona žena u Britaniji, 5 miliona žena u Njemačkoj i 9 miliona žena u Rusiji samo koje ne bi mogle naći muža. Predpostavimo da je moja sestra jedna od neudatih žena koje žive u SAD-u, ili predpostavimo da je vaša sestra jedna od neudatih žena u SAD-u. Jedine dvije opcije preostale za nju su da se uda za muškarca koji već ima ženu, ili da postane ‘javno vlasništvo’. Nema druge opcije. Svi koji su umjereni, skromni će izabrati prvu opciju. Mnoge žene ne bi željele da dijele svog muža sa drugim ženama. Ali u islamu, kada situacija to iziskuje tj. ako je neophodno žena muslimanka je dužna da podnese manje privatne gubitke u prevenciji velikog gubitka, prepuštanja druge sestre muslimanke da postane ‘javno vlasništvo’. 

8. Bolje se udat za oženjenog nego postati ‘javno vlasništvo’

U zapadnoj kulturi, je uobičajeno za muškarca da ima ljubavnicu i/ili dodatne vanbračne odnose, u svakom slučaju, žena vodi sramotan, nezaštičen način života. Isto društvo, ipak ne dopušta da čovjek ima više od jedne žene, u odnosu u kojem će žena sačuvati svoju čast, dostojanstvenu poziciju u društvu i odnosu u kojem če žena biti zaštićena. Prema tome, jedine dvije opcije za ženu koja ne može da nađe muža je da se uda za oženjenog čovjeka ili da postane ‘javno vlasništvo’. Islam preferira da žena ima dostojanstvenu poziciju tako što joj dopušta prvu opciju i nedozvoljava drugu. Postoje mnogi drugi razlozi, zašto Islam je dozvolio poligeniju u granicama, ali glavni je da bi se zaštitila skromnost žene.

10 mudžiza Muhammeda a.s.

1. Prenosi Ummi Ma’bed da je Allahov poslanik, s.a.v.s, prolazeci sa svojim drugovima pored nje (dok je cuvala stado) zatražio da kupi mlijeka ili mesa. Ona, medutim, nije ništa imala. Vidjevši jednu ovcu koja je zbog iznemoglosti izostala iza šatora, upita da li ta ovca ima mlijeka. Ona mu odgovori da je ona još slabija od ostalih. “A dozvoljavaš li da je ja pomuzem?”, upita Allahov poslanik, s.a.v.s. “Da, rece ona, ako misliš da ima mlijeka”. On onda uze ovcu i sveza je, a zatim je pomilova po vimenu i ona poce preživati. Potom zatraži vecu posudu i poce musti ovcu sve dok nije napunio posudu. Onda je pruži svojim drugovima i svi su pili dok se nisu zasitili. Na kraju i on uze posudu i napi se. Zatim je ponovo namuzao mlijeka, napunio posudu i otišao sa svojim društvom.
Nakon toga dode moj muž, pa kad vidje mlijeko, upita: “Šta je ovo Ummi Ma’bed, odakle ti ova muža kad su ovce sjajne, a mlijeka nismo imali kod kuce.” “Bogami, rekoh, prode ovuda neki dobri covjek… na pitanje da mu ga opišem, ja mu ga opisah…”

2. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Džabira, r.a, koji kaže: Putovali smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s, dok nismo stigli u dolinu Efjuh. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada krenu zbog svoje potrebe, a ja sam ga slijedio s posudom vode. Allahov poslanik, s.a.v.s, potom razgleda oko sebe i ne nade nikakav zaklon. Na rubu doline nalazila su se dva stabla, pa je Allahov poslanik, s.a.v.s, prišao jednom, uzeo ga za grane i rekao: “Podi za mnom sa Allahovom odredbom” i stablo je, zaista, pošlo poput deve za svojim vodicem. Zatim je došao do drugog stabla koje je, takode, uzeo za grane i rekao isto što i prvom, pa je i ono pošlo za njim, dok se on nije našao na sredini izmedu njih. Zatim ih je Allahov poslanik, s.a.v.s, podešavao dok ih nije sastavio, govoreci: “Pokrite me s Allahovom odredbom.” I stabla su zaklonila Muhammeda, s.a.v.s. Ja sam se, kaže Džabir, tada udaljio, bojeci se da Poslanik, s.a.v.s, ne osjeti moje prisustvo… Kada sam se okrenuo vidio sam Poslanika, s.a.v.s, kako ide prema meni, a stabla su se razdvojila, svako na svoju stranu.
Bilo je to u vrijeme Alejhisselamove hidžre iz Mekke u Medinu.


