Teorija Velikog praska tvrdi da se svemir prije 13,7 milijardi godina počeo širiti iz tačke neizmjerne gustoće, i tako se nastavio širiti i danas. Doktor Laurence Brown, nekadašnji ateista, koji je primio islam, u svom izlaganju objašnjava kako islam ne negira teoriju Velikog praska, ali objašnjava da se, veliki prasak (big bang) desio pod kontrolom Stvoritelja. Veliki prasak je bila najveća eksplozija u historiji našeg univerzuma. Nauka se ne može proturiječiti nauci, a upravo Brown objašnjava kako se iz prirodne selekcije i velikog praska vidi da ništa od navedenog nije moglo nastati uz odsustvo Boga.
Doktor Laurence Brown, nekadašnji ateist, diplomirao je na dva elitna univerziteta gdje je specijalizirao oftamologiju. Služio je vojsku u američkoj avijaciji kao ugledni oftamolog punih 8 godina. Njegovo službovanje je bilo krunisano nagradom "šefa oftamologije" na bazama Lakenheath u Engleskoj i u bazi Eglin na Floridi, najvećoj vojnoj bazi na svijetu. Laurence Brown je diplomirao na Cornell univerzitetu, a doktorirao je na univerzitetu Brown. Specijalizaciju za polje oftamologije je završio u bolnici koja pripada univerzitetu George Washington u Washington D.C.-u.
U početku svog izlaganja, objašnjava kako ateiste odgovaraju na pitanje njihovog stvaranja. Ateiste, po njegovom iskazu, tvrde da su rezultat velikog praska od kojeg je nastao univerzum.
Veliki prasak se nije desio u vidu eksplozije, već je započeo davno prije toga. Prije eksplozije je postojao primordijalni oblik prašine u ništavilu svemira koji je srastao u masivno i hiper-zgrušano jezgro mase i energije i upravo je to bilo ono što je eksplodiralo. Brown postavlja pitanje odakle je došao ovaj oblik prašine i odakle je došla primordijalna prašina i energija za ovu ekspoloziju? On se poziva na nauku, jer iz nje same ne možemo dobiti nešto iz ničega.
Brown objašnjava kako je neosnovano vjerovati da se, kako ateisti tvrde, savršeni univerzum stvorio slučajnom eksplozijom, dok svaka druga eksplozija rezultira uništenjem i haosom. Nauka ne može proturiječiti nauci. Entropija je generalni princip u nauci, u kojem ukoliko nema veće kontrole nad procesom, proces je sklon haosu. On to objašnjava u jednostavnim primjerima dječijih soba, kuhinjskih sudopera ali i komplikovanim hemijskim reakcijama. Ako dijete ne pospremi svoju sobu, majka ne kontroliše suđe u sudoperu, hemičari ne nadziru hemijsku reakciju, sve navedeno se pretvara u haos.
Brown se dotiče i teorije evolucije i demantuje ateističko vjerovanje u evoluciju kao prirodnu selekciju, uz odsustvo Boga. Po ateistima, u početku je postojao organizam jednostanične ćelije, iz koje je evoluirao sav život koji je nama poznat. Brown ovdje objašnjava kako sve mora imati svoj izvor stvaranja, kao što umjetnici stvaraju umjetnine, arhitekte građevine, i da je upravo čovjek Božije stvorenje jer za razliku od prirodne selekcije koja objašnjava različitosti vrsta, ostatke fosila, porijeklo dinosaurusa i sl., ne mogu objasniti odakle je došla duša, ni njeno razvijanje.
Poziva se i na neosnovano vjerovanje ateista u pogledu "moći" koja tijelu daje život. Danas je moguće izvršiti transplatanciju skoro svih organa u tijelu, mogu napraviti čitavo tijelo, ali mu ni najveći današnji doktori ne mogu udahnuti život. Tako i čovjek kada umre, njegovi organi su u funkciji, ali ga ni lijekovi ni doktori ne mogu povratiti u život.
Kur'anski ajet je davno potvrdio prisustvo Boga u stvaranju univerzuma: Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa
smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće
vjerovati? (Kur'an, sura 21., ajet 30.)
Svi poslanici, koji su pomenuti u Bibliji, molili su se Bogu onako kako se muslimani mole danas. Islam nije novonastala religija. Islam je jedina religija koja nije dobila ime po narodu, mjestu ili pojedincu. To je vjera svih poslanika uključujući Adama, Abrahama, Mojsija, Davida, Isusa i Muhammeda, neka je mir i salavat na sve njih. Muslimansko praktikovanje molitve, stajanje, saginjanje i klanjanje u pokornosti, nije bilo nepoznato za prijašnje narode. Nakon što su primili Božije naredbe, muslimani su slijedili Muhammeda a.s. da bi naučili kako se moliti. Poslanici su u Bibliji kršćanima dali primjere koje trebaju slijediti. Ako bi oni slijedili te primjere, oni bi se Bogu molili kao i muslimani. Postoje mnogi citati iz Biblije i Davidovih Psalma koji dokazuju ove činjenice. Muslimani uzimaju abdest prije molitve
"I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i
otide u kuću Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuću
svoju, zaiska da mu donesu da jede. I jeo je." (Druga Samuelova knjiga, Glava 12:20) "Još zapovjedi Gospod Mojsiju: "Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno podnožje njezino za umivanje,
postavi je između Šatora sastanka i žrtvenika i nalij u nju vode, Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge. Neka se peru vodom, da ne umru, kad ulaze u Šator sastanka, ili kad
pristupaju k žrtveniku, da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu. Tada neka tu peru svoje ruke i noge, da ne umru. Ova uredba ima vječnu
valjanost za njih, za njega i potomke njegove kroz sve naraštaje." (Izlazak 30:17-21) "Umivaonicu postavi između Šatora sastanka i žrtvenika i nali u nju vode za pranje. Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Kadgod bi ulazili u Šator sastanka ili pristupali k žrtveniku, prali bi se, kao što je bio zapovjedio Gospod Mojsiju." (Izlazak 40:30-32)
Na samom početku molitve, muslimani podižu ruke sa strane pored glave i izgovaraju Allahu Ekber što u prevodu znači Allah je najveći "Bože, ti si Bog moj: Tebe tražim; žedna je tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji okorjeloj, suhoj bezvodnoj. Tako sam u svetištu pogledavao za tobom, da vidim sjaj tvoj, slavu tvoju. Jer je milost tvoja više od života; tebi pjevaju slavu usne moje. Tako ću te hvaliti za života svojega, u ime tvoje podizati ruke svoje. Kao mozgom i salom nasitilo se srce moje, tebe slave usta moja usnama punim klicanja. " (Psalmi 63:1-5) "Velik je Gospod i dostojan svake slave u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj!" (Psalmi 48:1)
Svi Poslanici su se u Bibliji molili kao što to danas rade muslimani, a tako i Isus i njegovi učenici "Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i reče mu: "Ja sam Bog Svemoćni; hodi preda mnom i budi savršen! I sklopit ću zavjet između sebe i tebe, i dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo. Tada Abram pade ničice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: "Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima"." (Postanak 17:1-4)
Kada se priča o Mojsiju i Aronu, navodi se sljedeći dio:
"Tada padoše oni ničice na svoje lice i
zamoliše: "O Bože, Gospodaru duha životnog u svakom tijelu. Zar ćeš,
kad je sagriješio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu zajednicu?" (Brojevi, glava 16:22)
"Mojsije i Aron umakoše ispred zajednice k ulazu
u Šator sastanka i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava
Gospodnja." (Brojevi, 20:6)
"Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i
ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave
pepelom." (Jošua 7:8)
"Kad svi sinovi Izraelovi vidješe, kako oganj i
slava Gospodnja siđoše na hram, prignuše se licem k zemlji na kameni pod,
pokloniše se Gospodu i slavili su ga: "Dobrostiv je on, i vječno traje
milost njegova." (2 Ljetopisa, glava 7:3)
Tokom vremena Nemehije, oblici pokoravanja su bili jasno objašnjeni
"I Ezra reče molitvu hvale u čast Gospodu, Bogu velikomu. Sav narod
odgovori: "Amen, amen!" I podigoše ruke svoje, prignuše se tada i
pokloniše se Gospodu licem do zemlje." (Nemehija, poglavlje 8:6) "I otiđe malo dalje, pade ničice na svoje
lice, i pomoli se: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova!
Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš." (Jevanđelje po Mateju 26:39) "Kad to čuše učenici, padoše vrlo uplašeni ničice na svoje lice." (Jevanđelje po Mateju 17:6) "Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena." (1. Kraljevima, poglavlje 18:42) "I svi anđeli stajahu oko prijestolja i starješina četiri bića, i padoše na lice pred prijestoljem, i pokloniše se Bogu." (Otkrivenje Ivanovo - Apokalipsa, poglavlje 7:11) "Dođite, poklonimo se i padnimo ničice; kleknimo pred Gospodom, koji nas je stvorio!" (Psalmi 95:6) "Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u
tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice." (Suci 13:20) "Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!" (1. Kraljevima, 18:39) "Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice svoje i
povikah: "Ah, svemogući Gospode, hoćeš li zatrti sav ostatak Izraelov,
kad tako izasipaš gnjev svoj na Jerusalem?" (Ezekiel 9:8) "Kad je bio sluga otišao, diže se David u
pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se
poljubiše, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao
vrlo gorko" (1. Samuelova, 20:41)
"Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah" (Psalmi 22:29)
"Kad se Jošua nađe jedanput pred Jerihom, podiže oči i pogleda, a to
stoji prema njemu čovjek, koji je držao goli mač u ruci svojoj. Jošua
pristupi k njemu i upita ga: "Jesi li naš ili naših neprijatelja?" "On odgovori: "Nijesam, nego sam vođa vojske Gospodnje. Upravo dođoh." A
Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: "Što ima
gospodar moj da kaže slugi svojemu?" (Jošua, 5:13-14) "A kad je čuo sluga Abrahamov pristanak
njihov, baci se ničice pred Gospodom sve do zemlje." (Postanak, 24:52)
Obavljajte molitvu kao što su je Božiji poslanici obavljali. Ljudska bića, odabrana od Boga da prenesu Njegovu poruku su najbolji od ljudskih bića. Poklonite se i klanjajte Allahu i od Njega tražite da vas uputi jer vas samo On može uputiti na pravi put.
"One koji vjeruju i čine
dobra djela Gospodar njihov će na pravom putu podržati, zato što
vjeruju; rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva, molitva njihova biće u
njima: "Hvaljen neka si, Allahu!", pozdrav njihov; "Mir
vama!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo!" (Kur'an, Junus 10:9-10)
Karakteristika dva mora koja se međusobno dodiruju, a njihove vode ne miješaju, otkrivena je u nedavnoj prošlosti od strane okeanografa. Zanimljiva je činjenica da je ta karakteristika u Kur'anu saopćena prije više od 1400 godina: Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju. (Sura 55.Ar-Rahman, ajeti 19-20)
Jacques-Yves Cousteau (Žak Kusto; 1910.-1997.) je najpoznatiji svjetski istraživač i režiser dokumentarnih filmova iz Francuske. Analizirao je vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdio da se razlikuje od Sredozemnog mora. Ova dva mora bi sa aspekta slanosti, gustoće i životnih vrsta koje ih
nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slična na Gibraltaru, mjestu gdje
se spajaju, ipak, čak i u području gdje su veoma blizu, ova dva mora
posjeduju različite strukture. Prilikom istraživanja suočili smo se sa
situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprečava
nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog
dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemački naučnici otkrili
1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more.
Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo se da ista
barijera postoji na svim linijama spajanja mora različitih struktura.” Ova odlika koju je nemoguće uočiti golim okom i koja izgleda nelogična
najprije je objavljena ljudima na Arapskom poluotoku, koji nemaju
nikakve veze sa moreplovstvom.
Zahvaljujući površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda
susjednih mora. Površinski napon, koji proizlazi iz različite gustine mora, gotovo poput zida sprečava međusobno miješanje voda. Na taj način susjedna mora imaju različite strukture,
različitu gustoću i različiti procenat soli. Ova različita okruženja
formiraju sredine pogodne za život različitih živih bića. Radi toga,
podmorski život posjeduje veću raznolikost, od riba do biljaka i
mikoorganizama. Voda, koja nam se čini kao nešto što se veoma lahko
miješa, fizičkim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može
se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos
raznolikosti živih bića. Jaki talasi i snažna strujanja ne utječu da
voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši
unatoč tim silama. Ova odlika mora, na koju Kur’an skreće pozornost, ne
samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Poslanika,
predstavlja fenomen, nego i upućuje na činjenicu kako je Allah, dž. š.,
sve podesio do najsitnijeg detalja.
On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je
pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i
nevidljivu branu postavio. (Sura 25. Al-Furqan, ajet 53)
Kad god neka količina jedne vode, pređe u drugu vodu, ona izgubi svoje
karakteristike, postaje homogenizovana. Postoji pregrada, a ta se
pregrada naziva - tranzicijski homogenizovani prostor ili oblast. Jedna
voda - druga voda, susreću se i dodiruju, ali svaka zadržava svoje
karakteristike. Slana voda ostaje slana, slatka voda ostaje slatka.
Tetoviranje je trajno unošenje tinte u kožu uz pomoć specijalno izrađenih igli. Prvi primjeri tetovaža su facijalne tetovaže iz Maorskih plemena (Novi Zeland). Sama riječ tetovaža (eng. tattoo) dolazi od njihove riječi tatau. Tetoviranje različitih dijelova tijela je rasprostranjeno po cijelom svijetu. U Drugom svjetskom ratu nacisti su u koncentracionim logorima tetoviranjem brojeva na podlakticama označavali ratne zarobljenike.
U Kur'anu nema konkretnog spominjanja tetovaže ali se zabrana tetovaže može pronaći u hadisima poslanika Muhammeda a.s. Postoji ajet koji u Kur'anu, o tetovažama govori indirektno. Allah je prokleo Iblisa koji se zarekao riječima: "I navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno,
lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati, i
sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko
za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!" (4. Sura An-Nisa/119). Ibn Kesir je pod zabranom preinačavanja Allahovih stvorenja spomenuo kastriranje i tetoviranje.
Ibn Mes`ud, r.a., jedne je prilike rekao: "Allah je prokleo žene koje se tetoviraju i koje tetoviraju, i žene koje čupaju obrve i koje traže da im se čupaju obrve i koje stanjuju zube, uljepšavajući se i tako mijenjaju izgled koji Allah daje stvorenjima!" Kada mu je jedna žena prigovorila zbog toga, on joj je odgovorio: "A zašto da ne proklinjem onoga koga je prokleo Allahov Poslanik, a.s., i čije je prokletstvo u Allahovoj Knjizi?" Uzvišeni Allah kaže: "Ono što vam Poslanik da – to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite!" (El-Hašr, 7.). (Muttefekun alejhi)
Islamski učenjaci su dozvolili tetoviranje koje ima kratkotrajnu svrhu uljepšavanja. Dakle, svako uljepšavanje tetovažama koje nije trajno, po islamu je dozvoljeno. Trajne tetovaže su haram.
Biblije (Indžila) u njenom izvornom obliku se pridržavaju i muslimani. Reci: “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete
pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš.”
A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od
njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji
neće da vjeruje. (5. Sura El-Maida, ajet 68). U Starom zavjetu piše: "Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin!" (Levitski zakonik, 19:28). Iz svega ovoga možemo zaključiti da je tetoviranje veliki grijeh. Nanošenje tetovaže je svakako paganski običaj i zahtijeva tevbu (pokajanje), ali ne izvodi iz vjere kao što to današnji narod prepričava. Jedan je od grijeha koji svakako slabi iman (čvrsto ubjeđenje da je Allah Gospodar, Vladar i Tvorac svega). Oni koji imaju tetovažu, neka ne bježe od namaza, ali neka traže oprost od Allaha i neka se iskreno pokaju. Ipak, Allah najbolje zna.
Kada se hazreti Aiša r.a. udala za Poslanika a.s.?
U 4. poglavlju knjige "al-Bidaya wa al-nihaya" (Početak i kraj) od Ibn Kesira na str. 315. navodi se da je hazreti Esma, kći Ebu-Bekra r.a., bila starija od svoje sestre hazreti Aiše r.a. 10 godina.
U istom djelu se navodi da je hazreti Esma, kći Ebu-Bekra r.a., preselila u 100-toj godini svoga života, tj. da je preselila 73. godine po Hidžri.
Sličnu predaju nalazimo i u djelu "al-Ealam" od Zriklija kao i u mnogim drugim djelima iz područja historije islama.
Isto tako znamo da je Poslanik a.s. 2. godine po Hidžri stupio u brak sa hazreti Aišom r.a.
Na osnovu prethodnih predaja možemo zaključiti sljedeće:
a) ako je u 100-oj godini, odnosno 73. godine po Hidžri, umrla hazreti Esma r.a., zaključujemo da je pred Hidžru imala 27 godina (100-73=27).
b) ako znamo da je hazreti Esma r.a. 10 godina bila starija od hazreti Aiše r.a., zaključujemo da je pred Hidžru hazreti Aiša r.a., a 2 godine prije braka sa Poslanikom a.s., imala 17 godina.
Pošto je hazreti Aiša r.a. imala 17 a hazreti Esma r.a. 10 godina više, to znači da je hazreti Esma r.a. imala 27 godina.
Na osnovu priloženih dokaza može se zaključiti da je hazreti Aiša r.a. prilikom stupanja u brak sa Poslanikom a.s. imala 19, a ne 9 godina.
Sve ovo nas navodi na zaključak da je prenosilac predaje iz nehata ili zaborava izgubio iz vida 10 godina razlike u godinama hazreti Aiše r.a.
Jedan od dokaza o stvarnim godinama hazreti Aiše r.a., kada je stupila u brak sa Poslanikom a.s., nalazimo i u knjizi "al-Marif" od Ibn Kutejbe gdje se navodi da je hazreti Aiša r.a. preselila kada je imala 77 godina, tj. u 58. godini po Hidžri (77-58=19).
Vidimo da je hazreti Aiša pred Hidžru imala 19. godina, a ako se Poslanik a.s. tada oženio sa njom, njihov zajednički život su počeli 2. godine po Hidžri, tj. onda kada je hazreti Aiša r.a. imala 21 godinu.
Jedan od dokaza o starosti hazreti Aiše r.a. u trenutku stupnja u brak sa Poslanikom a.s. nalazimo i kod Imama Taberija u djelu "Tahir al-umam wa al-muluk". U navedenom djelu se tvrdi da su sva djeca hazreti Ebu-Bekra r.a. rođena prije Objave.
Na osnovu dokaza znamo da je hazreti Aiša r.a. pred Hidžru imala 19 godina, a Poslanik a.s. nakon primanja prve Objave proveo u Mekki 13 godina, što znači da je hazreti Aiša r.a. na početku Poslanstva imala 6 godina (19-13=6).
Dokazi za navedeno se nalazi u velikom broju hadisa u kojima hazreti Aiša r.a. prenosi mnoge događaje u kojima je ona bila sudionik i to u prvom periodu Poslanstva, odnosno konkretnije u 4. i 5. godini Poslanstva.
Većina ovih hadisa govori o: vrijeđanju i malteretiranju prvih muslimana od strane nevjernika, životu hazreti Ebu-Bekra r.a., posjetama Poslanika a.s. porodici Ebu-Bekra r.a., postupcima Poslanika a.s. prema prvim muslimanima i njegovom odnosu prema nevjernicima.
Većina ovih hadisa se nalazi u Buharijinom sahihu (I tom, str. 181. hadis 464. i II tom, str. 804.) ili u Musnedu Imama Ahmeda (VI tom, str. 198.).
Iz gore navednih izvora zaključujemo da nam ovako važne događaje nije mogla prenijeti hazreti Aiša r.a. koja je, prilikom objave poslanstva, imala samo 6 godina jer je prosto nemoguće da ovako bitne stvari zapazi i prenese šestogodišnje dijete.
Što se tiče tradicije arapskog naroda, nije bilo u praksi da se u tako ranim godinama stupi u brak.
Sve navedeno je samo mali broj od mnoštva dokaza koji pobijaju netačnu tvrdnju da se Poslanik a.s. sa hazreti Aišom r.a. oženio onda kada je ona imala 9 godina.
Zbog skučenosti prostora nemoguće je navesti sve dokaze. Međutim, svi oni koji žele saznati više informacija o ovoj temi neka pročitaju djela Šejh Džemala Al-Bena, Islama Al-Bahirija i Husejna Munisa koja su prevedena na engleski jezik. Također neka posjete web stranicu www.ilaam.net (Preciznije: http://www.ilaam.net/Articles/Ayesha.html) i čitaju ono što objavljuje američki alim Shanavas. A više informacija o navedenoj temi potražite na www.ha-mim.net.
Ramazan je najsvetiji islamski mjesec tokom kojeg se posti od
uzimanja jela, pića, spolnog općenja i svega onoga što kvari post od
zore do zalaska sunca. Koliko god se trudio, njegovu važnost i tajnu
čovjek nije u stanju u potpunosti da shvati. Ustezati se 30 dana od
hrane i pića je stvar jake volje svakog pojedinca, što za krajnji cilj
zaštitu od mnogih bolesti. Fascinantan je podatak da mozak nije pod
utjecajem posta tako da se ne troši, već, suprotno tome, on biva
snažniji. Ista je stvar i sa srcem, čiji rad se tokom posta pospješuje.Za
pojedine naučnike post je izvor vitalnosti, jer nema veće blagodeti
nego jednom godišnje sebi priuštiti temeljito čišćenje organizma.
Liječnik
Anton Sankler tvrdi da se za deset godina podmladi onaj ko posti svake
godine. Post koji je islam propisao neophodan je odmor za probavni
sistem. U mnogim klinikama širom svijeta savjetujete se post tokom
liječenja crijevnih oboljenja, gojaznosti ili pretilosti, dijabetisa,
nefritisa (upale bubrega), srčanih oboljenja, artritisa.
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije
vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od
vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji
ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje
da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Kur'an;2-Al - Baqara (Krava), 183-184).
Hipokrat - otac medicine
Post je star koliko i čovječanstvo. Čak je i najpoznatiji "otac
naučne medicine" Hipokrat (460.-375.pr. Kr.) iz medicinskih razloga
postio i napisao prvo upustvo o obavljanju posta. Svojim pacijentima
Hipokrat je savjetovao da umjesto lijekovima dušu i tijelo liječe
postom, umjerenom fizičkom aktivnošću i čistim zrakom. Hipokrat je
tvrdio da svaki čovjek nosi ljekara u sebi, samo mu treba pomoći pri
djelovanju. Prema Hipokratu "Glad je majka zdravlja, pretjerana sitost izvor raznih bolesti. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest."Osim
Hipokrata, postili su i drugi veliki mudraci poput Lao Cea, Pitagore,
Platona, Sokrata. Pozitivne učinke posta poznavale su i stare
civilizacije: Asirci, Babilonci, Kinezi (Taoisti), Grci, Palestinci i
Rimljani, Indijci, Egipćani i drugi.
