nedjelja, 30. lipnja 2013.

10 mudžiza Muhammeda a.s.

1. Prenosi Ummi Ma’bed da je Allahov poslanik, s.a.v.s, prolazeci sa svojim drugovima pored nje (dok je cuvala stado) zatražio da kupi mlijeka ili mesa. Ona, medutim, nije ništa imala. Vidjevši jednu ovcu koja je zbog iznemoglosti izostala iza šatora, upita da li ta ovca ima mlijeka. Ona mu odgovori da je ona još slabija od ostalih. “A dozvoljavaš li da je ja pomuzem?”, upita Allahov poslanik, s.a.v.s. “Da, rece ona, ako misliš da ima mlijeka”. On onda uze ovcu i sveza je, a zatim je pomilova po vimenu i ona poce preživati. Potom zatraži vecu posudu i poce musti ovcu sve dok nije napunio posudu. Onda je pruži svojim drugovima i svi su pili dok se nisu zasitili. Na kraju i on uze posudu i napi se. Zatim je ponovo namuzao mlijeka, napunio posudu i otišao sa svojim društvom.
Nakon toga dode moj muž, pa kad vidje mlijeko, upita: “Šta je ovo Ummi Ma’bed, odakle ti ova muža kad su ovce sjajne, a mlijeka nismo imali kod kuce.” “Bogami, rekoh, prode ovuda neki dobri covjek… na pitanje da mu ga opišem, ja mu ga opisah…”

2. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Džabira, r.a, koji kaže: Putovali smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s, dok nismo stigli u dolinu Efjuh. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada krenu zbog svoje potrebe, a ja sam ga slijedio s posudom vode. Allahov poslanik, s.a.v.s, potom razgleda oko sebe i ne nade nikakav zaklon. Na rubu doline nalazila su se dva stabla, pa je Allahov poslanik, s.a.v.s, prišao jednom, uzeo ga za grane i rekao: “Podi za mnom sa Allahovom odredbom” i stablo je, zaista, pošlo poput deve za svojim vodicem. Zatim je došao do drugog stabla koje je, takode, uzeo za grane i rekao isto što i prvom, pa je i ono pošlo za njim, dok se on nije našao na sredini izmedu njih. Zatim ih je Allahov poslanik, s.a.v.s, podešavao dok ih nije sastavio, govoreci: “Pokrite me s Allahovom odredbom.” I stabla su zaklonila Muhammeda, s.a.v.s. Ja sam se, kaže Džabir, tada udaljio, bojeci se da Poslanik, s.a.v.s, ne osjeti moje prisustvo… Kada sam se okrenuo vidio sam Poslanika, s.a.v.s, kako ide prema meni, a stabla su se razdvojila, svako na svoju stranu.
Bilo je to u vrijeme Alejhisselamove hidžre iz Mekke u Medinu.


3. Tirmizi prenosi od Alije, r.a, koji kaže: “Bio sam s Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u Mekki, pa smo krenuli u obilazak grada. Svako drvo i svaki brijeg su pozdravljali Poslanika, s.a.v.s, rijecima: “Es-selamu alejke ja Resulallah” (Prenosi Hakim u Sahihu).

4. Jedan beduin upita Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Po cemu mogu znati da si ti Allahov poslanik?”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Ako pozovem ovaj grozd sa palme, hoceš li mi vjerovati da sam poslanik?”. “Hocu”, rece beduin. I Allahov poslanik, s.a.v.s, pozva grozd koji poce silaziti, dok ne pade pred njega. Poslanik, s.a.v.s, mu tada rece: “Vrati se” i on se vrati… beduin primi islam.