3. Tirmizi prenosi od Alije, r.a, koji kaže: “Bio sam s Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u Mekki, pa smo krenuli u obilazak grada. Svako drvo i svaki brijeg su pozdravljali Poslanika, s.a.v.s, rijecima: “Es-selamu alejke ja Resulallah” (Prenosi Hakim u Sahihu).

4. Jedan beduin upita Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Po cemu mogu znati da si ti Allahov poslanik?”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Ako pozovem ovaj grozd sa palme, hoceš li mi vjerovati da sam poslanik?”. “Hocu”, rece beduin. I Allahov poslanik, s.a.v.s, pozva grozd koji poce silaziti, dok ne pade pred njega. Poslanik, s.a.v.s, mu tada rece: “Vrati se” i on se vrati… beduin primi islam.


5. Poslije bitke na Bedru, Kurejšije su otkupljivale svoje zarobljene. Svako je otkupljivao svoje. Jedan od njih – Abbas, koji je, takode, bio zarobljen, rece Allahovom poslaniku, s.a.v.s: “Ja sam bio musliman”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Allahu e’alemu – Allah zna za tvoj islam. Ako je tako kako kažeš, Allah ce te nagraditi.
Što se tice tvoga ponašanja, naše je da prosudujemo. Otkupi sebe i svoja dva brata, rece Poslanik, s.a.v.s. “Nemamo cime”, rece Abbas. Allahov poslanik, s.a.v.s, ga tada upita: “A gdje je novac koji si sa Ummi Fadl zakopao, kada si joj rekao: “Ako se meni šta desi na ovom putu, ovaj imetak ostaje Fadlovim potomcima Abdullahu i Kusemu?” Abbas tada rece: “Allaha mi, vidim da si uistinu Allahov poslanik, jer ovu stvar nije znao niko osim mene i Ummi Fadl.”

6. Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a, kako su ljudi na Hudejbiji ožednjeli, dok je Allahov poslanik, s.a.v.s, držao u ruci posudu i uzimao abdest. Potrcaše uplašeno prema njemu, a on ih upita: “Šta vam je?” “Nemamo vode niti za abdesta, niti da se napijemo, osim što je u tvojim rukama,” rekoše oni. Džabir, r.a, kaže da je Allahov poslanik, s.a.v.s, tada stavio svoju ruku u posudu, pa je voda potekla izmedu njegovih prstiju, kao izvori, pa smo se svi napili i uzeli abdest…


7. Prenosi Ummi Kulsum, kcerka Ummi Selem, pastorka Allahovog poslanika, s.a.v.s, da je Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što je oženio Ummi Selem, rekao Ummi Selem: “Ja sam (etiopskom, p.p.) caru Negusu poklonio nekoliko oka mirisa i ogrtac. Vidim kako je on umro, a pokloni meni vraceni. Kada mi budu vraceni bice tvoji.” I zaista, bilo je kako je rekao Allahov poslanik, s.a.v.s, - Negus je umro a Poslaniku su vraceni njegovi pokloni. Svakoj supruzi je dao po oku mirisa, a ostatak je dao Ummi Selemi.

8. Ukkaš bin Mihsan bin Harsan el-Esedi, r.a, krenuo je u borbu protiv mušrika na Bedru. Sjekao je neprijatelje dok mu se sablja nije slomila. Okrenuo se onda Allahovom poslaniku, s.a.v.s, da mu doda drugu sablju. Poslanik, s.a.v.s, mu tada dobaci drveni kolac i rece: “Bori se s ovim, Ukkašu!” Kad je Ukkaš uzeo kolac i zamahnuo njime on se pretvorio u dugu, sjajnu i oštru sablju kojom se Ukkaš borio dok Allah nije dao pobjedu muslimanima. S tom sabljom Ukkaš, r.a, borio se uz Poslanika, s.a.v.s, u mnogim bitkama, dok kao šehid nije poginuo u bici protiv odmetnutih arapskih plemena za vrijeme halife Ebu Bekra.