Uticaj posta na zdravlje
Danas se javlja sve više naučnih radova koji se bave fenomenom posta i
pokušavaju objasniti kako čovjek nakon 30 dana ustezanja od hrane i
piće postane zdraviji. Američki liječnik Herbert Šelton u svojoj 45
godina dugoj ljekarskoj praksi na Institutu za zdravlje u SAD-u
gladovanjem je liječio pacijente. Šelton je objavio knjigu pod nazivom «Post može da vam spasi život», u kojoj je naveo mnoge koristi od posta. U istoj knjizi Šelton piše:
« Nema ništa ljepše nego biti svjedok kompletnog oporavka za vrijeme
posta kod bolesti kao što su: hronični ekcem, urtikarija, proširene
vene, čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, astma, kolitis,
artritis, amebna dizenterija, endokarditis, sinuzitis, bronhitis,
neuitis, nefritis, akutna i hronična upala slijepog crijeva, fistule,
psorijaza, sve vrste digetivnih poremećaja, kamen u uritarnom traktu i u
žuči, pelagra, glaukom, izrasline na grudima, epitelion, migrena,
acidoza, epilepsija, paraliza, Rajnoova bolest, lokomotorna ataksija…
Ovom spisku mogu da se dodaju mnogi drugi poremećaji, a ni tada on ni ne
bi bio potpun. Mnogi će reći da je ovo glupost. Drugi će reći da ne
postoji lijek za sve bolesti. Svima koji sumnjaju, moramo da kažemo sa
svom ozbiljnošću, da su dobro kombinovani i odabrani post i dijeta
najbliži ‘liječenju svega’ što je moguće zamisliti».
Odmor za tijelo i um
Osim
Šeltona i brojni drugi naučnici širom svijeta istraživali su kako
Ramazanski post utiče na zdravlje. Svako od njih na post gleda kao na
«operaciju bez noža». S vjerskog aspekta treba reći da Božiji Poslanik
Muhammed, s.a.v.s., direktno ukazuje da važnost posta, te kaže «Postite, pa ćete biti zdravi!».
Čovjek ne treba biti sklon prejedanju, pretjerivanju u hrani i piću,
jer osim što na taj način uništava organizam, stvara plodno tlo za mnoge
bolesti i umrtvljuje svoje tijelo. Naučnici su dokazali da jedan dan
posta iz tijela otklanja ostatke deset dana. 36 dana posta bilo bi
dovoljno da se iz organizma uklone svi otrovi koji su se nagomilali
tokom cijele godine. Osim što odmara tijelo i um, te otklanja neke
tegobe, post ima i mnoge druge pozitivne učinke.
Mnogi ucenjaci našeg vremena posvetili su pažnju pojašnjenju
zdravstvenih koristi islamskog posta oslanjajuci se u tome na dostignuca
(otkrica) savremene medicine. Organizovali su posebne seminare i
kongrese na kojima su govorili o znanstvenoj nadnaravnosti Kur’ana i
njegovih propisa. Iznijeli su naucne cinjenice koje potvrduju pozitivan
uticaj posta na sve dijelove tijela i pomaže u lijecenju stomacnih
bolesti, što nije bilo poznato prijašnjim ucenjacima. Bitno je
napomenuti da cilj navodenja zdravstvenih koristi posta nije podstaci
ljude na post zbog zdravstvenih razloga, nego povecanje ubjedenja
vjernicima i podsticanje slabih duša na ozbiljno razmišljanje o
Allahovoj vjeri, velicini, mudrosti i nadnaravnosti njenih propisa.Ovdje ćemo spomenuti koristi koje je naveo doktor Abdulaziz b. Ismail u
knjizi “El-Islamu vet-Tibbul-hadisu”(Islam i savremena medicina), koji
kaže: “Pokazalo se da je post koristan u mnogim situacijama, predstavlja
jedinstven lijek u odredenim bolestima, a najvažniji lijek u zaštiti od
sljedecih bolesti: Trajni poremecaj crijeva popracen fermentacionim
reakcijama unutar bjelancevina i škroba, u ovom slucaju pomaže post a
posebno nekonzumiranje vode izmedu dva obroka ili veliki razmak izmedu
dva obroka kao što je slucaj s postom.2. Naglo povecanje tjelesne težine
koje dolazi od mnoštva hrane i malo kretanja. Post je najkorisniji
lijek za ovu bolest s time da je potrebno umjereno uzimanje hrane u
vrijeme iftara i zadovoljavanje vodom u vrijeme sehura. 3. Povecanje
krvnog pritiska što se posebno manifestuje u vrijeme povecanog raskoša
(ugodnosti) i duševnih afekata. Mjesec ramazan je blagodat i blagoslov
za ovakvu vrstu poremecaja, a pogotovo ako se radi o osobama kod kojih
je tjelesna težina prešla prirodnu granicu.
4. Trajna upala bubrega popracena kihanjem i podbuhlošcu (otecenošcu). 5. Srcane bolesti popracene podbuhlošcu.
6. Trajna upala zglobova narocito ako je popracena debljinom, što je
karakteristicno za žene iznad 40 godina. Možda ce neko reci: “Osoba koja
je pogodena nekom od navedenih bolesti mora se savjetovati sa doktorom
po pitanju posta (tj. da li može postiti ili ne), dok je post propisan
zdravim osobama?
Kažemo: “Slažemo se sa tom konstatacijom, medutim, post je koristan
zdravim osobama sa tog aspekta što ih cuva od navedenih bolesti. Sve ove
bolesti razvijaju se postepeno tako da ih covjek ne može otkriti u
njihovom pocetnom stadiju. Ono što je sigurno i medicinski potvrdeno
jeste da post predstavlja preventivnu zaštitu od ovih bolesti.
Statisticki podaci u koje nema nikakve sumnje, pokazali su da debljina
(gojaznost) cini tijelo podobnim za prihvatanje razlicitih vrsta
oboljenja, kao što su šecer, povecanje krvnog pritiska, trajna upala
zglobova i sl. Suprotno od toga smanjenje tjelesne težine cini tijelo
otpornim prema spomenutim bolestima. (23,24 str.)
Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu – da ozdravi.
Put do zdravlja vodi preko stomaka, pa se post preporučuje ne samo iz
vjerskih, nego i medicinskih razloga. Ramazanski post traje 30 dana,
tokom kojih se na prirodan način iz organizma izbacuju svi otrovi.
Ustezanje od vode za tijelo je teže nego ustezanje od hrane, jer bez
vode čovjek može živjeti samo 15 dana, a bez hrane čovjek može izdržati
60 dana. Upravo zato po islamu post je ograničen na period od zore do
zalaska sunca. U to vrijeme svaki postač treba da duhovno ojača,
preispita sebe i svoje postupke, testira snagu volje, strpljenje i
toleranciju. Post povećava energetske potencijale, jača imunološki
sistem, podstiče ozdravljenje, obnavlja krvne stanice, ubrzava
metabolizam, topi salo, poboljšava san…. Ovaj popis bi mogao ići dalje,
jer se postom izoštrava um, povećava fizička i mentalna produktivnost,
poboljšava mentalno i emocionalno stanje, te potiče dugovječnost. Sve u
svemu blagodati posta su ogromne i vrijedi se na njih posebno osvrnuti.Čišćenje organizma od toksinaTokom posta jetra intenzivira svoje aktivnosti.
Tijelo se oslobadja toksina kroz mokraćni mjehur i debelo crijevo. Na
početku posta javljaju se glavobolja, slabost, nervoza i neraspoloženje,
zato što se tijelo oslobađa taloga iz tkiva, čijim topljenjem nastaju
otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Tri do
četiri dana nakon početka posta organizam poseže za rezervama
bjelančevina i masnoća iz tijela. Loš zadah i neprijatan miris tjelesnih
izlučevina znak su da se organizam čisti od toksina. Drugi stepen posta
(3. do 7. dan) uključuje čišćenje sluzi, masnoća, odumrlih stanica i
drugih toksina koji lakše izlaze iz sistema. Nakon samo tri dana posta
želja za jelom je smanjena, a organizam pun energije jer se počinje
izlučivati endorfin koji ublažuje bol i podiže raspoloženje. Smanjen rizik od moždanog udara Stručnjaci američkog Nacionalnog instituta za
prehranu tokom Ramazana proveli su istraživanje u Tunisu nad 30 zdravih
osoba. Rezultat je pokazao da je kod postača nivo dobrog holesterola
povećan za 20 posto. Loš holesterol se taloži na stijenkama krvnih žila,
što uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Dobar holesterol ima
suprotan učinak. Potrošnja zasićenih masnoća povećava nivo lošeg
holesterola. Tijekom posta tijelo troši dio svojih masnih rezervi, koje
pomaže u smanjenju holesterola u krvi, a time i smanjuje rizik od
moždanog udara.
«Odmor» za srce
U normalnim okolnostima 10% od iznosa krvi koja je potrebna srcu,
odlazi na probavni sistem. Tokom gladovanja, taj postotak se smanjuje,
jer srce radi manje intenzivno i troši manje krvi. Tako srce za vrijeme
posta uštedi oko 14.000 otkucaja na 24 sata. Manje hrane u crijevima
znači manji pritisak stomaka na grudi, što pospješuje disanje te se
pluća, a potom i sve stanice organizma, brže i bolje opskrbljuju
kisikom. U tom stanju pluća se šire bez prepreka. Također, smanjuje se
pritisak na srce zato što nema potrebe za pumpanjem veće količine krvi u
probavni sistem.
Smanjenje krvnog pritiska Smanjena koncentracija tjelesnih tekućina tokom
posta pozitivno utječe na bubrege i dovodi do smanjenja krvnog pritiska.
Za vrijeme gladovanja smanjuje se koncentracija soli kao što su natrij,
kalcijum oksalat i fosfat, što spriječava formiranje kamenca i tumora.
Podmladjivanje organizma Ljudsko tijelo je savršen organizam u kojemu se
radja i umire više od 2,5 miliona stanica. Organizam je toliko
inteligentan da za vrijeme posta prvo jede svoje štetne djelove
(izrasline, tumore, bolesna tkiva…).Gladovanjem tijelo počinje više
raditi i aktivirati obnavljanje stanica. Cjelokupni organizam se
osvježava, obnavlja i podmladjuje.
Gubitak kilograma Kada 30 dana u svoj organizam unosite ograničene
količine hrane i pića sasvim je normalno da dodje do gubitka kilograma.