5. Poslije bitke na Bedru, Kurejšije su otkupljivale svoje zarobljene. Svako je otkupljivao svoje. Jedan od njih – Abbas, koji je, takode, bio zarobljen, rece Allahovom poslaniku, s.a.v.s: “Ja sam bio musliman”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Allahu e’alemu – Allah zna za tvoj islam. Ako je tako kako kažeš, Allah ce te nagraditi.
Što se tice tvoga ponašanja, naše je da prosudujemo. Otkupi sebe i svoja dva brata, rece Poslanik, s.a.v.s. “Nemamo cime”, rece Abbas. Allahov poslanik, s.a.v.s, ga tada upita: “A gdje je novac koji si sa Ummi Fadl zakopao, kada si joj rekao: “Ako se meni šta desi na ovom putu, ovaj imetak ostaje Fadlovim potomcima Abdullahu i Kusemu?” Abbas tada rece: “Allaha mi, vidim da si uistinu Allahov poslanik, jer ovu stvar nije znao niko osim mene i Ummi Fadl.”

6. Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a, kako su ljudi na Hudejbiji ožednjeli, dok je Allahov poslanik, s.a.v.s, držao u ruci posudu i uzimao abdest. Potrcaše uplašeno prema njemu, a on ih upita: “Šta vam je?” “Nemamo vode niti za abdesta, niti da se napijemo, osim što je u tvojim rukama,” rekoše oni. Džabir, r.a, kaže da je Allahov poslanik, s.a.v.s, tada stavio svoju ruku u posudu, pa je voda potekla izmedu njegovih prstiju, kao izvori, pa smo se svi napili i uzeli abdest…


7. Prenosi Ummi Kulsum, kcerka Ummi Selem, pastorka Allahovog poslanika, s.a.v.s, da je Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što je oženio Ummi Selem, rekao Ummi Selem: “Ja sam (etiopskom, p.p.) caru Negusu poklonio nekoliko oka mirisa i ogrtac. Vidim kako je on umro, a pokloni meni vraceni. Kada mi budu vraceni bice tvoji.” I zaista, bilo je kako je rekao Allahov poslanik, s.a.v.s, - Negus je umro a Poslaniku su vraceni njegovi pokloni. Svakoj supruzi je dao po oku mirisa, a ostatak je dao Ummi Selemi.

8. Ukkaš bin Mihsan bin Harsan el-Esedi, r.a, krenuo je u borbu protiv mušrika na Bedru. Sjekao je neprijatelje dok mu se sablja nije slomila. Okrenuo se onda Allahovom poslaniku, s.a.v.s, da mu doda drugu sablju. Poslanik, s.a.v.s, mu tada dobaci drveni kolac i rece: “Bori se s ovim, Ukkašu!” Kad je Ukkaš uzeo kolac i zamahnuo njime on se pretvorio u dugu, sjajnu i oštru sablju kojom se Ukkaš borio dok Allah nije dao pobjedu muslimanima. S tom sabljom Ukkaš, r.a, borio se uz Poslanika, s.a.v.s, u mnogim bitkama, dok kao šehid nije poginuo u bici protiv odmetnutih arapskih plemena za vrijeme halife Ebu Bekra.


