Naučni dokazi iz Kur'ana - Rađanje čovjeka

Kada se u Kur´anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma različite teme. Kao dokaz čovjeku, Allah nekada ističe nebesa, nekada Zemlju, a nekada biljke I životinje. Opet, u mnogo ajeta se savjetuje čovjeku da se osvrne na stvaranje, rađanje čovjeka samog. Veoma  često se podsjeća na to kako je čovjek došao na svijet, kroz koje je etape prolazio i šta mu je temeljna građa. Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji slijedeće:

˝Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete? Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?˝ (Al-Waqi´a, 57-59)

Stvaranje čovjeka i čudotvorne karakteristike toga su naglašene i u još mnogo ajeta. Međutim, među ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su živjeli u VII stoljeću. Neki od tih detalja su slijedeći:

1.) Čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog
veoma malog dijela - spermatozoida.
2.) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca.
3.) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4.) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore.

Sigurno je da su ljudi u stoljeću objavljivanja Kur´ana znali da je sperma koju u toku spolnog odnosa ispušta muškarac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete rađa u prosjeku nakon 9 mjeseci je također činjenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istraživanja da se do nje dođe. Međutim, činjenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti čovjeka tog perioda. To je jedino bilo moguće otkriti zahvaljujući tehnologiji XX stoljeća. Zadržimo se sada detaljnije nad ovim činjenicama.


Kapljica sperme

U toku spolnog općenja muškarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale težak put kroz majčinu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije doći do jajeta. Na kraju utrke koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit čovjeka ne leži u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom dijelu. Ova činjenica se u Kur´anu objašnjava na slijedeć i način: ˝Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci?˝ (Al-Qiyama, 36 37) Ako se obrati pažnja, primijetit će se da nam Kur´an saopćava da se čovjek ne začinje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi! Poseban naglasak navedenog ajeta, iznošenje činjenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena činjenica ima svoje božansko izvorište, da dolazi od Onoga koji je Sveznajući. Od 250 miliona spermatozoida, koliko se izbaci od muškarca, samo veoma mali broj njih dospijeva do jajeta. Oplodnju jajeta će obaviti samo jedan od 1000 spermatozoida koji su uspjeli ostati u životu. Da se čovjek formira samo od jednog spermatozoida, a ne od cijele količine sperme, Kur´an nas je obavijestio koristeći formulaciju "kap sjemena".

Smjesa u spermi

Hranljiva tečnost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je načinjena od smjese međusobno različitih tečnosti. Ove tečnosti imaju ulogu, između ostalog, da raspolažu količinom šećera koji će podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazičnom osobenošću neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, što je neophodno za kretanje spermatozoida. Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur´an upozorava i na ovu činjenicu, koju je stoljećima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao ˝smjesu sjemena ˝:

˝Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.˝ (Ad-Dahr, 2)

A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se čovjek stvara od ˝srži˝ ove smjese: ˝To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srži kapi hude tekućine.˝ (As-Sajda, 6-8) Riječ ˝sulalah˝, koja se ovdje prevodi kao ˝srž˝, pored toga znači I ˝najbolji dio nečega˝. Bilo u kojem značenju da se uzme, aktualna riječ predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene činjenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur´an riječ jedne Volje koja stvaranje čovjeka zna do njegovih najsićušnijih detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini čovjekov Stvoritelj.

U Kur´anu je navedeno da se muško i žensko formiraju od "kapi sjemena koja se izbaci...". Sve do skorijeg vremena se, međutim, smatralo da se spolnost bebe određuje od strane majčinih ćelija. Ovaj kur´anski podatak nauka je dokučila tek u XX stoljeću.

Čovjek je do nedavne prošlosti smatrao da se spolnost beba određuje od strane majčinih ćelija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno određuju ćelije koje dolaze i od oca i od majke. Kur´an je, međutim, o ovom pitanju iznio različito stajalište, saopćio je da se spolnost bebe određuje od strane ˝sperme koja se izlijeva u maternicu ˝:

˝I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci...˝ (An-Najm, 45-46)

Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur´anske tvrdnje je, također, I naučno dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe određuje od strane ćelija sperme koje dolaze od muškarca, a da, u ovom slučaju, žena ne igra nikakvu ulogu. Prilikom određivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji određuju ljudsku građu imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za muškarce označavaju kao XY, a za žene kao XX Razlog tome je taj što ovi hromosomi liče na ova slova. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti.  Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti. U jajetu žene se nalaze samo X hromosomi koji obilježavaju ženski spol. U spermi muškarca
se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu nositi i X I Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju nosi spermatozoid koji oplođuje jaje ženke. Dakle, kao što je i u Kur'anu navedeno, faktor koji određuje spolnost bebe je sperma koja dolazi od muškarca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat u vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an Allahova riječ.