Prema američkom doktoru Herbertu Šeltonu kada ne uzimamo hranu,
organizam se hrani deponovanim rezervama koje se nalaze u krvi, kostima,
u jetri, u žlijezdama, pa čak i u samim ćelijama od kojih se tijelo
sastoji. U njima se nalazi skladište proteina, masti, šećera, vitamina i
minerala, pa tkiva prelaze na korišćenje rezervi obrnutim redom u
odnosu na njihovu važnost u organizmu. Prva na redu za trošenje je mast. Čistija koža Isto kao i u krvi, tako i u našem organizmu post
smanjuje udio vode, a ova činjenica doprinosi liječenju mnogih bolesti
kože i dovodi do poboljšanja imuniteta. U odnosu na nepostače, vrlo je
mala mogućnost da će postač oboliti od kožnih bolesti koje se prenose
preko velikih područja tijela. S postom isčezavaju alergije, migrene,
akne, a pozitivno djeluje i na liječenje raka. Olakšan rad probavnog sistema Post olakšava rad probavnog sistema, jer se u
organizam unosi manje hrane i pića. Sam tim smanjuje se kiselost želuca,
od koje pate milioni osoba širom svijeta. Ujedno se smanjuju rizik od
peptičkog ulkusa, koji nastaje zbog narušene ravnoteže između agresivnih
faktora (želučana kiselina, pepsin i dr.) i obrambenih mehanizama
sluznice gastrointestinalnog trakta (mukus, bikarbonati,
mikrocirkulacija, prostaglandini i dr.). Naučnici su se složili da se
zahvaljujući postu s varenja hrane energija usmjerava na druge
značajnije aktivnosti.
Preventiva kod dijabetesa
Izvrsna prilika za regulisanje rada gušterače je suzdržavanje od
hrane i pića. Gušterača izlučuje inzulin, koji pretvara šećer u suhe ili
masne tvari koje se akumuliraju u tkivima. Kod osoba s povećanom
tjelesnom težinom i velikim brojem masnih stanica pojačana je potreba za
inzulinom, ali nakon nekog vremena gušterača postaje umorna i više ga
ne može proizvesti. Javlja se umor, iscrpljenost, žedj i pojačano
mokrenje, što nagovještava dijabetes. Debele osobe trebale bi postiti
jer će njihovo tijelo tokom posta potrošiti 97% masnoće, a i gušterači
će biti omogućeno da radi normalnije.
Poboljšanje vida Poslije posta čovjek vidi dva puta bolje, jer se s
postom vid izoštrava. Post smanjuje unutrašnji pritisak očne jabučice,
što je posebno značajno kod pacijenata koji imaju glaukom ili oboljenja
mrežnice.
PMS
Post smanjuje sadržaj vode u krvi, što dovodi do njezina zadebljanja i
smanjenja težine krvi od 26%. Količina krvi u žilama se smanjuje, a
povećava oslobađanje prostaglandina. Zato post može umanjiti bolove kod
PMS-a.
Razlika izmedju posta i dijete
Post se često poistovjećuje s dijetom. No ova dva izraza se dosta
razlikuju. Dijeta je poseban režim ishrane, s odabranim namirnicama i
unaprijed odredjenim pravilima. Tada govorimo o apstinenciji ili
suzdražavanju od unosa odredjene hrane i pića. Kod Ramazanskog posta od
zore do zalaska sunca morate se potpuno suzdržavati od unosa hrane i
pića, što kao nuspojavu ima gubitak kilograma. Izgubljeni kilogrami mogu
se po završetku mjeseca posta duplo vratiti, ukoliko ne budete paziti
na ishranu.Zato vrijedi na kraju ovog teksta citirati poznatog arapskog
doktora El-Harisa b. Keldeha, koji kaže: „Stomak je izvor bolesti, a paziti na ishranu glavni je lijek!“
Postom do izlječenja raka U knjizi: Rak, leukemija i druge
prividno neizlječive bolesti izlječive prirodnim putem, austrijski
ljekar 80-godišnjak R. Brojs tvrdi da se rak može izliječiti pomoću
posta, putem unutrašnjih sila koje svaki organizam ima u sebi.Po njemu
“post jeste i ostaje za sada najdragocjeniji oblik liječenja bolesti”.
Brojka od preko 10.000 izliječenih ovom terapijom uvijek mu je iznova
služila kao dokaz da nema ničeg radikalnijeg i ljekovitijeg od
dobrovoljnog odricanja od hrane i omogućavanje liječenja unutrašnjim
silama koje u sebi ima svaki organizam. Međutim, tu unutrašnju silu
veoma malo poštujemo. Iz neznanja zanemarujemo ono što je čovjekov
Stvoritelj stavio u njegovo tijelo. Brojsov metod liječenja postom
polazi od teorije da za vrijeme posta, da bi se održali vitalni organi
organizma, tijelo mora “pojesti tumor i sve drugo što ne pripada
organizmu.”Onaj, kome post nije stran, odmah shvata suštinu, jer za
vrijeme posta tijelo se oslobađa svega onoga što mu ne prpada, pa tako u
stvarnosti razdvaja sve što je bolesno od zdravog, sve dok tijelo još
raspolaže sopstvenim rezervama snage i bolesnik gaji uvjerenje
postojanja božanske sile liječenja u sebi.Brojs često podsjeća da je
tumor samostalna izraslina i da njegove ćelije mogu da nestanu jedino
postom, jer su i nastale usled pogrešne ishrane. Iz iskustva znamo da se
tijelo odricanjem od hrane oslobadja svega što mu je strano, tj. svega
što ne pripada organizmu.
Uloga posta u liječenju duševnih oboljenja
Nije potrebno veliko znanje pa da se spozna vrijednost islamskog
posta za zdravlje ljudi. O tome se danas piše ne samo u naučnim
časopisima i stručno-medicinskim knjigama, već i u takvima koje nisu ni
najmanje naklonjene vjeri, ali informiraju o dostignućima nauke i
uspjesima iz prakse.
Manje je poznato da i psihoterapija pridaje značaj postu. Pod
psihoterapijom se podrazumijeva liječenje duše, psihe. Naučno rečeno, to
je metoda liječenja koja se primjenjuje kod svih neuroza, a u nekim
slučajevima i kod psihoze.
Veoma su vrijedni pažnje rezultati do kojih je došao ruski psihijatar
dr. J. Nikolajev, primarius jedne klinike za duševna oboljenja nedaleko
od Moskve. On je sa uspjehom primjenio novi postupak u liječenju
mentalno oboljelih terapijom koja se sastoji u potpunom i dugotrajnom
postu. Odbijanje hrane čest je sindrom akutne šizofrenije. Takvi su
bolesnici do sada prinudno hranjeni. Međutim, dr. Nikolajev je takvu
reakciju shvatio kao spontano opiranje bolesnikovog organizma, pa je
došao na ideju da pokuša primijeniti metodu totalnog posta. Za vrijeme
posta bolesnici dobijaju samo vodu, vitaminske injekcije i rastopine
nekih mineralnih soli. Otkrice dr. Nikolajeva važno je i sa jedne druge
strane. Ono, naime, ide u prilog jednoj od novijih i najznačajnijih
hipoteza o uzrocima nastanka šizofrenije. Prema toj hipotezi, šizofrnija
je organska bolest fiziološke prirode izazvana poremećajima u
metabolizmu, tj. u hemijskim procesima bolesnikova tijela u toku kojeg
se stvaraju neke otrovne supstance koje negativno djeluju na rad mozga,
upravo kao kod droge. Post, prema Nikolajevu, pruža organizmu priliku da
se “pročisti” od tih supstanci, da uspostavi svoj metabolički ekvilibri
i da ozdravi.
Naša je štampa pisala o slučaju izlječenja teške upale zglobova
postom, čija je terapija trajala mjesec i po dana. Poznato je da je
Mahatma Gandi političar i filozof imao 64 godine kada je 1933. god.
proveo svoj čuveni totalni post. Prema nalazima liječnika koji su ga
nadzirali, nakon deset dana posta toliko se podmladio da je izgledao kao
da je četrdesetogodisnjak.
Prema tome, sve islamske ustanove i propisi imaju svoje duboko opravdanje. Savremena nauka ih takoreći svakodnevno potvrđuje.
Islamski post je ljudska potreba. Postom se liječi i tijelo i duša i
to bez nekih posebnih izdataka i troškova. Post je veliki prijatelj.
Duhovna komponenta posta
Preciznije receno post ima svoju materijalnu i duhovnu komponentu.
Duhovna komponenta je cilj dok je materijalna komponenta samo sredstvo
do tog cilja. Zbog toga cemo u narednom tekstu kazati nešto više o
duhovnoj strani posta, tj. o njegovim najbitnijim segmentima: postu
srca, jezika i ociju.Post srca
Vjernicko srce treba da ostavlja samodopadanje (umišljenost) što
znaci: videnje vlastite licnosti na jednom zavidnom nivou i sa osobinama
koje ne posjeduju drugi. Najbolji lijek za ovu vrstu bolesti je
osvrtanje na hiljade manjkavosti i slabosti koje posjeduje i koje možda
na tren zaboravi, jer je njegovo prirodno svojstvo zaborav. Nadam se da
niko od nas ne bi volio da mu Onaj koji ne zaboravlja i zna ono što je
vidljivo i nevidljivo, pokaže sve njegove pogreške, mahane i propuste
pred ljudima. Vjernicko srce ostavlja zavist i mržnju koji upropaštavaju
dobra djela, zatamnjuju srce i otežavaju na taj nacin kretanje covjeka
ka njegovom Gospodaru. U Džennet nece uci osim cisto i sacuvano srce kao
što kaže Allah, dž.š.:”Na dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi, od
koristi biti, samo ce onaj koji Allahu srca cista dode spašen biti.”
(Prijevod znacenja – Eš-Šu’ara’ 88.-89.)Post jezika
Koliko je postaca upropastilo svoj post onoga trenutka kada su
dozvolili da sa njihovih jezika izlaze otrovne, ružne i teške rijeci
koje zagorcavaju život njihovim bližnjima, unose nemir u njihova srca i
siju nered i nepravdu medu vjernicima? Jezik je izvor velikog broja zala
i ne može ga pobijediti osim onaj koji uloži veliki trud i cesto moli
Allaha da mu pomogne u tome. Najveca zla koja proizvodi jezik su:
ogovaranje, laž, prenošenje tudih rijeci sa ciljem širenja nereda medu
ljudima, bestidan govor, psovka, proklinjanje, lažno svjedocenje i
dr.Jezik može biti put ka dobru i ka zlu. Blago onome ko njime bude
spominjao Allaha, tražio oprosta od Njega, hvalio Ga i slavio,
zahvaljivao Mu i kajao se pred Njim, a teško onome ko njime bude
narušavao casti drugih, vrijedao Allahove svetinje (mislimo na sve ono
što je u Islamu sveto) i omalovažavao tude vrijednosti. Cijenjena i
uvažena braco i sestre postaci! Ovlažite vaše jezike spominjanjem Allaha
i ispravite njihove pogreške bogobojaznošcu i strahopoštovanjem prema
vašem Velikom i Uzvišenom Gospodaru.Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.”(Buhari i Muslim)
Post ociju Post ociju se ocituje u njihovom cuvanju od onoga
što je Allah zabranio, kao što je gledanje razvratnih slika (na TV
ekranu i casopisima), tudih žena (ljudi) i sl. Oci su prolaz ili kapija
koja vode srcu i onaj ko ne bude cuvao pogled od onoga što je
zabranjeno, bit ce pogoden sa cetiri zla:
-Raštrkanost ili nesredenost srca -Umaranje (slamanje) duše gledanjem u ono do cega ne može doci. -Gubitak slasti u ibadetu. Kaže pjesnik: Pozdravi se sa svjetlošcu imana ako ne sputaš svoje oci i ne budeš ih cuvao od harama nece osjetiti slast imana osim onaj ko svoj pogled obara - Kazna koju mu je Allah pripremio zbog narušavanja tude casti i
gledanja tudih sramota. Suprotno ovome, onaj ko bude obarao pogled,
snaci ce ga tri velika dobra: -Svjetlost u srcu, povecanje imana,
bježanje šejtana od njega.