9. Umejr bin Vehb el-Džumehi borio se sa Safvan bin Umejjetom na Bedru protiv muslimana. Umejr je bio Kurejški šejtan koji je vrijedao Allahovog poslanik, s.a.v.s, i njegove drugove dok su bili u Mekki. Njegov sin Vehb bio je jedan od zarobljenika na Bedru. Razgovarajuci medusobno, Umejr i Safvan su spominjali svoje poginule na Bedru. “Bogami, rece Safvan, poslije njih život nema nikakve vrijednosti.” “Istina je,” rece Umejr. “Tako mi Boga i opet tako mi Boga, da nemam duga koji ne mogu da vratim i da se ne bojim za svoju porodicu poslije mene, odjahao bih do Muhammeda da ga ubijem, jer imam razloga za to – moj sin je u njegovim rukama”. Tu priliku iskoristi Safvan pa mu rece: “Tvoj dug je moja briga, a tvoja porodica ce biti uz moju porodicu… “Držimo ovo u tajnosti, rece Umejr. Umejr je tada krenuo u Medinu.
Dok je Omer, r.a, razgovarao sa muslimanima o bici na Bedru, te kako ih je Allah time pocastio i ukazao im na njihove neprijatelje, na vratima džamije se, naoružan sabljom, pojavi Umejr. Ugledavši ga, Omer, r.a, rece: “Ovaj pas je Allahov neprijatelj, tako mi Allaha donio je zlo!” Zatim je Omer, r.a, ušao Poslaniku, s.a.v.s, i obavijestio ga o tome. Allahov poslanik, s.a.v.s, naredi da mu ga uvedu… Kad ga ugleda Allahov poslanik, s.a.v.s, rece: “Pustite ga!” I Umejr se približi Poslaniku, s.a.v.s. “Šta te je dovelo Umejre?” rece Allahov poslanik, s.a.v.s. “Došao sam zbog zarobljenika koji je u vašim rukama”, rece on. “A šta znaci ta pripasana sablja, Allah je unakazio… Iskreno reci zašto si došao!” “Samo za to sam došao,” rece Umejr. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada mu rece: “Ali ti si sjedio sa Safvanom pa ste spominjali poginule Kurejšije na Bedru. Ti si tada rekao da nemam duga, sad bih krenuo da ubijem Muhammeda. Tvoj dug i tvoju porodicu preuzeo je Safvan , a ti si krenuo da me ubiješ. Allah je prepreka izmedu tebe i tvoje namjere” Umejr tada rece: “Ešhedu enneke resulullah” – Svjedocim da si Allahov poslanik. Negirali smo, Allahov poslanice, ono što si nam dostavljao i što ti je objavljeno od nebeskih vijesti. Ovo je bila stvar u koju smo bili upuceni samo ja i Safvan, pa tako mi Allaha, siguran sam da ti je nije mogao niko drugi dostaviti osim Allaha. Hvala Allahu, koji me je uputio u islam!” Zatim je donio šehadet.
“Poducite svoga brata vjeri, naucite ga da uci Kur’an i oslobodite mu zarobljenika”, rece Allahov poslanik, s.a.v.s.

10. Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a, da je neka žena, ensarijka upitala Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Želiš li da ti nešto napravim za sjedenje jer imam djecaka stolara? “Ako hoceš,” rece Poslanik, s.a.v.s. Pa mu napraviše minber i kada je došla džuma i Poslanik, s.a.v.s, sjeo na taj minber, zaculo se zujanje i jecanje palme s cijeg je trupca Poslanik, s.a.v.s, prije toga držao hutbu. Kada je Allahov poslanik, s.a.v.s, sišao s minbera, uzeo je palmu i pritisnuo je uza se, a ona je jecala poput malog djeteta kada se tješi.

Naučni dokazi iz Kur'ana - OTISCI PRSTIJU

Allah s.w.t. u suri Kijame 3-4 kaže: "Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti ? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih, ponovo."