Formiranje ploda počinje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod muškarca i žene nalaze u parovima. Oba dijela spolne ćelije, koja se kod formiranja jajeta kod žene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Međutim, spolna ćelija kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, formira dvije različite sperme koje sačinjavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod žene, spoji sa spermom, koja sadržava X hromosom, onda se formira ženski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadržava Y hromosom, tada se formira muški plod. Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja će se spojiti sa jajetom žene. Sasvim je sigurno da su ovo činjenice koje su sve do pojavljivanja genetike, dakle do XX stoljeća bile apsolutno nepoznate. Unatoč tome, u mnogim kulturama je bilo rašireno mišljenje da se spol djeteta određuje od strane tijela majke. Čak su, zbog toga, bile prekoravane žene koje rode žensko dijete. Međutim, trinaest stoljeća prije no što će ljudski geni biti otkriveni, Kur´an je iznio jednu činjenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur´an je saopćio da korijeni spolnosti nisu kod žene, već u spermi koja dolazi od muškarca.

‘Alaq zakačen za maternicu

Kada nastavimo sa analiziranjem kur´anskih podataka o formiranju bebe, ponovo ćemo se suočiti sa određenim, veoma bitnim naučnim čudima. Spajanjem spermatozoida koji dolazi od muškarca sa jajetom kod žene, biva oformljena i osnovna srž bebe. Ova oplođena jajna stanica, u biologiji poznata pod pojmom ˝zigota˝, bez gubljenja vremena, rastavljanjem će se razmnožiti I postupno dobiti oblik malog ˝komada mesa˝. Međutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u slobodnom hodu. Zigota se drži obješena na zidu maternice, pripija se tamo uz pomoć svojih produžetaka koji su poput korijenja. Uz pomoć ove veze, plodu je omogućeno da iz majčinog tijela siše materije potrebne za razvoj.16 Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma važna kur´anska mudžiza. Govoreći o zigoti koja se počela razvijati u majčinoj utrobi, Allah u Kur´anu spominje riječ ˝alaq˝:

˝Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ´alaqa´! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.˝ (Al-´Alaq, 1-3)

Značenje riječi ˝alaq˝ u arapskom jeziku je ˝nešto što se zakači (lijepi, prijanja)˝. Čak se ista riječ koristi i u značenju ˝pijavice˝, životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv. Sasvim je sigurno da u aktualnom kontekstu nije slučajno korištena riječ koja je toliko skladna sa zigotom koja se razvija u majčinoj utrobi. Ovaj slučaj još jednom dokazuje da je Kur´an objavljen od strane Gospodara svjetova, Allaha, dž. š.  U prvom stadiju razvoja beba u majčinoj utrobi je u vidu zigota koji, kako bi se mogao hraniti iz majčine krvi, stoji priljubljen za zid maternice. Ovaj razvitak, koji je ustanovila moderna embriologija, je prije 14 stoljeća u Kur'anu opisan riječju 'alaq koja ima značenje "nešto što se zakača (lijepi, prijanja)". Ista riječ se čak koristi i u značenju "pijavice", životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv.

Mišićima zaodjenute kosti

Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur´anu je podatak o etapama razvoja bebe u maternici. Allah je u Kur´anu saopćio da se u majčinoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mišićima oblažu:

˝Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!˝ (Al-Mu´minun, 14)