Specificnosti ramazana Povezivanje šejtana u okove i lance tako da ne
mogu doci do Allahovih robova, postaca i odvratiti ih sa puta istine i
dobra. Na ovaj nacin Allah, dž.š., ih pomaže i veže njihovog ljutog
neprijatelja, koji poziva svoje sljedbenike da budu od stanovnika ognja
užarenog. Zbog toga nalazimo kod postaca veliku želju za cinjenjem dobra
i ostavljanjem zla, za razliku od drugih mjeseci.
Zadah iz usta postaca ljepši je kod Allaha od mirisa mošusa. Kada
kažemo zadah (ar. haluf) mislimo na neugodni miris koji dolazi iz usta
usljed ispražnjenosti želuca od hrane. Taj zadah je ljudima neprijatan
(neugodan) ali je, kao što smo culi, kod Allaha ljepši od mirisa mošusa.
Razlog tome je što je on produkt ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š., a
sve što je produkt ibadeta i pokornosti Allah, dž.š., voli i daje u
zamjenu za njega ono što je bolje i ljepše. Nagrada za post nije
ogranicena odredenim brojem i kolicinom. Allah za njega posebno
nagraduje kao što smo naveli u hadisu Ebu Hurejre (… osim posta. On je
Moj i Ja za njega nagradujem.) Kako smo zakljucili iz ovih Allahovih
rijeci da je nagrada za post neogranicena? Poznato je da se za dobra
djela dobiva desetorostruka ili sedamstorostruka nagrada, a što se tice
posta Allah, dž.š., je nagradu za njega pripisao Sebi bez spominjanja
odredenog broja, a On je Najplemenitiji i Najdarežljiviji. U drugom
hadisu jasno se navodi da je nagrada za post neogranicena i poznata samo
Allahu, dž.š. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Što se tice
djela ciju nagradu ne zna niko sem Allah, to je post.”
Allah, dž.š., je pripisao post Sebi i izdvojio ga izmedu ostalih
djela zbog toga što je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je
pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna izmedu roba i
njegova Gospodara i nemoguce je da za nju zna iko osim njih. Drugim
rijecima receno; nije li postac u stanju, kada se osami, prekinuti post,
jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio samim postom, a
zatim pred ljudima glumiti da posti? Jeste, u stanju je da takvo što
uradi, ali to on ipak ne radi jer je svjestan da ga njegov Gospodar
nadzire kada je s ljudima i kada je sam i da Mu i najsitnija stvar ne
može promaci. Zbog toga kaže Allah, dž.š., u hadisu kudsijju hvaleci
postace:”… ostavlja hranu, pice i prohtjeve radi Mene.” Post je štit
koji štiti i cuva postaca od bezvrijednog i bestidnog govora kao što
kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada covjek bude postio,
neka izbjegava bestidni govor i neka se ne prepire.” Takoder post cuva
postaca od Vatre, da nas Allah sacuva i udalji od nje.
Primjeri učinka posta na pojedine organe
Imuni sistem ima zadaću da se bori protiv raznih materija i klica
stranih našem organizmu koji velikim dijelom dospijevaju u naš
organizam putem hrane, pa za vrijeme posta tako reći imuni sistem nema
posla sa tim materijama već preusmjerava svoje aktivnosti u druge
organske sisteme i efikasnije je u otklanjanju displazija i
prekanceroza, tj. promjena koje prethode karcinomu.Sa fiziološkog
aspekta post nastupa sa početkom korištenja masti kao izvora energije, a
to je otprilike 8-10 sati nakon prekida unosa hrane, tj. nakon jela.
Nizak nivo ugljenih hidrata, uzrokovan postom, u krvi smanjuje potrebe
našeg tijela za inzulinom, a time se štedi gušterača što bi
predstavljalo efikasnu i jeftinu metodu prevencije dijabetesa.Sistem
organa za varenje za svoje vlastite aktivnosti probave hrane koristi
velike količine energije iz tijela! U toku posta ta energija se
preusmjerava za druge potrebe organizma, a sam probavni sistem se
regeneriše: popravljaju se eventualna oštećenja sluznice koja su podloga
ulkusima, gušterača i jetra smanjuju lučenje i regenerišu svoje
kapacitete za lučenje probavnih sokova.
Post štedi srce
Srce je poprečno prugasti mišić, organ koji neumorno obavlja svoju
funkciju 24 sahata dnevno, 365 dana u godini. Između sistole i dijastole
srce hvata kratki interval za odmor. To znači da se srce jednog
sedamdesetogodišnjaka odmara oko sedam godina. Taj najopterećeniji
organ u tijelu kuca oko 70 puta u minuti, a oko 100.000 puta u samo 24
sata, za vrijeme posta srce kuca oko 60 puta u minuti, oko 85.000 puta
dnevno, što znači da se sačuva više od 15.000 otkucaja srca u 24
sahata. Srce prosječno pumpa 5 litara krvi u minuti a to znači da kroz
srčani mišić prođe 300 litara krvi na sat, 7200 litara na 24 h. Dok za
vrijeme posta 260 litra krvi na sat, 6200 na 24 h što znači manje za
1000 litra na 24 h.
Da bismo shvatili važnost uticaja posta na rad srca, trebamo znati da
su metaboličke potrebe određenog tkiva neuporedivo veće u fazi
aktivnih metaboličkih procesa nego što je to slučaj u fazi mirovanja, a
materije neophodne za te metaboličke procese tkivo dobija krvlju, koju
kao što znamo pumpa srce. Uzećemo za primjer crijeva. 10% krvi pumpane
od strane srca ide u gastrointestinalni trakt za vrijeme varenja. Ovaj
iznos je smanjen za vrijeme posta.
Poslije obroka raste motorna, sekretorna, i apsorptivna aktivnost crijevnih resica čija je površina oko 250 m2,
tj. otprilike površina teniskog igrališta. U svakoj resici postoji
dovodni i odvodni krvni sud kroz koji srce u aktivnoj fazi varenja hrane
treba da pumpa krv. Protok u narednim satima polahko opada da bi
poslije nešto više od 6 sati poslije obroka uglavnom zaobilazio resice.
Nije teško zaključiti kako poslije, recimo deset sati posta svaki dan u
ramazanu, srce u stvari nema potrebe da pumpa krv u tu ogromnu mrežu
sitnih krvnih sudova u milionima crijevnih resica. To znači manji umor i
više odmora za srčani mišić.
Takođe je važno naglasiti da sve preuzete hranjive materije iz krvi
od strane crijevnih resica sada idu u jetru koja je najveći unutrašnji
organ, takođe sa svojim mnogobrojnim sitnim krvnim prostorima gdje će se
te tvari prerađivati, što predstavlja aktivnu fazu jetre, a to opet
zamara srce. Jačanje vlastitih odbrambenih snaga
Imuni sistem ima zadaću da se bori protiv raznih materija i klica
stranih našem organizmu koji velikim dijelom dospijevaju u naš
organizam putem hrane, pa za vrijeme posta tako reći imuni sistem nema
posla sa tim materijama već preusmjerava svoje aktivnosti u druge
organske sisteme i efikasnije je u otklanjanju displazija i
prekanceroza, tj. promjena koje prethode karcinomu.
U toku posta povećano je lučenje kortikosteroida, hormona nadbubrežne
žlijezde, a poznat je njihov značaj danas u medicini. Oni predstavljaju
okosnicu terapije mnogih, posebno upalnih oboljenja. Može se reći da
ostvarivanje samo ove dobiti, dovoljna je stimulacija za post. Takođe je
dokazano povećano lučenje interferona, posebne supstance koja se
stvara u specijalnim ćelijama a značajan je u borbi protiv virusnih
infekcija. Prevencija gojaznosti
Detoksikacija i smanjenje tjelesne težine je još jedna dobit koju
ostvarujemo putem posta. Gojaznost je u sadašnjim relevantnim
medicinskim knjigama osuđena kao riziko faktor (faktor koji pospješuje
nastanak) mnogih opasnih i smrtonosnih oboljenja, a prije svega srca
(angina pectoris i infarkt miokarda) i krvnožilnog sistema
(ateroskleroza, povišen krvni pritisak), ali i organa za disanje,
varenje, izlučivanje mokraće, endokrinih žlijezda (žlijezda sa
unutrašnjm lučenjem- dijabetes melitus), osteomuskularnog sistema, i
svakako nepobitan je uticaj gojaznosti na mentalno zdravlje gojaznih
ljudi jesr su to uglavnom osobe koje su nezadovoljne sopstvenim
izgledom.
Naime, gojaznost u SAD-u je državni problem, a uzrokovan je svakako
nepravilnom ishranom. Unos hrane u organizam mora obezbjediti
metaboličke potrebe organizma, ali ne i prekomjerne da uzrokuje
gojaznost.
Gojaznost je bez sumnje uzrokovana prekomjernim unosom energije u
odnosu na njenu potrošnju. U liječenju gojaznosti dizajnirane su
različite vrste dijeta, ali kod svih autora neizostavno je prisutno, u
većem ili manjem stepenu ustezanje od hrane.
Svakako ćemo se složiti da odrasla osoba, koja je po islamu dužna
postiti, svake godine prođe neku vrstu dijete i time prevenira ili
liječi gojaznost.
Smanjenjem količine masnog tkiva smanjujemo površinu gdje se
skladište otrovne lipofilne materije kojih je u ishrani savremenog
čovjeka jako puno (lijekovi, pesticidi, prerađena hrana, konzervansi
itd) koji su nerijetko uzrok pojavi malignih i drugih oboljenja. Takođe
se smanjuje nivo masnoća u krvi , holesterola i triglicerida koji su
osnova ili najznačajniji riziko faktor pojave ateroskleroze, oboljenja
krvnih sudova koje je preduslov nastanka infarkta kako srčanog tako i
moždanog. Smanjuje opasnost od epileptičnog napada
Podloga epilepsije je povećana razdražljivost nervnih stasnica, a
dokazano je smanjenje njhove podražljivosti tokom posta putem
tranzitornog povećanja nivoa ketonskih tijela u krvi, koji smanjuju
iritabilnost neurona. Post podmlađuje organizam
Do starenja organizma može doći prijevremeno, ponekad se starenje
jako ubrzava, nakupljanjem otpadnih tvari u stanicama, što opterećuje
stanicu i ometa njeno normalno obnavljanje i prehranjivanje. Uslijed
slabog i nedovoljnog kretanja, manjka zraka, sunca i fizičke aktivnosti
sve stanice počinju jače i jače degenerirati i stariti, odnosno
propadati, jer u njima nema stimulansa za življenje. One umorne i
zasićene, preopterećene – umiru.
Za spriječavanje starenja, gladovanje je put koji izaziva stanicu,
tkivo i organizam, da se “probude” prema životu, da se aktiviraju, a to
znači da se stanice ponukaju na odbacivanje tvari koje su smetnja i
opterećenja. Gladovanjem se otvaraju putevi za odbacivanje štetnih tvari
i stanici se tako otvara put rasterećenja. Stare i istrošene ćelije se
uklanjaju, a mlađe ih nadomještaju – spremne za život pun aktivnosti.