Ako posmatrate neke dijelove kože, vidjećete grebene i brazde razmještene po određenoj mustri. Te izbočine se pojave u 13-oj sedmici intrauterinog života na jagodicama prstiju, a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom šake i stopala. One se nikada ne mijenjaju, osim što mogu vremenom postati izraženije. Izgled tih šara je genetski određen.

Škotski fizičar Henry Faulds počeo je studirati otiske prstiju kao hobi krajem XIX stoljeća. Faulds je služio kao član medicinske misije u Indiji i Japanu i koristio je svoju poziciju da se bavi svojim omiljenim hobijem. Svoj hobi je nazvao daktilografija i uglavnom se njemu pripisuje prijedlog da bi se otisci prstiju mogli upotrijebiti za hvatanje kriminalaca. Danas, proučavanje otisaka prstiju je opće poznato kao nauka o dermatoglifima. Dermatoglifi su, dakle, crteži na površini kože, koje čine grebeni i brazde između njih.

Međutim, metoda modernog izučavanja otisaka prstiju može se pratiti do naučnika sedamnaestog stoljeća Marcella Malpighija koji je uočio kožne papile i znojne pore kožnih brazda. Engleski botaničar N. Grew je 1684. prvi je opisao mustre kožnih brazda u izvještaju za Kraljevsko Društvo. Ove mustre je J. E. Purkinje kasnije klasificirao u devet grupa. Njegova podjela u devet osnovnih mustri grubo bi odgovarala sistemu šara koji se danas koristi. Mada je Henry Faulds bio prvi koji je predložio upotrebu otisaka prstiju za hvatanje kriminalaca, njegov prijedlog je bio u velikoj mjeri ignoriran sve dok engleski astronom i izumitelj Sir Frencis Galton nije formulisao detaljan sistem klasifikacije. Huan Vučetić, doktor u Argentini, proučavao je Galtonove zapise i pronašao metod identifikacije otisaka prstiju koji je usvojila policija u La Plati, Argentina. To je bio prvi sistem identifikacije koji je bio zvanično prihvaćen i još uvijek je u upotrebi u nekoliko država Južne Amerike. U dvije godine razvoja Vučetićevog sistema identifikacije, Sir Edvard Henry, britanski istraživač naimenovan u Bengalu, Indija, izmislio je sličan sistem identifikacije. Sir Henrijev metod identifikacije i klasifikacije je uskoro bio usvojen u Engleskoj i još uvijek je najšire korišten metod u zemljama engleskog govornog područja. Metod identificira tri osnovne šare otisaka prstiju: lukovi, petlje i zavoji spirale. Svaka mustra ima neznatne varijacije. U svrhu identifikacije, otisci prstiju su razvrstani po tipu (tip osnovne mustre) i po broju (broj šara) što ih je učinilo mnogo lakšim za međusobno razlikovanje. Broj brazdi je određen upotrebom dva oblika: jezgro i delta. Jezgro je centar spiralnog zavoja ili petlje, a delta je divergencija ili odvajanje brazda u blizini jezgre. Kod svake individue, mustra i broj brazda na desnoj ruci bitno različit od mustre i broja šara na lijevoj ruci. Premda dvoje ljudi imaju isti tip mustre, tačna mustra i broj brazdi će uvijek biti različit.

Metode detekcije i komparacije otisaka prstiju su dosta uznapredovale od početka stoljeća. Istraživači su koristili mnoštvo tehnika da ispitaju i zabilježe otiske prstiju. Kada osoba nešto dotakne, otisak ostane zato što znojne pore duž kožnih brazda vrha prsta ostave obris. Kroz znojne pore se konstantno luče mala zrnca znoja, zbog čega je nemoguće da ne ostane otisak. Znoj sadrži oko 99% vode. Kada znoj isparava tragovi soli, amino kiselina, i masti ostaju. Istraživači koriste praškove i hemikalije, kao što je jod i srebreni nitrat da osvijetle otiske. Novi metod upotrebe laserskih zraka je još uvijek u eksperimentalnom stadiju. Kriminalci su godinama pokušavali da uklone kožne brazde sa svojih prstiju. Najpoznatiji primjer je primjer Johna Dellengera koji je koristio kiselinu da ukloni brazde. Međutim, brazde su ponovo narasle i ponovo se pojavile u svojoj orginalnoj mustri.