Embriologija je naučna grana koja se bavi proučavanjem razvitka zametka u majčinoj utrobi. Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti I mišići razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su određeni ljudi dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Međutim, zahvaljujući naprednom mikroskopskom istraživanju, provedenom suvremenom tehnologijom, uspostavilo se da je doslovno tačno sve što je u Kur´anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale da se u majčinom stomaku odvija proces baš kao što je to I Kur´an naveo. U embrionu prvo dolazi do okoštavanja hrskavičnog tkiva. Potom, odvajajući se od tkiva koje okružuje kosti, dolazi do okupljanja mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u jednoj naučnoj ediciji Developing Human: 6. sedmica: kao nastavak hskavičenja, prvo okoštavanje se pojavljuje u ključnoj kosti. Krajem 7. sedmice počinje okoštavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje kostiju, odvajanjem od tkiva koja okružuju kosti, mišićne ćelije obrazuju mišićne mase. Mišićno tkivo se na taj način oko kosti razlaže na prednje i stražnje mišićne grupe.17 Ukratko, etape nastanka čovjeka koje su opisane u Kur´anu su u potpunom skladu sa otkrićima moderne embriologije.

Tri stadija bebe u maternici

U Kur´anu se navodi da se formiranje bebe u majčinoj utrobi odvija u tri etape: ˝On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?˝ (Az-Zumar, 6) Ako se pažljivo prouči navedeni ajet, sasvim lahko se može primijetiti da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku čovjeka. Zaista, danas I moderna biologija, također, iznosi da se embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni udžbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije: Život u maternici se odvija u tri ETAPE: pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do rođenja.18 Ove etape, koje se u medicinskom jeziku označavaju kao ˝threemaster˝, odnosno ˝tri perioda˝, sačinjavaju različite faze razvoja bebe u maternici. Glavne specifičnosti ova tri nivoa razvoja su ukratko slijedeće: - Pre-embrionik etapa: U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao ˝1. trimestar˝, žigot se rastavljanjem razmnož va, a potom se, nakon što dođe u stanje mase ćelija, ukopava u id maternice.  procesu razmnožavanja, ćelije se organiziraju u tri sloja.  Embrionik etapa: oznata i kao ˝2. trimestar˝, ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i tokom vog perioda ametak se naziva ˝živim embriom˝. U ovom periodu se iz slojeva elija pojavljuju temeljni jelesni organi i sistemi. - Fetal etapa: laskom u treću etapu trudnoće, koja se naziva i ˝3. rimestar˝, embrio se već značava kao ˝fetus˝.

Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i raje sve do oroda. Karateristika koja ovu etapu odvaja od prethodnih je ta što, pojavljivanjem lica, ruku i nogu, fetus postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje ovjeku. Unatoč ome što je u početku ove etape veličine od svega 3 cm, svi organi u se pojavili. Ova etapa raje o 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice poroda. o saznanja o razvoju bebe u maternici spjelo se doći tek uz pomoć aparata oderne tehnologije. Međutim, kao što se vidi, ovi podaci u, kao i niz drugih aučnih činjenica, na jedan zapanjujući način izneseni u kur´anskim ajetima. Iznošenje ovako krajnje ispravnih naučnih činjenica u Kur´anu, koji je objavljen u eriodu kada ovječanstvo nije raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz blasti medicine, esumnjivo  dokaz da to nije djelo čovjeka, već da su to riječi koje pripadaju jedino Sveznajućem, Allahu.

Kur'ansko obavještavanje o budućim događajima

UVOD

Jedna od čudesnih strana Kur'ana je, također, i to što on govori o određenim događajima koji se do njegovog objavljivanja još nisu dogodili. U 27. ajetu poglavlja Al-Fath, naprimjer, Allah unaprijed donosi radosnu vijest mu'minima da će osloboditi Mekku koja se nalazila u rukama mušrika:

"Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao." (Al-Fath, 27)

Obrati li se pažnja, primijetit će se da Allah daje obavijest o jednoj drugoj pobjedi koja će se realizirati prije oslobađanja Mekke. Zaista, kao što je prethodno i saopćeno u Kur'anu, muslimani su prvo zauzeli utvrđenje Hajber, koje se nalazilo u rukama Židova, nakon čega su, također, ušli i u Mekku.