Volja za životom pobudena gladovanjem, osjećajem gladi, duboko zahvaća
cijeli organizam. Osobitosti islamskog posta
Islamska definicija posta glasi: ” Post je uzdržavanje od jela,
pića, spolnog općenja i svega onoga što kvari post od zore do zalaska
sunca” U novije vrijeme sve je više ozbiljnih medicinskih studija koje
potvrđuju koristi islamskog posta kako za tijelo tako i za psihu,
budući da je islamski post puno više od pukog gladovanja. Naime,
islamski post je jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih metoda
liječenja, a dugotrajan post prevencija je mnogim oboljenjima. Post bi
čovjeku trebao biti dodatni motiv u ostavljanju onoga ono što je, po
islamu, strogo zabranjeno, prije svega, ogovoranja, laži, prenošenja
tuđih riječi s ciljem sijanja neprijateljstva među ljudima, nepravde,
nasilja a zatim i ostalih velikih grijeha, jer svrha posta nije puko
gladovanje i apstinencija od hrane, pića i strasti, nego sticanje
bogobojaznosti.
Kaže Uzvišeni Allah: “O vjernici propisuje vam se post kao što je bio
propinan i onima prije vas , da bi bili bogobojazni.“ (Prijevod
značenja, El-Beqare, 183) Znači svrha posta i glavni njegov cilj je
bogobojazbost, a to je opet uslov čovjekovog uspjeha na dunjaluku i na
ahiretu. Allah nije rekao propisuje vam se post da biste blili zdravi,
već bogobojazni. Međutim to ne isklučuje i druge blagodati pored
osnovnog cilja. Polazeći od jednog od osnovnih principa islama, da je u
svemu onom što je Allah dž.š. naredio dobro i u svemu onom što se Allah
dž.š. zabranio loše, ramazanski post kao stroga islamska vjerska
obaveza ima i zdravstveno korisne posljedice po postača, ako se post
provodi u okvirima i granicama propisanim za post. Poznato je da čovjek
može živjeti oko 40 dana samo od vode. Kod takvog posta u tijelu dolazi
do različitih procesa koji dovode do nervnih poremećaja ishrane mozgu,
što utiče na endokrine žlijezde, ponašanje i razdražljivost. Može doći
do tzv. trovanja vodom.
Ovdje se vidi važnost ograničavanja posta na period od zore do
zalaska sunca. Važno je da se nastavlja s raznovrsnom ishranom tokom
iftara, što podrazumijeva namirnice iz svih prehrambenih skupina, kako
bi se unijele tvari od vitalne važnosti (vitamini i minerali) i
neophodne količine kalorija, čega nema u samoj vodi. Pogled na
kategorije koje islam izuzima od obaveze posta sasvim je dovoljan dokaz
iskrenim i pametnim osobama da islam itekako pazi da svoji propisima ne
nanese štetu ljudima: djeca (pretpubertetske dobi), starije osobe,
bolesnici, putnici, trudnice, dojilje i žene s menstruacijom, svaka
osoba koja bi pošćenjem svoje zdravlje dovela u ozbiljnu opasnost, npr.
dijabetičari na insulinskoj terapiji, teški bubrežni bolesnici i sl.
Njima može biti sa medicinskog gledišta post kontraindiciran, što je u
islamu takođe poznato i regulisano kroz mogućnost naknadnog posta ili
hranjenja…
Hadisi o Ramazanu
Hadis Ebu Hurejre u kome se navodi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Rekao je Uzvišeni Allah: “Svako djelo koje uradi sin Ademov,
pripada njemu, osim posta koji pripada Meni i Ja za njega posebno
nagradujem.” Post je zaštita covjeku. Onaj ko bude postio, neka se cuva
snošaja (polnog odnosa), i svega onog što vodi njemu i neka se ne
prepire. Ako ga neko bude grdio (psovao) ili htio zapoceti kavgu sa
njim, neka kaže: “Ja postim”. Tako mi Onoga u cijoj je ruci Muhammedova
duša, zadah iz usta postaca ce biti ljepši kod Allaha na Sudnjem danu od
mirisa mošusa. Postac ima dvije radosti; kada se iftari, raduje se
iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, raduje se svome postu.”
(Bilježe ga Buhari 4/152 br.1904, Muslim 2/807 br.1151) Rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
” Kada nastupi prva noc ramazana, šejtani i nepokorni džini
bivaju povezani u okove, pozatvaraju se sva vrata Džehennema i
pootvaraju se sve džennetske kapije.” Svake noci ramazana doziva neki od
Allahovih glasnika: “O ti koji žudiš za dobrom, pohrli, a ti koji žudiš
za zlom, zastani. Svake noci Allah, dž.š., iskupljuje (oslobada) neke
od Svojih robova od džehennemske vatre.” (Bilježi Tirmizi br.677, Nesai
br.2107, Ibn Madže br.1643. Šejh Nasirudin el-Albani ocijenio je ovaj
hadis dobrim u Sahihu-Džamiu’ br.759)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
”Post i Kur’an ce se zauzimati na Sudnjem danu za covjeka. Reći će post: “Gospodaru! Ja sam ga spriječio od hrane i prohtjeva u danima
ramazana, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega.” Reci ce Kur’an:
“Gospodaru! Ja sam ga sprijecio da spava nocu, zato mi dozvoli da se
zauzimam za njega. Nakon toga Allah ce im dozvoliti da se zauzimaju za
njega.” (Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu tom II, 174 str. a šejh Albani
ga je ocijenio ispravnim u Sahihul-Džamiu’ 3882) Rijeci Poslanika, s.a.v.s.:
” Sedam je djela kod Allaha dž.š. Dva od njih su obvezavajuca
(zahtijevajuca), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se
nagraduje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje
nagrada ciju velicinu zna samo Allah, dž.š. Što se tice djela koja su
obvezavajuca ona su: iskreno obožavanje Allaha i nepripisivanje Allahu
druga. Onaj ko sretne Allaha sa iskrenim ibadetom i ne bude Mu pripisao
sudruga, obavezan mu je Džennet, a onaj ko Ga sretne nakon što Mu je
pripisao sudruga, obavezan mu je Džehennem. Djela koja donose
jednostruku nagradu (kaznu) su: loše djelo i namjera da se uradi dobro
djelo. Onaj ko uradi loše djelo, bit ce kažnjen jednostruko, i onaj ko
naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, bit ce nagraden jednostruko.
Onaj ko uradi dobro djelo, bit ce nagraden desetorostruko, a onaj ko
udijeli imetak na Allahovom putu, bilo dinare bilo dirheme, imat ce
sedamstorostruku nagradu. A što se tice djela ciju nagradu ne zna niko
osim Allaha, to je post.” (Bilježi ga Ahmed tom IV, 345-346 str.,
Bejheki u Šu’abul-Iman tom VII, 198 str., Ibn Hibban u Sahihu tom VIII,
17. str., Hakim tom II, 87. str., lanac prenosioca ovog hadisa je
vjerodostojan, kao što se navodi u Mudžme’uz-Zevaid tom I, 21. str.)
“Mom ummetu je dato petero u ramazanu što nije dato nikome
prije njih: dah iz usta postača ugodniji je Allahu od mirisa miska; za
postače traži oprost i riba u moru sve dok ne prekinu svoj post; Allah
svaki dan uljepšava džennet, a potom kaže: ‘Moji čestiti robovi samo što
nisu zbacili sa sebe dunjaljučki teret i došli u tebe’; u ovom mjesecu
zli šejtani bivaju stavljeni u okove tako da ne mogu činiti zla koja
obično čine mimo ramazana; posljednje noći ramazana postačima biva
oprošteno.” Nakon tog Poslanikovog govora ashabi upitaše: “O Allahov
Poslaniče, je li ta posljednja noć Lejletu’l-kadr?” On im je odgovorio:
“Ne! Radi se o tome da onaj ko je ulagao trud, svoju nagradu dobiva onda
kada završi posao.” (Ahmed, El-Bezzar i El-Bejheki)
Post je toliko istaknut jer su njegove koristi neizbrojive, npr.:
- olakšava samokontrolu čovjeku nad njegovim strastima i slabostima;
- jača duh, čelići karakter i čini bistrom spoznaju;
- daje veću radost onima koji ibadet vrše iskrenošću svoga srca;
- osnažuje volju, odlučnost i umjerenost;
- snaži strpljivost i otpor grijesima i nastranim uživanjima;
- izgrađuje sistem života uz samodisciplinu svake jedinke ponaosob;
- unapređuje fizičko i mentalno zdravlje kod postača;
- ugrađuje saosjećanje i solidarnost prema ljudima u nevolji;
- iznad svega, učvršćuje vjeru kod ljudi i daje im radost zbog toga.
Bez obzira u koje godišnje doba dolazi ramazan, a raspoređen je tako
da jednako tereti vjernike istočne, zapadne, sjeverne i južne hemisfere
jer se pomjera svake godine za 10 dana unaprijed, post donosi mnoge
koristi postačima. Neke od njih su iznimne, koje samo ramazan može
donijeti, kao npr. odricanje od ružnih i haram navika. Nikakva druga
terapija nije tako efikasno pomogla ljudima kao post. Otuda se sve više
propisuje post kao lijek za širok krug somatskih ili mentalnih oboljenja
od priznatih autoriteta koji nisu muslimani. Opća težnja za
umjerenošću, najlakše se postiže disciplinom posta.
Tokom dugog perioda povijesti ljudi su vjerovali da je Zemlja
nepomična i da se Sunce okreće oko nje. A potom, nakon otkrića
Kopernika, Keplera, Galileja, ljudi su počeli vjerovati da je Sunce
nepomično, a da se Zemlja oko nepomičnog Sunca.
I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (36:38)
Otkriće da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno, bilo je veoma
bitno, ali bilo je sasvim pogrešno misliti da je Sunce u stanju
mirovanja.
Kasnije je, uz pomoć razvijenih teleskopa i akumuliranja naučnih
podataka, postalo jasno da se i Sunce kreće i da se Zemlja okreće oko
Sunca, koje je u pokretu. Unatoč činjenici da je nauci trebalo toliko
vremena da dođe do ovih saznanja, Kur’an ih je obznanio prije 1400
godina. Naspram ideja da se Sunce okreće oko Zemlje ili da je Sunce
nepomično, 38. ajet sure ”Ya-sin” iznosi stvarnu istinu riječima da se i
Sunce kreće do svoje određene granice. Tako je, kao i u brojnim drugim
slučajevima, Kur’an bio prvi poznati izvor koji je dao ispravno
objašnjenje kretanja Sunca.
KUR’ANSKI I NAUČNI METOD
Naučna djela koja iznose neku tezu čine to postepeno i pozivaju se na
naučne izvore. Kur’an, međutim, ne dokazuje svaku svoju postavku.
Kur’an je Objava Stvoritelja svemira u kojoj je svemir objašnjen jezikom
Stvoritelja, metodama različitim od onih prisutnih u naučnim djelima.
Činjenica da se kur’anske teze o svemiru uspijevaju dokučiti tek nakon
više od hiljadu godina od vremena kad su obznanjene, kao i da nijedan od
kur’anskih stavova o različitim naučnim pitanjima nije pogrešan, dokazi
su da je Kur’an knjiga Stvoritelja svega postojećeg. Za razliku od
naučnih rasprava u kojima se do rezultata pokušava doći odgovarajući na
pitanja ko, šta, kako i zašto, koja trebaju dati dokaze teoriji koja se
elaborira, Kur’an konačne odgovore daje neposredno. U naučnoj
metodologiji potrebno je slijediti dobro poznatu putanju prije nego se
formuliraju postulati kojima Kur’an vodi izravno, neposredno.