Naučni dokazi iz Kur'ana - ŽELJEZO

Kako je spušteno gvozdje

“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno cete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”
(Kur an, 38:87,88)
Kur’an je podsjetnik ljudima sve do dana Sudnjega. On sadrži informacije koje covjek vremenom otkriva.
Energija ranog Suncevog sistema nije bila dovoljna da proizvede elementarno gvožde. U proracunavanju energije potrebne za proizvodnju jednog atoma gvožda utvrdeno je da je ona bila cetiri puta veca od energije Suncevog sistema. Drugim rijecima, ukupna energija Zemlje, ili Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da formira jedan novi atom gvožda. Cak ni sva energija Suncevog sistema nije to u stanju uciniti. Naucnici vjeruju da je gvožde izvanzemaljskog porijekla, koje je na nju spušteno, a ne u njoj formirano.
U jednonm kur’anskom ajetu citamo:
“Zaista smo slali poslanike Naše sa dokazima jasnim i objavljivali s njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I SPUSTILI smo GVOŽÐE - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko pomaže Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je Silni, Svemocni.”
(Kur an, 57:25)


Pretpostavke koje govore o formiranju planeta radikalno su se izmijenile. Danas vecina astronoma vjeruje da su Zemlja i druge planete originalno formirane od magline, koja je okruživala Sunce. Smatra se da se to dogodilo prije 5 milijardi godina.
Proucavanje radioaktivnog materijala na Zemlji pokazuje da ne bi mogao biti stariji od ovog, jer da jest, taj materijal bi propao i pretvorio se u olovo.
Ova teorija je poznata kao moderna nebularna hipoteza, nakon modifikacije stare nebularne hipoteze. Ali, kako se maglina sastojala, primarno od vodika i helijuma, ova hipoteza ne nudi zadovoljavajuce objašnjenje, kako su se na Zemlji formirali teži elementi, a takode i na kamenim unutrašnjim planetama (Merkuru, Veneri i Marsu). Vanjske gasne planete (Jupiter, Saturn, Neptun i Uran) su, po sastavu, vrlo slicne Suncu. Najveci dio njihove mase, kao i u slucaju Sunca, sastoji se od vodika i helijuma, tako da je njihovo formiranje u skladu sa nebularnom hipotezom. Upravo prisustvo težih elemenata na kamenitim planetama ono je što još nije objašnjeno na zadovoljavajuci nacin.


O tome Kur’an daje znacajnu informaciju ustvari zagonetku koju nebularna hipoteza nije uspjela riješiti.
U Kur’anu se kaže da je gvožde spušteno na Zemlju u kasnijoj fazi, kada je Zemlja vec bila inicijalno formirana.
Rijec “spustili smo” jasno pokazuje da je Zemlja postojala prije spuštanja gvožda. Ova zapanjujuca informacija potvrduje nebularnu hipotezu i rješava njenu preostalu zagonetku. Znacajna cinjenica ovdje je što Kur’an, ne samo da je u skladu sa modernom teorijom, nego i sama teorija mora potražiti svoju validnost u Kur’anu.
Formiranje teških elemenata namece i druga pitanja. Atomi tih elemenata sastoje se od jezgara oko kojih orbitiraju elektroni. Jezgro ili nukleus, sadrži izvjestan broj protona pozitivno naelektrisanih, i jedan broj neutrona, koji su neutralni po naelektrisanju. Ali, kako se ista naelektrisanja odbijaju, a suprotna uzajamno privlace, možemo ocekivati da se nukleus rascijepi u nastojanju svakog protona da se udalji od drugog protona. Šta je to onda što ih drži zajedno?


Gravitacija, obzirom na masu protona i neutrona, sigurno nije dovoljna. Vjeruje se da postoji jaka vezujuca sila, daleko, daleko jaca od gravitacije. Jezikom brojki receno to je broj deset sa trideset devet nula. Ova vezujuca sila je veca što je element teži i vjeruje se da je ta vezna sila unutar atoma gvožda veca od slobodne energije, koja se nalazi u Suncevom sistemu! To nam, ponovo, izgleda kao sugestija da teži elementi nisu mogli biti formirani u Suncevom sistemu, što je u skladu sa informacijom datom u Kur’anu.
Kako supernove proizvode gvožde?