Činjenica da Kur'an govori o događajima koji će se desiti u budućnosti samo je jedna od njegovih jedinstvenih mudrosti. Ovo je također i jedan od dokaza da je Kur'an riječ Allaha, Onoga koji posjeduje neograničeno znanje. Uporedo sa naučnim činjenicama istaknutim u Kur'anu, a koje nije mogao znati nijedan čovjek tog vremena, Kur'an, dakle, govori i o događajima koji će se desiti u budućnosti. Jedan od tih događaja je i poraz Bizantije. Najzanimljiviji momenat ovog historijskog događaja, kojim ćemo se detaljnije pozabaviti na narednim stranicama, je činjenica da su Bizantinci poraženi na najnižoj nadmorskoj visini svijeta. Ovo je zanimljivo, pošto je u ajetu upravo tako i najavljeno: "najniže mjesto"! Sasvim je sigurno da tehnologijom tog vremena nije bilo moguće obaviti takvo mjerenje i ustanoviti najnižu nadmorsku visinu. Ovo je podatak koji čovjeku saopćava Sveznajući, Allah, dž. š.

Pobjeda Bizantinaca

Jedno od saopćenja koje Kur'an iznosi o pitanju događaja koji se još nisu dogodili nalazi se u prvim ajetima poglavlja Ar-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu:

"Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni na najnižem mjestu, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko (3 - 9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati." (Ar-Rum, 1-4)
Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su kršćani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, oko 620. godine. I u ajetima se saopćava da će Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. Međutim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantijsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantijski kralj Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Kada čak i to nije bilo dovoljno, pristupilo se topljenju kipova od bronze. Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Herakliusa, imperija je došla do tačke raspadanja. Prvo su, od strane idolopokloničkih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.

Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizantije. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti. Ova pobjeda je toliko izgledala nemoguća da su mušrici Arapi išli toliko daleko da su ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada neće dogoditi ova pobjeda koju Kur'an najavljuje.
Međutim, kao i sve druge kur'anske informacije i saopćenja, i ova je nesumnjivo bila istinita. Otprilike sedam godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, decembra 624., u blizini ruševina Ninova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantinska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.

Tako je došlo do obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je Kur'an unaprijed čudotvorno najavio.
Druga mudžiza koja se nalazi u istim ajetima je, također, i jedna geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu poglavlja Ar-Rum ističe se da će Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na svijetu. Ova činjenica je sadržana u formulaciji "edn-el-erd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ "Edna", koja znači "najdonji, najniži, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A, riječ "erd" znači svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u značenju "najnižeg mjesta na svijetu".

Zanimljivo, rat između Perzije i Bizantije odigrao se na najnižem mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen jezera Lut nalazi se na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom nadmorskom visinom na svijetu.

Dakle, Bizantinci su, kao što je to Kur'an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na svijetu.
Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja je činjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo moguće ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguće da je, u vrijeme objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tačku svijeta. Međutim, ovo područje je u Kur'anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom nadmorskom visinom. To, opet, predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur'an riječ Svevišnjeg, Allaha, dž. š.

Gore su prikazane fotografije jezera Lut snimljene sa satelita. Nadmorsku visinu jezera Lut je bilo moguće ustanoviti mjerenjima provedenim u toku XX stoljeća. Prilikom ovih mjerenja ustanovljeno je da je ovo "najniže mjesto svijeta".

Basen jezera Lut, gdje su Bizantinci poraženi od Perzijanaca. Gore se vidi satelitska fotografija ovog područja. Okolina jezera, koja je najniže područje na svijetu, ima nadmorsku visinu od -395 metara.

O Kur'anu i ostalim svetim knjigama

Kur'an je Božija Objava, Riječ i Uputa. Objavljena je Muhammedu a.s. u periodu od dvadeset i tri godine njegove poslaničke misije.
Svaka riječ Kur'ana objavljena Muhammedu a.s. bila je registrovana, prenošena i učena napamet. Tako se dogodilo ono sto je u povijesti ljudske misli jedinstveno: da je zapisana svaka riječ i svako njeno slovo. (Kur'an).
Svaka Riječ iz Kur'ana je Riječ Allaha (Boga) i zato je svaka Riječ za muslimane važna i sa preciznošću se prevodi.
Za muslimane je Kur'an "Sveta Knjiga", sredina i centar islama.
Za život i rad po vjeri, Kur'an ima apsolutni i najviši prioritet. Nijedna druga knjiga ga ne može zamijeniti.
Od samog početka svog djelovanja (610- 632), Muhamed a.s. je svaku Allahovu (Božiju) poruku zabilježio.
Sve bilješke su koje je primio nakon njegove smrti 632 složene i kao takve imaju svoju vrijednost do današnjih dana.
Kur'an je sastavljen od 114 poglavlja (Sura), koje su složene po rasporedu koji je napravio Muhammed,a.s. Svaka Sura nosi naziv, ime, koje upućuje na jezgro teme ili na neku posebnu i značajno naglašenu riječ.
Kur'an počinje sa Surom - Pristup - (arap. Al Fatiha). Za muslimane prva Sura ima veliko značenje, tako da svaka molitva počinje sa tom Surom.
Jezik Kur'ana je arapski i on je za muslimane svet. Svaki prevod Kur'ana, čovjek gleda sa kritikom zbog bojazni da se tim prijevodom ne izmijeni sadržaj i značaj. Kur'an je od samog početka bio izložen prevodima i komentarima, pa su u tu svrhu sakupljane Muhammedove a.s. izreke (Hadis), koja objašnjava u Kur'anu sva nekome nejasna mjesta. Hadisi su muslimanima omiljeni, pa ga nerijetko respektuju i cijene kao i Kur'an.