9. Umejr bin Vehb el-Džumehi borio se sa Safvan bin Umejjetom na Bedru protiv muslimana. Umejr je bio Kurejški šejtan koji je vrijedao Allahovog poslanik, s.a.v.s, i njegove drugove dok su bili u Mekki. Njegov sin Vehb bio je jedan od zarobljenika na Bedru. Razgovarajuci medusobno, Umejr i Safvan su spominjali svoje poginule na Bedru. “Bogami, rece Safvan, poslije njih život nema nikakve vrijednosti.” “Istina je,” rece Umejr. “Tako mi Boga i opet tako mi Boga, da nemam duga koji ne mogu da vratim i da se ne bojim za svoju porodicu poslije mene, odjahao bih do Muhammeda da ga ubijem, jer imam razloga za to – moj sin je u njegovim rukama”. Tu priliku iskoristi Safvan pa mu rece: “Tvoj dug je moja briga, a tvoja porodica ce biti uz moju porodicu… “Držimo ovo u tajnosti, rece Umejr. Umejr je tada krenuo u Medinu.
Dok je Omer, r.a, razgovarao sa muslimanima o bici na Bedru, te kako ih je Allah time pocastio i ukazao im na njihove neprijatelje, na vratima džamije se, naoružan sabljom, pojavi Umejr. Ugledavši ga, Omer, r.a, rece: “Ovaj pas je Allahov neprijatelj, tako mi Allaha donio je zlo!” Zatim je Omer, r.a, ušao Poslaniku, s.a.v.s, i obavijestio ga o tome. Allahov poslanik, s.a.v.s, naredi da mu ga uvedu… Kad ga ugleda Allahov poslanik, s.a.v.s, rece: “Pustite ga!” I Umejr se približi Poslaniku, s.a.v.s. “Šta te je dovelo Umejre?” rece Allahov poslanik, s.a.v.s. “Došao sam zbog zarobljenika koji je u vašim rukama”, rece on. “A šta znaci ta pripasana sablja, Allah je unakazio… Iskreno reci zašto si došao!” “Samo za to sam došao,” rece Umejr. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada mu rece: “Ali ti si sjedio sa Safvanom pa ste spominjali poginule Kurejšije na Bedru. Ti si tada rekao da nemam duga, sad bih krenuo da ubijem Muhammeda. Tvoj dug i tvoju porodicu preuzeo je Safvan , a ti si krenuo da me ubiješ. Allah je prepreka izmedu tebe i tvoje namjere” Umejr tada rece: “Ešhedu enneke resulullah” – Svjedocim da si Allahov poslanik. Negirali smo, Allahov poslanice, ono što si nam dostavljao i što ti je objavljeno od nebeskih vijesti. Ovo je bila stvar u koju smo bili upuceni samo ja i Safvan, pa tako mi Allaha, siguran sam da ti je nije mogao niko drugi dostaviti osim Allaha. Hvala Allahu, koji me je uputio u islam!” Zatim je donio šehadet.
“Poducite svoga brata vjeri, naucite ga da uci Kur’an i oslobodite mu zarobljenika”, rece Allahov poslanik, s.a.v.s.

10. Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a, da je neka žena, ensarijka upitala Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Želiš li da ti nešto napravim za sjedenje jer imam djecaka stolara? “Ako hoceš,” rece Poslanik, s.a.v.s. Pa mu napraviše minber i kada je došla džuma i Poslanik, s.a.v.s, sjeo na taj minber, zaculo se zujanje i jecanje palme s cijeg je trupca Poslanik, s.a.v.s, prije toga držao hutbu. Kada je Allahov poslanik, s.a.v.s, sišao s minbera, uzeo je palmu i pritisnuo je uza se, a ona je jecala poput malog djeteta kada se tješi.

četvrtak, 27. lipnja 2013.

Naučni dokazi iz Kur'ana - OTISCI PRSTIJU

Allah s.w.t. u suri Kijame 3-4 kaže: "Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti ? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih, ponovo."

Ako posmatrate neke dijelove kože, vidjećete grebene i brazde razmještene po određenoj mustri. Te izbočine se pojave u 13-oj sedmici intrauterinog života na jagodicama prstiju, a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom šake i stopala. One se nikada ne mijenjaju, osim što mogu vremenom postati izraženije. Izgled tih šara je genetski određen.

Škotski fizičar Henry Faulds počeo je studirati otiske prstiju kao hobi krajem XIX stoljeća. Faulds je služio kao član medicinske misije u Indiji i Japanu i koristio je svoju poziciju da se bavi svojim omiljenim hobijem. Svoj hobi je nazvao daktilografija i uglavnom se njemu pripisuje prijedlog da bi se otisci prstiju mogli upotrijebiti za hvatanje kriminalaca. Danas, proučavanje otisaka prstiju je opće poznato kao nauka o dermatoglifima. Dermatoglifi su, dakle, crteži na površini kože, koje čine grebeni i brazde između njih.