Kao što se vidi, kur’ansko neposredo iznošenje rezultata razliku je se
od naučne metodologije. Bez obzira o kakvom se stavu radi, nauka mora
proći tačno preciziranim putem i kroz određene faze. To je logična
posljedica same strukture naučnog znanja. Zapravo, mnogi kur’anski ajeti
nas bodre da istražujemo i svemir i Zemlju, koristeći naučne metode.
Nije nam želja stvarati sukob između naučne i kur’anske metodologije
poredeći ih. Naprotiv, želimo pokazati da kur’anski stavovi bez
slijeđenja naučne metodologije daju direktne rezultate, sugerirajući
slijeđenje naučnih metoda, jer se na taj način mogu dokazati činjenice
koje je Kur’an predvidio. Kur’an potiče od Sveznajućeg Stvoritelja
svemira. Zato Allah, dž. š., u Kur’anu, kao rezultat, iznosi podatke, do
kojih apsolutno nije mogla doći nauka u vrijeme kada je objavljivan.
Informacije koje Kur’an iznosi neposredno nisu bile dostupne putem
naučnih metoda koje podrazumijevaju akumulaciju naučnog znanja, formule,
opservacije i tehnološka otkrića i pomagala. Značajan dio naučnih
istina, do kojih poštovanja vrijednim naporima dolazi nauka, prethodno
su objavljeni u Knjizi Onoga što je, uporedo sa svemirom, stvorio i
naučne (prirodne) zakone.
BRZINA SUNCA
Sunce se kreće brzinom većom od 700.000 km/h, putanjom zvanom Solar
Apex, u pravcu zvijezde Vega. Ne smije se gubiti iz vida da se Zemlja
okreće i oko svoje ose, i oko Sunca, a i da se, u isto vrijeme, kreće
zajedno sa Sunčevim sistemom.
Sunce se svako jutro izlazi i svako veče zalazi. Međutim, tačke izlaska i
zalaska nikada nisu iste. Zemlja se okreće oko Sunca, koje putuje kroz
svemir, a da pri tome nikada ne prolazi kroz istu tačku. Zamislite
koliko su hiljada kilometara prešli Sunce i Zemlja samo u vremenu od
početka čitanja ovog poglavlja do ove stranice, a da od ove nezamislive
brzine mi nismo imali nikakve negativne posljedice! Ovakvo razmišljanje
može nam dati grubu predstavu o savršenosti sistema koji je Allah
stvorio.
MJESTA NA KOJIMA SE SUNCE RAĐA
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka (mjesta na kojima se Sunce rađa)! (37:5)
Turski učenjak, Taškin Tuna, na slijedeći način objašnjava 5. ajet
sure ”As-Saffat”: ”Zemlja ima mnogo različitih kretanja. Zemlja je, sa
cijelim sistemom, u stanju kretanja i to tako da nikada dva puta ne
prođe kroz istu tačku svemira. Zbog sferalnog oblika Zemlje, Sunce, koje
se na jednoj strani rađa, u isto vrijeme zalazi na drugoj strani. Noć
tjera dan, a dan noć. U tom slučaju, tamo gdje se Sunce rađa nije
‘mjesto’, već ‘mjesta’. Za svaku tačku Zemlje vrijeme izlaska Sunca je
različito. Svako mjesto u različitim sekundama očekuje rađanje Sunca…
Posmatramo Sunce dok se ‘rađa’ na sasvim drugim mjestima svemira. Sunce
je isto Sunce, Zemlja je ista Zemlja, ali je drukčije mjesto u svemiru…”
Taškin Tuna na taj način objašnjava preciznost kur’anskog formuliranja
mjesta rađanja Sunca, pri čemu se koristi množina riječi.
Sunce, koje svako jutro viđamo dok se raša, jedan je ogromni nuklearni
reaktor. Ovaj naš nuklearni reaktor, koji radi pretvarajući atome
hidrogena u helijum, svoju funkciju obavlja na savršeno podešen način.
Ovaj izvor našeg života, koji se, na način kako to Kur’an ističe, kreće
do određene granice, prema mjestu gdje će stati i okončati, sa ovako
brzim kretanjem i bez ikakvih promjena u bilo kojoj preciznoj ravnoteži,
putuje svemirom, a s njime i mi. Onaj koji razmišlja, istražuje i
iskreno pristupa Kur’anu i kosmičkim dokazima, vidjet će Allahovu moć i
fenomene Kur’ana.
To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju. (29:43)
"O Hamane," - reče faraon - "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza." (Kur'an;40- Al-Mu'min, 36)
"O
velikaši," - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim
mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k
Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!" (Kur'an;28- Al-Qasas, 38)
Haman
se spominje u nekoliko Kur'anskih sura kao neko ko je pomagao i
podržavao faraona koji je za sebe tvrdio da je Bog. Njemu je faraon u
svom sukobu s Musaom, a. s., naredio da mu podigne visoku kulu kojom će
se popeti do Musaovog Boga.
Francuski naučnik prof. dr. Maurice
Bucaille je u skorije vrijeme napisao knjigu pod nazivom Musa i Egipat.
U ovoj knjizi se govori o korištenju imena Haman u Kur'anu, o
primjedbama koje su u historiji date na korištenje ovog imena, i o tome
da odgonetanje pronađenih natpisa ispisanih hijeroglifima potvrđuje
ispravnost Kur'anskih navoda.
Ime Haman spominje se i u Starom
Zavjetu i ime je jednog perzijskog vladara, što je sasvim druga osoba
od one na koju aludira Kur'an. Lovci na greške, koji nastoje pronaći
proturječnosti i greške u Kur'anu, tvrdili su kako je Kur'an pogrešno
prepričan Stari Zavjet, a kao dokaz su navodili način korištenja imena
Haman. (Ime Haman se u Kur'anu spominje na pet mjesta.) Ovi ljudi, koji
misle da je Kur'an ljudsko djelo, isticali su da je osoba (Muhammed,
a. s.,) za koju tvrde da je pisala Kur'an, napravila greške prilikom
prepričavanja.
ŠEF KAMENOLOMA
Jean François Champolliona, francuski egiptolog i jedan od pionira u
izučavanju starog Egipta, poznat je po tome što je 1822. godine
dešifrirao hijeroglife i pročitao kamene ploče iz Rosette ispisane
hijerotskim (svećeničkim pismom) i demotskim (pismom za svakodnevnu
upotrebu) pismom. Hijeroglifi su napokon pročitani i napravljene su
liste imena. U muzeju Hof u Beču objašnjava se Hamanova bliskost
faraonu (Vidi: Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K.
K., Hof Museum in Wien, 1906, J. C. Hinriesche Buchhandlung). A u
rječniku Kraljevske liste ime ''Haman'' ubilježeno je kao ''šef radnika
kamenoloma'', kako se to ističe i u kur'anskoj suri ''Al-Qasas''
(Vidi: Hermann Ranke; Die Agyptischen Personennamen, Vierzeischnis der
namen, Verlag Von J. J. Augustin in Glückstadt, Band I, 1935).
Maurice
Bucaille ime ''Haman'' dao je jednom francuskom stručnjaku za Egipat,
uz objašnjenje da je to uzeto sa jednog arapskog rukopisa iz VII
stoljeća. (Ne spominjući da se to ime spominje u Kur'anu i ističući da
je to arapski rukopis iz VII stoljeća Bucaille je želio vidjeti
reakcije ovog egiptologa.) Egiptolog je rekao da je nemoguće da se jedan
takav podatak nađe na arapskom rukopisu iz VII stoljeća, ali je rekao
da će pogledati listu imena faraonovog dvora, a dr. Maurice Bucailleu
je predložio da konsultira Rankeov rječnik egipatskih imena Dictionary
of Personal Names of the New Kingdom. Bucaille je u njemačkoj
transliteraciji hijeroglifa pronašao da je Haman bio šef radnika
kamenoloma. Štaviše, ime Haman uklesano je i na jednom spomeniku koji se
danas nalazi u Beču. A činjenica da je ime Haman pisano s razmacima,
ukazuje na njegov značaj kod faraona. (Egipćani su riječi uvijek pisali
sastavljeno, osim u izuzetnim slučajevima.)
Iz svega ovoga jasno je
da svaki prigovor na kur'anske navode neutemeljen i netačan. Štaviše,
kada se istraži detalj na koji se daje prigovor, otkrije se još jedan
fenomen Kur'ana. Nemoguće je da se ime Haman slučajno i proizvoljno
našlo u Kur'anu. Nemoguće je da bilo ko, osim Uzvišenog Allaha, ovu
riječ na ovaj način smjesti u Kur'an, da se svaka riječ savršeno i na
mjestu koristi.
I Musa(Mojsije) reče:"O faraone, ja sam poslanik Gospodara Svjetova"
(Kur'an;7- Al-A'raf(Bedemi), 104)
"Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše..." (Kur'an;12- Yusuf(Josip), 72)
Istraživanja
provedena o Egiptu, saznanja do kojih se došlo u vezi sa faraonima i
odgonetnuti natpisi hijeroglifa podržavaju ono što se u Kur'anskim
kazivanjima o Musau, a. s., navodi o Egiptu i faraonu, te predstavljaju
potpuni sklad između detaljnog Kur'anskog kazivanja i historijskih
činjenica.
Vladara u vrijeme Jusufa, a. s., Kur'an spominje pod
imenom ''melik''. Arapska riječ ''melik'' znači vladar ili kralj.
Međutim, vladar za vrijeme Musa, a. s., spominje se pod imenom
''firavun'' (faraon).
Upotrebu riječi ''firavun'' Encyclopedia
Britannica objašnjava na sljedeći način: ''Riječ ''per'aa: velika
kuća'' iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu.
Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292
p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao
počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali,
prethodno se uopće nije koristila.''
Kao što se vidi, velika
preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog
vladara iz vremena Musa, a. s., Kur'an predstavljao kao ''firavun''
(faraon), a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda
Jusufa, a. s., predstavljao kao ''melika''.
Encyclopedia Britannica o
faraonima još kaže: ''Pored statusa božanstva, faraon je posjedovao i
magijske moći. Zmija na kruni bacala je vatru na neprijatelje, a na
vojnom polju bi uspijevao poraziti na hiljade neprijatelja. U njega se
vjerovalo kao u boga koji je svemoguć, sveznajući, koji kontrolira
prirodu i koji uzrokuje plodnost.''
Najbitniji izvor navoda
enciklopedije Britannica jesu podaci do kojih se došlo iz hijeroglifa.
Međutim, ne treba gubiti iz vida da su hijeroglifi zaboravljeni od 3.
stoljeća p.n.e. i da su otkiveni mnogo kasnije. Dakle, hijeroglifi,
koji su zaboravljeni od oko 1000 godina prije objave Kur'ana, otkriveni
su i dešifrirani više od 1000 godina nakon objave Kur'ana.
Ono što
se desilo između faraona i Musa, a. s., Kur'an iznosi opširno i to
navodeći detalje koji se ne nalazi ni u Starom, a niti u Novom Zavjetu.
Objašnjenja u vezi sa zmijama, skretanje pozornosti na čarobnjaštvo
tog vremena, proglašenje faraona za božanstvo u skladu je sa saznanjima
o faraonima do kojih se došlo dešifriranjem hijeroglifa.
IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE
Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od
perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej
Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj
papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a
heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su
zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to
odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je
njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti
nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10:
3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega
što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. (Kur'an;7- Al-A'raf, 130)
Zato
smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv -
sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili. (Kur'an;7- Al-A'raf, 133)
I
Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto
tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. (Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)
Kur'ansko
kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjeni glađu i ostalim
nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog Papirusa. Kur'an
kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a. s., poslao krv
kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce,
krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su
rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.