U Kur'anu su Musaov, a.s., Tevrat, Davudov, a.s., Zebur i Isaov, a.s., Indžil (Jevanđelje) kao "Svete Knjige" poimenično navedene kao "Božije Objave", koje pripadaju nebeskom pismu, prapočetnom "slovu", a Židovi i Kršćani su nazvani njihovim posjednicima. Medjutim, nakon Objave Kur'ana su židovska Tora i kršćansko Evanđelje krivotvoreni, tako da je Bog (Allah) svoju zadnju objavu, svoju "Riječ" objavio kroz poslanika Muhammeda, a.s.
Tako, po poruci Kur'ana i islamskog učenja, Tevrat i Indžil nisu univerzalni, jer su u Kur'anu nađene njihove korekture i završeci. Poslije Objave Kur'ana, u budućnosti neće ljudima biti više Božijih Objava. Kur'an je zadnja Božija Riječ Objave ljudima, a Muhammed, a.s., pečat i zadnji poslanik.
Kur'an prati muslimana danju i noću, za vrijeme molitve, vjerovanja, rada kod kuće i na poslu, škole, slobodnog vermena, u džamiji.
Za muslimana je Kur'an sa svojim izrekama o Bogu (Allahu) i svijetu, određenošću ponašanja ljudi kako u sferi svjetovnog, tako i religijskog - Kur'an je sigurni pravac koji upućuje od rođenja do smrti.
Kur'an uči muslimana, pomaže kod donošenja odluka, tješi kod žalosti, jača u vjeri, daje nadu kod nesigurnosti. Kur'an je za muslimana vjernika - sve, ali prije svega vodić i putokaz, koji za Allaha (Boga) znači, pravim putem ići, dobro činiti, a zabranjivati činjenje zla.
U ovome kršćanski i islamski zahtjevi na pravo Objave i prava na istinu, stoje jedan naspram drugog. U islamu ostaje Allah (Bog), nedohvatljiv, koji u Kur'anu objavljuje - ne sebe, već svoju Riječ i Volju.
Po kršćanskom vjerskom učenju, naprotiv, Bog se objavljuje ljudima kroz Isusa Krista (u Isusu Kristu). Znaci, ako je Objava u Kršćanstvu jedna ličnost: Isus Krist, u islamu je Objava jedna knjiga - Kur'an.
Sa strane kršćana, istina se ne nalazi u Kur'anu. Biblijsko učenje i kršćanska poruka tvrde:
Istina je jedino u Isusu Kristu,
Naš Put,
Istina,
Je u životu.
Po Kur'anu je historija poslanika u uskoj vezi povezana sa historijom čovječanstva.
Poslanici su od Boga izabrani glasnici i objavljivači, koji opominju ljude da se pridržavaju Riječi Njegove.

Poligamija je u Islamu dozvoljena

1. Definicija Poligamije

Poligamija predstavlja bračnu zajednicu gdje jedan supružnik ima više od jedne supružnice. Postoje dvije vrste poligamije. Jedna je poligamija – gdje muškarac oženi više od jedne žene, i druga je poliandrija – gdje se žena uda za više od jednog muškarca. U Islamu je poligamija dozvoljena; dok je poliandrija u potpunosti zabranjena. 