Međutim, metoda modernog izučavanja otisaka prstiju može se pratiti do naučnika sedamnaestog stoljeća Marcella Malpighija koji je uočio kožne papile i znojne pore kožnih brazda. Engleski botaničar N. Grew je 1684. prvi je opisao mustre kožnih brazda u izvještaju za Kraljevsko Društvo. Ove mustre je J. E. Purkinje kasnije klasificirao u devet grupa. Njegova podjela u devet osnovnih mustri grubo bi odgovarala sistemu šara koji se danas koristi. Mada je Henry Faulds bio prvi koji je predložio upotrebu otisaka prstiju za hvatanje kriminalaca, njegov prijedlog je bio u velikoj mjeri ignoriran sve dok engleski astronom i izumitelj Sir Frencis Galton nije formulisao detaljan sistem klasifikacije. Huan Vučetić, doktor u Argentini, proučavao je Galtonove zapise i pronašao metod identifikacije otisaka prstiju koji je usvojila policija u La Plati, Argentina. To je bio prvi sistem identifikacije koji je bio zvanično prihvaćen i još uvijek je u upotrebi u nekoliko država Južne Amerike. U dvije godine razvoja Vučetićevog sistema identifikacije, Sir Edvard Henry, britanski istraživač naimenovan u Bengalu, Indija, izmislio je sličan sistem identifikacije. Sir Henrijev metod identifikacije i klasifikacije je uskoro bio usvojen u Engleskoj i još uvijek je najšire korišten metod u zemljama engleskog govornog područja. Metod identificira tri osnovne šare otisaka prstiju: lukovi, petlje i zavoji spirale. Svaka mustra ima neznatne varijacije. U svrhu identifikacije, otisci prstiju su razvrstani po tipu (tip osnovne mustre) i po broju (broj šara) što ih je učinilo mnogo lakšim za međusobno razlikovanje. Broj brazdi je određen upotrebom dva oblika: jezgro i delta. Jezgro je centar spiralnog zavoja ili petlje, a delta je divergencija ili odvajanje brazda u blizini jezgre. Kod svake individue, mustra i broj brazda na desnoj ruci bitno različit od mustre i broja šara na lijevoj ruci. Premda dvoje ljudi imaju isti tip mustre, tačna mustra i broj brazdi će uvijek biti različit.

Metode detekcije i komparacije otisaka prstiju su dosta uznapredovale od početka stoljeća. Istraživači su koristili mnoštvo tehnika da ispitaju i zabilježe otiske prstiju. Kada osoba nešto dotakne, otisak ostane zato što znojne pore duž kožnih brazda vrha prsta ostave obris. Kroz znojne pore se konstantno luče mala zrnca znoja, zbog čega je nemoguće da ne ostane otisak. Znoj sadrži oko 99% vode. Kada znoj isparava tragovi soli, amino kiselina, i masti ostaju. Istraživači koriste praškove i hemikalije, kao što je jod i srebreni nitrat da osvijetle otiske. Novi metod upotrebe laserskih zraka je još uvijek u eksperimentalnom stadiju. Kriminalci su godinama pokušavali da uklone kožne brazde sa svojih prstiju. Najpoznatiji primjer je primjer Johna Dellengera koji je koristio kiselinu da ukloni brazde. Međutim, brazde su ponovo narasle i ponovo se pojavile u svojoj orginalnoj mustri.

srijeda, 26. lipnja 2013.

Naučni dokazi iz Kur'ana - ŽELJEZO

Kako je spušteno gvozdje

“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno cete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”
(Kur an, 38:87,88)
Kur’an je podsjetnik ljudima sve do dana Sudnjega. On sadrži informacije koje covjek vremenom otkriva.
Energija ranog Suncevog sistema nije bila dovoljna da proizvede elementarno gvožde. U proracunavanju energije potrebne za proizvodnju jednog atoma gvožda utvrdeno je da je ona bila cetiri puta veca od energije Suncevog sistema. Drugim rijecima, ukupna energija Zemlje, ili Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da formira jedan novi atom gvožda. Cak ni sva energija Suncevog sistema nije to u stanju uciniti. Naucnici vjeruju da je gvožde izvanzemaljskog porijekla, koje je na nju spušteno, a ne u njoj formirano.
U jednonm kur’anskom ajetu citamo:
“Zaista smo slali poslanike Naše sa dokazima jasnim i objavljivali s njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I SPUSTILI smo GVOŽÐE - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko pomaže Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je Silni, Svemocni.”
(Kur an, 57:25)