NASA-in tim astronoma došao je do kljucnih podataka koji rasvjetljavaju kako se gvožde, silicij i drugi elementi formiraju u masivnim eksplozijama supernova.
Naucnici su prvi put jasno identificirali šta nastaje i gdje - duboko unutar eksplodirane zvijezde.
Za vrijeme svog životnog vijeka zvijezde su fabrike koje koriste najprostiji element hidrogen i pretvaraju ga u teži. Nakon što potroše sav hidrogen u svom jezgru, zvijezde pocinju kolapsirati, njihovi centralni dijelovi formiraju crne rupe, a ostatak zvijezde biva raznesen strahovitom supernova eksplozijom. Tako formirano gvožde je, gonjeno eksplozijom, davno nekada dospjelo na Zemlju. Smatra se da jezgro Zemlje cini upravo gvožde, jer je, kao najteže, propalo usljed gravitacije do samog centra Zemlje.


Supernove su rijetke i pojavljuju se jednom u pedeset godina u galaksijama našeg tipa. Jednom oslobodeni sa zvijezda, novostvoreni elementi mogu ucestvovati u formiranju novih zvijezda i planeta u velikom ciklusu koji se ponavljao nekoliko puta. Znacajno je shvatiti da naša planeta - Zemlja, a i samo covjecanstvo, pripadaju tom velikom kosmickom ciklusu.

Pisac: dipl.ing Mustafa Mlivo

Svinjetina je zabranjena i u Kršćanstvu!

Po Bibliji.... "A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je nečista. Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one nečiste.'" (Biblija, Levitski zakon 11:7,8 ) Isus/Isa (as) prema Bibliji kaže razloge dolaska .... "(17) "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. (1 Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne bude. (19) Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." (Biblija, Evenđelje po Mateju 5-o poglavlje)

Po Kur'anu.... "Zabranjuje vam se strv i krv i svinjsko meso…" (5:3) "Zabrana svinjetine seže daleko u prošlost. Poganim su svinje smatrali Feničani, Etiopljani, Stari Egipćani, a za jevreje je svinjsko meso odvratno, svinja je simbol prljavštine i nevaljalog.

U Tewratu (Tori) svinjsko meso se zabranjuje u Levitskom zakoniku (11:7, i u Ponovljenom zakonu (14:8,12). Sve što važi za jevreje na osnovu Tore, isto važi i za kršćane na osnovu Evanđelja. Sve što uči Stari zavjet, učio je i Isus Krist. On jasnim riječima kaže da se zakoni Starog zavjeta moraju poštovati bez ikakve izmjene: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i proroke. Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.” (Matej, 5:17,19).

Kolika je mudrost u nekonzumaciji ovog mesa biće jasnije kad navedemo samo neke od uzročnika teških oboljenja, čiji je nosilac svinja. Od svih domaćih životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu se s uživanjem izležava. Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad i nasrće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama, čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena. Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je mnogih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i opasno po zdravlje. Uviđajući sve navedeno, u mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svedene na minimum. U masovnoj su upotrebi samo tamo gdje caruje neznanje i glad.

Trihinoza je bolest koju uzrokuje crvić trihine, a najčešće izbija kao epidemija. Njena veza sa svinjama kao i veza kuge sa pacovima, poznata je ljudima hiljadama godina. Na ovu bolest niko nije imun. Potpuno odrasli crvići su dugi oko 3,17 mm, a široki oko 0,063 mm. Oni u čovjeku ostaju živi oko 40 godina i više, smotani u okruglaste sićušne kapsule između mišićnih vlakana. Kad se pojede zaraženo meso, te uspavane kapsule sa crvima bivaju probavljane u crijevima. Njihov sadržaj izrasta u crviće pune veličine, a svaki od njih ima oko 1500 mladih. Oni ulaze u krv za tri sedmice, nakon što budu pojedeni njihovi roditelji. Dijagnostika je veoma teška, pošto simptomi mogu biti slični simptomima pedeset drugih bolesti. Odrasli crvi su sada prisutni u crijevima čovjeka. Poslije parenja ženka proizvede larve koje ulaze u krvne sudove, da bi se distribuirale u sve dijelove tijela. Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj ili trećoj sedmici, a češće u četvrtoj, petoj ili šestoj. Svaka prognoza oporavka varira sa lokacijom i brojem larvi, jačinom simptoma i fizičkog stanja pacijenta. Značajno je primijetiti, da od vremena Božje objave sinovima Israilovim pa do danas, medicinska nauka nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinozom. Liječenje se sastoji u tome da se ublaže simptomi uzrokovani crvićima, a ne u uništavanju tih crvića. Obične metode dimljenja i soljenja mesa, ne ubijaju crve.