2. Kur’an je jedina vjerska knjiga na svijetu koja kaže,“oženi samo jednu“.

Kur’an je jedina vjerska knjiga, na ovoj zemlji, koja sadrži frazu ‘oženi samo jednu’. Nema druge vjerske knjige koja naređuje/upućuje čovjeka da ima samo jednu ženu. U svim drugim religijskim skriptama, bilo to u Vedi, Ramayani, Mahabharati, Geeti, Tori ili Bibliji, se ne može naći restrikcija u ženidbi više žena. Prema ovim knjigama jedan čovjek može oženit koliko želi žena. Tek je kasnije, uspostavljeno od strane hinduskih sveštenika i hrišćanske crkve da svedu broj žena na jednu. Mnoge ličnosti iz hinduskih vjerskih spisa imale više od jedne žene. Kralj Dašrat, otac Rama, imao je više od jedne žene. Krišna je imao nekoliko žena.

U ranijim vremenima, hrišćanima je bilo dozvoljeno da imaju koliko god žele žena, zbog toga što Biblija nije stavljala zabrane u pogledu broja žena. Tek prije nekoliko stoljeća Crkva je svela broj žena na jednu.

Poligamija je dozvoljena i u Judaizmu. Prema Talmudskom pravilniku, Abraham je imao tri žene, Solomon je imao stotine žena. Praktikovanje poligamije je nastavljeno sve do Rabina Geršom ben Yehudah-a (960 – 1030.) koji je proglasio ukaz protiv poligamije. Jevrejski Sefardski odred koji je, živeći u muslimanskim zemljama, nastavio da je praktikuje do kasnih 1950, do odluke Glavnog saveza rabina u Israelu da se proširi zabrana u ženjenju više od jedne žene.

Zanimljiva činjenica: Do 1975 Indijski hindusi su veći poligamisti od muslimana. Izvještaj ‘Komiteta o statusu žena u islamu’, izdat 1975. napomenuo je na stranicama 66 i 67 da je postotak poligamijskih brakova između 1951 i 1961 bio 5.06% među Hindusima i samo 4.31% među muslimanima. Prema zakonu u Indiji jedino je muslimanima dozvoljeno da imaju više od jedne žene. Bilo je nelegalno za bilo kojeg nemuslimana u Indiji da ima više od jedne žene. Dakle, iako je bilo ilegalno, hindusi su imali više slučajeva poligamije nego muslimani. Ranije, nije bilo nikakvih zabrana, čak ni hindusima, da imaju neograničen broj žena. Tek je u 1954 zabranjeno i postalo ilegalno hindusima da imaju više od jedne žene. Trenutno je indijski zakon taj koji brani hindusima da imaju više od jedne žene a ne hinduski vjerski spisi i knjige.)

Da sad analiziramo zašto Islam dozvoljava čovjeku da ima više od jedne žene. 

3.Kur’an dozvoljava poligamiju ali u granicama

Kao što sam ranije spomenuo, Kur’an je jedina vjerska knjiga na licu zemlje koja kaže ‘oženite samo jednu’. Kontekst ove fraze je uzet iz sljedećeg ajeta sure En-Nisa, Veličanstvenog Kur’ana: ‘Onda se oženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom. (El-Kur’an 4:3)’

Prije nego je Kur’an objavljen, nije bilo nikakve granice u poligamiji i mnogi muškarci su imali mnogo žena, neki čak i po stotinu. Islam je postavio granicu do 4 žene. Islam nudi muškarcu dozvolu da oženi dvije, tri ili četiri žene, al samo pod uslovima da se spram svih njih odnosi pravedno. Ali u istom poglavlju, Sure En-Nisa aje 129, Kur’an kaže: ‘Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli.. (Al Kur’an 4:129)’

Upravo radi toga poligamija nije pravilo (misli se na zakon) nego iznimka iz pravila. Mnogi ljudi su u zabludi da je muslimanu obaveza da ima više od jedne žene.

U islamu svaka stvar potpada pod jednu od sljedećih pet kategorija:

(i) Farz – obaveza ili dužnost. (ii) Mustehab – preporučeno ili podstiče se na to dijelo/pohvalno. (iii) Mubah – dopušteno ili dozvoljeno. (iv) Mekruh – nije preporučeno ili ne podstiče se se na to dijelo. (v) Haram – zabranjeno.