Pretpostavke koje govore o formiranju planeta radikalno su se izmijenile. Danas vecina astronoma vjeruje da su Zemlja i druge planete originalno formirane od magline, koja je okruživala Sunce. Smatra se da se to dogodilo prije 5 milijardi godina.
Proucavanje radioaktivnog materijala na Zemlji pokazuje da ne bi mogao biti stariji od ovog, jer da jest, taj materijal bi propao i pretvorio se u olovo.
Ova teorija je poznata kao moderna nebularna hipoteza, nakon modifikacije stare nebularne hipoteze. Ali, kako se maglina sastojala, primarno od vodika i helijuma, ova hipoteza ne nudi zadovoljavajuce objašnjenje, kako su se na Zemlji formirali teži elementi, a takode i na kamenim unutrašnjim planetama (Merkuru, Veneri i Marsu). Vanjske gasne planete (Jupiter, Saturn, Neptun i Uran) su, po sastavu, vrlo slicne Suncu. Najveci dio njihove mase, kao i u slucaju Sunca, sastoji se od vodika i helijuma, tako da je njihovo formiranje u skladu sa nebularnom hipotezom. Upravo prisustvo težih elemenata na kamenitim planetama ono je što još nije objašnjeno na zadovoljavajuci nacin.


O tome Kur’an daje znacajnu informaciju ustvari zagonetku koju nebularna hipoteza nije uspjela riješiti.
U Kur’anu se kaže da je gvožde spušteno na Zemlju u kasnijoj fazi, kada je Zemlja vec bila inicijalno formirana.
Rijec “spustili smo” jasno pokazuje da je Zemlja postojala prije spuštanja gvožda. Ova zapanjujuca informacija potvrduje nebularnu hipotezu i rješava njenu preostalu zagonetku. Znacajna cinjenica ovdje je što Kur’an, ne samo da je u skladu sa modernom teorijom, nego i sama teorija mora potražiti svoju validnost u Kur’anu.
Formiranje teških elemenata namece i druga pitanja. Atomi tih elemenata sastoje se od jezgara oko kojih orbitiraju elektroni. Jezgro ili nukleus, sadrži izvjestan broj protona pozitivno naelektrisanih, i jedan broj neutrona, koji su neutralni po naelektrisanju. Ali, kako se ista naelektrisanja odbijaju, a suprotna uzajamno privlace, možemo ocekivati da se nukleus rascijepi u nastojanju svakog protona da se udalji od drugog protona. Šta je to onda što ih drži zajedno?


Gravitacija, obzirom na masu protona i neutrona, sigurno nije dovoljna. Vjeruje se da postoji jaka vezujuca sila, daleko, daleko jaca od gravitacije. Jezikom brojki receno to je broj deset sa trideset devet nula. Ova vezujuca sila je veca što je element teži i vjeruje se da je ta vezna sila unutar atoma gvožda veca od slobodne energije, koja se nalazi u Suncevom sistemu! To nam, ponovo, izgleda kao sugestija da teži elementi nisu mogli biti formirani u Suncevom sistemu, što je u skladu sa informacijom datom u Kur’anu.
Kako supernove proizvode gvožde?


NASA-in tim astronoma došao je do kljucnih podataka koji rasvjetljavaju kako se gvožde, silicij i drugi elementi formiraju u masivnim eksplozijama supernova.
Naucnici su prvi put jasno identificirali šta nastaje i gdje - duboko unutar eksplodirane zvijezde.
Za vrijeme svog životnog vijeka zvijezde su fabrike koje koriste najprostiji element hidrogen i pretvaraju ga u teži. Nakon što potroše sav hidrogen u svom jezgru, zvijezde pocinju kolapsirati, njihovi centralni dijelovi formiraju crne rupe, a ostatak zvijezde biva raznesen strahovitom supernova eksplozijom. Tako formirano gvožde je, gonjeno eksplozijom, davno nekada dospjelo na Zemlju. Smatra se da jezgro Zemlje cini upravo gvožde, jer je, kao najteže, propalo usljed gravitacije do samog centra Zemlje.