Balantidium coli. Ovaj parazit je normalan stanovnik svinjskih crijeva. Biva izbačen izmetom. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome - stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično. Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje balantidium coli. Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Svinje jedu ljudski izmet koji sadrži jajašca parazita, te se oni u njima razviju u mlade crve. Kad izađu van, postaju zarazni za ljude. Enciklopedija Britanika kaže: “Kukičasti crv je parazitski okrugli crv. Postoje dva parazita: ancylostoma duodenale i nector americanus. Bolest kukičastog crva je bič tropske klime, a rezultira u anemično iznurenoj populaciji. Malokrvnost potiče otuda što odrasli crvi sisaju krv iz crijeva, što pomaže zapaljenju utrobe. Jedan duodenale može prosječno dnevno da oduzme jedan kubni cm krvi. Kao krvopija americanus je za 4/5 neefikasniji. Simptomi su: bljedilo kože, zadržavanje tečnosti u licu i udovima, zatvor koji se smjenjuje s prolivom, trbušna osjetljivost, povećan apetit za kabastijom hranom ili neobičnim supstancama, seksualni poremećaj (zakašnjeli pubertet, impotencija, nepravilna menstruacija), zakržljali rast, kardialna slabost, lupanje srca, zamor, otupljenost, apatija... Paragonimus. Ovaj parazit živi u plućima svinje. Otkrio ga je Dr. Mason 1880. On je rasprostranjen i uzrokuje zapaljenje pluća svinje. Još uvijek ne postoji način da se parazit ubije u tkivu, niti je iko pronašao metod da se istjera. Rezultat zaraze je žutica.

Clonorsis sinesis. Otkrili su ga Cobbold 1875. i Loos 1907. Prouzrokuje bolesti jetre i grudi. Ako je ovaj parazit prisutan u plućima, može prouzrokovati njihovu upalu, a ako je u crijevima, uzrokuje zakrčenje ili akutni pankreatitis. Tu je zatim clonorchiasis, posebna bolest jetre. Jetra postaje uvećana, praćena jakom žuticom, prolivom i mršavljenjem - može okončati smrću. Medicina je nemoćna. Komplikacije bolesti su obrazovanje kamenca i rak. Erysipelas. Ovu bolest uzrokuje klica erysipelotrix rhusiopathiae. Ova bolest ima akutni i hronični oblik. Simptomi akutnog oblika su uglavnom jaka groznica, umanjena aktivnost i apetit. Obično brzo dovodi do smrti. Hronični oblik dovodi do ljuštenja kože, a postoji i naknadno oštećenje spojnih površina i srčanih zalizaka, što može izazvati hromost ili nenadnu smrt. Ova bakterija može dug period preživjeti u zemlji, a nalazi se u tijelima 30% svih “zdravih” svinja. Tako je iskorjenjivanje nemoguće. Pored navedenih, svinja je nosilac i slijedećih parazita: - trakasti crv - taenia solium - oblić - ljudska glista - brucellosis - endemski haemptysis Nije poznato da ijedna životinja nosi toliko “smrtnih bombi”, kao svinja. Danas sve farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat je isti kakav je bio stoljećima ranije."

Profesor i učenik

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student mu je smjelo odgovorio:

Da, Bog je stvorio sve što postoji!

Bog je sve stvorio? Upita profesor još jednom.

Da, profesore. Odgovori student.

Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što krsćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. Naravno, odgovori profesor.

Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?

Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio:
Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je
odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono sto čini da tijelo ima ili prenosi energiju.

Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opisemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori: Naravno da postoji.
Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo mozemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju.
Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla moze prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno?
Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu sto se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?

Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčesće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovjecnosti prema drugim ljudima… U zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada
u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.