Poligamija spada u srednju kategoriju dopuštenih stvari. Ne može se reći da musliman koji ima dvije, tri, četiri žene je bolji musliman u poređenju sa muslimanom koji ima samo jednu ženu! 

4. Prosječni životni vijek žene je veći u odnosu na muškarca

Prirodno se muškarci i žene rađaju u otprilike istom broju. Žensko dijete ima mnogo više imuniteta u odnosu na muško. Žensko dijete se može boriti sa mikrobima i bolestima mnogo bolje od muškog dijeteta. Iz ovog razloga, tokom pedijatrijskog perioda mnogo je više smrtnih slučajeva među muškom djecom nego li među ženskom. Tokom ratova ginu u prosjeku više muškarcu u odnosu na žene. Mnogo više muškaraca umire u nesrećama i bolestima u odnosu na žene. Prosječan životni vijek žene je duži od vijeka muškarca, i u svakom vremenskom periodu ljudi mogu naći više udovica nego udovaca. 

5. Indija je zemlja koja ima više muške populacije nego ženske ali zbog abortusa i ubistava ženske djece.

Indija je jedna od rijetkih zemalja, zajedno sa ostalim komšijskim zemljama, u kojima populacija žena je manja u odnosu na mušku populaciju. Razlog leži u visokom procentu ubistava djece u Indiji, i u činjenici da više od jednog miliona ženskih fetusa se abortira svake godine u ovoj zemlji, nakon što se identifikuju kao žene. Ako bi se ova zla praksa zaustavila, onda bi i Indija imala više žena u poređenju sa muškarcima. 

6. Svjetska populacija broji više žena nego muškaraca.

U SAD-u, žene brojčano prelaze muškarce za 7.8 miliona. Samo u New York-u ima jedan milion žena više u poređenju sa muškarcima, a od muške populacije New York-a 1/3 su homoseksualci (sodomi). Ovo znači da ovi ljudi nemaju želju da se ožene sa ženom. Velika Britanija ima 4 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Njemačka ima 5 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Rusija ima 9 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Samo Allah zna koliko još miliona žena ima na svijetu više u poređenju sa muškarcima. 

7.Zabranjivanje svakom čovjeku da ima više od jedne žene nije ni praktično ni logično.

Pa i kad bi se svaki čovjek oženio za jednu ženu, postojalo bi više od 30 miliona žena u SAD-u koje ne bi mogle imati muža (ako se uzme u obzir da Amerika ima 25 miliona homoseksualaca). Bilo bi više od 4 miliona žena u Britaniji, 5 miliona žena u Njemačkoj i 9 miliona žena u Rusiji samo koje ne bi mogle naći muža. Predpostavimo da je moja sestra jedna od neudatih žena koje žive u SAD-u, ili predpostavimo da je vaša sestra jedna od neudatih žena u SAD-u. Jedine dvije opcije preostale za nju su da se uda za muškarca koji već ima ženu, ili da postane ‘javno vlasništvo’. Nema druge opcije. Svi koji su umjereni, skromni će izabrati prvu opciju. Mnoge žene ne bi željele da dijele svog muža sa drugim ženama. Ali u islamu, kada situacija to iziskuje tj. ako je neophodno žena muslimanka je dužna da podnese manje privatne gubitke u prevenciji velikog gubitka, prepuštanja druge sestre muslimanke da postane ‘javno vlasništvo’. 

8. Bolje se udat za oženjenog nego postati ‘javno vlasništvo’

U zapadnoj kulturi, je uobičajeno za muškarca da ima ljubavnicu i/ili dodatne vanbračne odnose, u svakom slučaju, žena vodi sramotan, nezaštičen način života. Isto društvo, ipak ne dopušta da čovjek ima više od jedne žene, u odnosu u kojem će žena sačuvati svoju čast, dostojanstvenu poziciju u društvu i odnosu u kojem če žena biti zaštićena. Prema tome, jedine dvije opcije za ženu koja ne može da nađe muža je da se uda za oženjenog čovjeka ili da postane ‘javno vlasništvo’. Islam preferira da žena ima dostojanstvenu poziciju tako što joj dopušta prvu opciju i nedozvoljava drugu. Postoje mnogi drugi razlozi, zašto Islam je dozvolio poligeniju u granicama, ali glavni je da bi se zaštitila skromnost žene.