Supernove su rijetke i pojavljuju se jednom u pedeset godina u galaksijama našeg tipa. Jednom oslobodeni sa zvijezda, novostvoreni elementi mogu ucestvovati u formiranju novih zvijezda i planeta u velikom ciklusu koji se ponavljao nekoliko puta. Znacajno je shvatiti da naša planeta - Zemlja, a i samo covjecanstvo, pripadaju tom velikom kosmickom ciklusu.

Pisac: dipl.ing Mustafa Mlivo

nedjelja, 23. lipnja 2013.

Svinjetina je zabranjena i u Kršćanstvu!

Po Bibliji.... "A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je nečista. Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one nečiste.'" (Biblija, Levitski zakon 11:7,8 ) Isus/Isa (as) prema Bibliji kaže razloge dolaska .... "(17) "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. (1 Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne bude. (19) Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." (Biblija, Evenđelje po Mateju 5-o poglavlje)

Po Kur'anu.... "Zabranjuje vam se strv i krv i svinjsko meso…" (5:3) "Zabrana svinjetine seže daleko u prošlost. Poganim su svinje smatrali Feničani, Etiopljani, Stari Egipćani, a za jevreje je svinjsko meso odvratno, svinja je simbol prljavštine i nevaljalog.

U Tewratu (Tori) svinjsko meso se zabranjuje u Levitskom zakoniku (11:7, i u Ponovljenom zakonu (14:8,12). Sve što važi za jevreje na osnovu Tore, isto važi i za kršćane na osnovu Evanđelja. Sve što uči Stari zavjet, učio je i Isus Krist. On jasnim riječima kaže da se zakoni Starog zavjeta moraju poštovati bez ikakve izmjene: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i proroke. Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.” (Matej, 5:17,19).

Kolika je mudrost u nekonzumaciji ovog mesa biće jasnije kad navedemo samo neke od uzročnika teških oboljenja, čiji je nosilac svinja. Od svih domaćih životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu se s uživanjem izležava. Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad i nasrće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama, čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena. Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je mnogih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i opasno po zdravlje. Uviđajući sve navedeno, u mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svedene na minimum. U masovnoj su upotrebi samo tamo gdje caruje neznanje i glad.

Trihinoza je bolest koju uzrokuje crvić trihine, a najčešće izbija kao epidemija. Njena veza sa svinjama kao i veza kuge sa pacovima, poznata je ljudima hiljadama godina. Na ovu bolest niko nije imun. Potpuno odrasli crvići su dugi oko 3,17 mm, a široki oko 0,063 mm. Oni u čovjeku ostaju živi oko 40 godina i više, smotani u okruglaste sićušne kapsule između mišićnih vlakana. Kad se pojede zaraženo meso, te uspavane kapsule sa crvima bivaju probavljane u crijevima. Njihov sadržaj izrasta u crviće pune veličine, a svaki od njih ima oko 1500 mladih. Oni ulaze u krv za tri sedmice, nakon što budu pojedeni njihovi roditelji. Dijagnostika je veoma teška, pošto simptomi mogu biti slični simptomima pedeset drugih bolesti. Odrasli crvi su sada prisutni u crijevima čovjeka. Poslije parenja ženka proizvede larve koje ulaze u krvne sudove, da bi se distribuirale u sve dijelove tijela. Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj ili trećoj sedmici, a češće u četvrtoj, petoj ili šestoj. Svaka prognoza oporavka varira sa lokacijom i brojem larvi, jačinom simptoma i fizičkog stanja pacijenta. Značajno je primijetiti, da od vremena Božje objave sinovima Israilovim pa do danas, medicinska nauka nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinozom. Liječenje se sastoji u tome da se ublaže simptomi uzrokovani crvićima, a ne u uništavanju tih crvića. Obične metode dimljenja i soljenja mesa, ne ubijaju crve.

Balantidium coli. Ovaj parazit je normalan stanovnik svinjskih crijeva. Biva izbačen izmetom. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome - stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično. Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje balantidium coli. Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Svinje jedu ljudski izmet koji sadrži jajašca parazita, te se oni u njima razviju u mlade crve. Kad izađu van, postaju zarazni za ljude. Enciklopedija Britanika kaže: “Kukičasti crv je parazitski okrugli crv. Postoje dva parazita: ancylostoma duodenale i nector americanus. Bolest kukičastog crva je bič tropske klime, a rezultira u anemično iznurenoj populaciji. Malokrvnost potiče otuda što odrasli crvi sisaju krv iz crijeva, što pomaže zapaljenju utrobe. Jedan duodenale može prosječno dnevno da oduzme jedan kubni cm krvi. Kao krvopija americanus je za 4/5 neefikasniji. Simptomi su: bljedilo kože, zadržavanje tečnosti u licu i udovima, zatvor koji se smjenjuje s prolivom, trbušna osjetljivost, povećan apetit za kabastijom hranom ili neobičnim supstancama, seksualni poremećaj (zakašnjeli pubertet, impotencija, nepravilna menstruacija), zakržljali rast, kardialna slabost, lupanje srca, zamor, otupljenost, apatija... Paragonimus. Ovaj parazit živi u plućima svinje. Otkrio ga je Dr. Mason 1880. On je rasprostranjen i uzrokuje zapaljenje pluća svinje. Još uvijek ne postoji način da se parazit ubije u tkivu, niti je iko pronašao metod da se istjera. Rezultat zaraze je žutica.

Clonorsis sinesis. Otkrili su ga Cobbold 1875. i Loos 1907. Prouzrokuje bolesti jetre i grudi. Ako je ovaj parazit prisutan u plućima, može prouzrokovati njihovu upalu, a ako je u crijevima, uzrokuje zakrčenje ili akutni pankreatitis. Tu je zatim clonorchiasis, posebna bolest jetre. Jetra postaje uvećana, praćena jakom žuticom, prolivom i mršavljenjem - može okončati smrću. Medicina je nemoćna. Komplikacije bolesti su obrazovanje kamenca i rak. Erysipelas. Ovu bolest uzrokuje klica erysipelotrix rhusiopathiae. Ova bolest ima akutni i hronični oblik. Simptomi akutnog oblika su uglavnom jaka groznica, umanjena aktivnost i apetit. Obično brzo dovodi do smrti. Hronični oblik dovodi do ljuštenja kože, a postoji i naknadno oštećenje spojnih površina i srčanih zalizaka, što može izazvati hromost ili nenadnu smrt. Ova bakterija može dug period preživjeti u zemlji, a nalazi se u tijelima 30% svih “zdravih” svinja. Tako je iskorjenjivanje nemoguće. Pored navedenih, svinja je nosilac i slijedećih parazita: - trakasti crv - taenia solium - oblić - ljudska glista - brucellosis - endemski haemptysis Nije poznato da ijedna životinja nosi toliko “smrtnih bombi”, kao svinja. Danas sve farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat je isti kakav je bio stoljećima ranije."




petak, 7. lipnja 2013.

Profesor i učenik

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student mu je smjelo odgovorio:

Da, Bog je stvorio sve što postoji!

Bog je sve stvorio? Upita profesor još jednom.

Da, profesore. Odgovori student.

Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što krsćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. Naravno, odgovori profesor.

Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?

Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio:
Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je
odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono sto čini da tijelo ima ili prenosi energiju.

Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opisemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori: Naravno da postoji.
Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo mozemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju.
Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla moze prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno?
Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu sto se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?

Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčesće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovjecnosti prema drugim ljudima… U zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada
u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.