U ishodu dosadašnjih
istraživanja ispostavilo se da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju
mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili
dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji,
uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je,
isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a i uništenja
živih bića u rijekama.
Istraživači ovog pitanja su vidjeli mogućnost
jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an:
''Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez
jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu su se i žabe, čija jaja
ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali
su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da,
pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba, je,
pak, prouzročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih
moljaca.''
Ovo objašnjenje je, naravno, zamišljeni scenario. Ne
znamo da li se tako dogodilo ono o čemu Kur'an govori; nemamo nikavih
dokaza koji bi to potvrđivali. Međutim, ovaj zamišljeni scenario nam
može dati određene naznake u vezi odvijanja događaja o kojima govori
Kur'an.
U svakom slučaju, Ipuverov papirus iznosi da je faraonov
narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su
ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držao za robove,
postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to
se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.
FARAONOVO TIJELO: DOKAZ ZA KOJI VEĆINA NE ZNA
I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su
im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne. A on,
kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u
kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam musliman!" "Zar sada, a prije
si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo
tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe"- ali mnogi ljudi su
ravnodušni prema Našim poukama. (Kur'an;10- Yunus, 90-92)
Kada
je bio siguran da će umrijeti, faraon povika da vjeruje u Boga kojeg
obožavaju sinovi Israilovi i da je musliman. (Kur'an govori da su svi
vjerovjesnici propagirali islam i da su, prema tome, bili muslimani.
Danas se, međutim, riječ musliman koristi u ograničenom značenju i njom
se obilježavaju samo sljedbenici Muhammeda, a. s.) Međutim, ovo
pokajanje faraona, koji je vidio da ga neizbiježno očekuje smrt,
Uzvišeni Allah nije prihvatio. Uporedo s time, Allah, dž. š., kaže da će
izbaviti samo njegovo tijelo kako bi bilo pouka onima koji dođu
poslije njega. Sasvim je nemoguće da je u vrijeme Muhammeda, a. s., ili
u kasnijim stoljećima bila prihvaćena mogućnost da će se pronaći
hiljadama godina staro sačuvano ljudsko tijelo i da će se raditi o
faraonu. Ova kur'anska formulacija predstavlja fenomen, ali je isto
tako bitno i to što Kur'an ističe da su, unatoč ovom jasnom fenomenu,
mnogi ljudi ravnodušni prema tome. Zar nije tačna ova slika koju vidimo
svojim očima? Doista je mnogo Allahovih znakova, doista je većina
ljudi ravnodušna prema njima!
U periodu objave Kur'ana tijela svih
faraona nalazila su se mumificirana i sakrivena u Dolini Kraljeva na
obali rijeke Nil. Ova tijela, ove mumijeotkrivene tek u XIX stoljeću,
danas se čuvaju kao najvredniji muzejski eksponati.
Može se
raspravljati o tome koji je faraon o kome se govori u Kur'anu, ali bilo
koji da je, tijelo tog faraona danas se nalazi u Kairskom muzeju, u
Salonu mumija i otvoren je za posjetitelje. (Pretpostavlja se da bi
Ramses II ili njegov sin Merneptah mogao biti faraon iz perioda za koji
se misli da je živio Musa, a. s. Na tijelu Merneptaha vidljivi su
tragovi smrtonosnih udaraca. Ima onih koji smatraju da su ti tragovi
nastali usljed gušenja ovog faraona u moru, da je, nakog što se ugušio,
tijelo ovog faraona more izbacilo na obalu i da su ga, kao što su to
radili i sa tijelima ostalih faraona, Egipćani mumificirali tijelo ovog
faraona. Raspoloživi povijesni pokazatelji nedovoljni su da bi se
moglo precizno reći kako je on umro. Međutim, nije otkrivena ni neka
protivrječnost između smrti faraona o kome govori Kur'an i ovog
tijela.)
Tijela faraona iz Doline Kraljeva otkrivena su između 1881.
i 1898. godine, nakon što su 3000 godina ležala u grobnicama. Zar nije
bilo potrebno da se pronađe ovo tijelo, obzirom da je Kur'an rekao da
će faraonovo tijelo biti dokaz? Bilo je potrebno... Dobro, šta se
dogodilo? Kao i uvijek, opet se dogodilo ono što je Kur'an najavio, što
je bilo potrebno... Tijelo je pronađeno... nakon 3000 godina... Dobro,
a šta je sa kur'anskom konstatacijom da su ''mnogi ljudi ravnodušni
prema Allahovim poukama''? To vi ispitajte; pitajte to ljude iz svoje
okoline... Koliko su ljudi zainteresirani i koliko su upućeni u Allahove
dokaze?
Šta su o Muhammedu a.s. rekli razni svjetski umovi?
Mahatma Gandi
"Poželio
sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona
ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću
kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bilajednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjemdatih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženostsljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokomizvršavanja
svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale
teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanjedrugog dijelaPoslanikovoga životopisa,shvatio sam koliko mije žaošto se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što višesaznam iz Poslanikovoga grandioznog života."
MajkiHart (Michael Hart), američki pisac
"Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju međunajistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoceiznenaditi.
Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno
uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj.Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikimposlanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao štoje bio slučajs Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi(poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao štoje slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini kojije upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene,u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.
Uz
vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i
velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio ujedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život tezajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanjakoji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeoi upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."
Lav Tolstoj, ruski književnik
"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednuprimitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnihobičaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedovvjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom imudrošću."
''...Nema
nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih
reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on
čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio
prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i
civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek
koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog
poštovanja, divljenja i pažnje.’’
Francuski književnik i političar Lamarten
"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjemdometu
i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana
moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom,s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojimaje raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivalioružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samoprolaznu
slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije
samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao
narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, štoje,
u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio
kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima iuvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekaoAllahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenutejednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni unjegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti- čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanjui obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje jeVjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli nadva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod UzvišenogBoga
nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo
(naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono počemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno.Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditidrugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevaloučvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac,ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaonepravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica.On je osnivač dvadeset zemaljskih ijedne duhovne imperije. To je tajMuhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati:Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?"
’’...Ako
se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost
rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa
Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
"Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosizlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onimakoji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajednos neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori opravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavkadaje Muhammed zagovarao nešto štoje hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, međuvelikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja pokojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."
Bosvort Smit (Boswort Smith)
"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerskivođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskimvođama
niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni
tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja.Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnomsposobnošću,
onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti
iako nije raspolagao njenim instrumentarijem nitije imao pomoć vladajućeg aparata."
Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)
"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužujedivljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokomniza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Mekii Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa,Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iakoje je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća."
Bernard Šo, engleski pisac
"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji birazmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik kojije
svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i
uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vječna ineprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kakonesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će svoje prostrano područjenaći na ovom kontinentu (Evropi).
Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjemvijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ganeprijateljem kršćanstva. Međutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Došaosam do zaključka da on nije bio neprijatelj kršćanstva. Prije bi semogao nazvati spasiocem čovječanstva. Prema mome mišljenju,da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoće bi namriješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudiimaju nasušnu potrebu."
’’...U
sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i
može se reći da je vraćanje Evrope u islam već počelo.’’
’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem čovječanstva.’’
Sanarsten el-Asudži
"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimoijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternihobilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma,u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protivtirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čistepobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona,a on značajniji od svih velikana historije."
Ana Bizant (Annie Besant)
"Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučitii shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, ane osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom odnajvećih
poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda
izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitamnešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram togvelikog arapskog učitelja.
Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset ipetoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude jojodan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, dovremena
kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi
radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nemaživotne
mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije
teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u nekisavez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenjenečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženiobila jako potrebna zaštita."
OSTALI
Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.
(Oto von Bizmark)
Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ i mudracu nedosegnuta!
(Rilke)
Vidite
i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim
sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje
da stigne.
Svaki
razuman i objektivan čovjek ne može ništa do priznati poslanstvo
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to
potvrđuju.
Nema
sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao
što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.
Slijedi
svjedočanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika
Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraćajući se kršćanima kojima
i sam pripada.
Između
ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša
kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i
lažac.”
Moramo
se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija
koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeća poslije,
svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi
Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?
Što se mene tiče ne mogu sebi to nikada dopustiti!
Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj način podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaćeni?
Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!
Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako ih samo treba sažalijevati!
Nakon
toga, ko želi postići uspjeh u humanističkim naukama taj ne smije
povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi
proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca
i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.
Čini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.
Da li ste, braćo moja, ikada vidjeli da čovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?
Tako
mi Boga, lažac ne može kuću od ćerpića napraviti, jer ako ne zna
karakteristike kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda ono što on gradi
nije kuća, već obična hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.
Da, i nije za očekivati da će ostati uspravna dvanaest vijekova i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”
Nakon
toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i
prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj,
ili da teži za položajem ili vlašću, ili nečem drugom od tih
bezvrijednih stvari.
Misija koju je obavio i riječi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.
Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.
Zatim,
ne zaboravimo još nešto, on nikada nije učio pred nekim učiteljem,
pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.
Muhamed nije usvojio ništa od tuđeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg čovjeka.
Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.
Vidimo
da je čitav svoj život bio čvrstih principa, odlučan, plemenit,
dobročinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin,
predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan,
druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.
Jednom
riječju, lice mu je zračilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene
nutrine, jer postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao odraz
izvještačenih postupaka i riječi.”
Zatim
kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman,
ispunjen svjetlom kao da mu na čelu zvijezde sijaju, veliki čovjek po
prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je učitelj odgajao, on je,
jednostavno, neovisan o tome.
Pristrasni kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio ličnu promociju, ugled i vlast.
Ne,
tako mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina pustinje i pustinjskih
prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra,
mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera
težnje za vlašću i ugledom.
Kako
i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i čovjek
koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.
Tako,
dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajući u
kolotečini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i
najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.
Bio
je jedinstven u svojoj veličini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna
postojanja se razotkrila pred njegovim očima, sa svojim strahotama,
strepnjama i ljepotama.
Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”
Ovakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuća.
Ovaj
čovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a
svaki govor u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”
Još
kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac,
složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato,
zaštitimo ga od toga.”
Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.
Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno čovjeka da vjeruje u nj.
To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut različitim odijelima, u suštini je jedno.
Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje vodeći na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeći u svemiru.
Putuje stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove zakonitosti, ne pokušavajući, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.
Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina.
Čim
je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska
nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve
to postalo je prah i pepeo.”
Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vračar i prevarant?
Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vračara i prevaranta.
Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos veličanstvena stvarnost.”
Zatim
kaže: “Ovakve njegove riječi i djela prezentuju nam Muhameda kao
milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajedničkog, blagog i nježnog
brata, sina naše pramajke i praoca.
Uistinu,
ja Muhameda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog
licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek
nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što
nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen. Slobodno i
jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upućujući ih
na obaveze oba svijeta.
Znao
je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio
snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost,
plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu,
niti se hvalisao s drugim.”
Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.
Za
njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i
vječnosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošću i velikom
radinošću.
A
što se tiče igranja riječima, logičkih polemika i izvrtanja činjenica,
time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zločinom jer to nije
ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.
Islam
posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost među
ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda,
jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u
islamu jednaki.”
Zatim
kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve
je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom
spojile. Samo stoljeće poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.
Blještala
je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom
napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.”
...Bilo
je i drugih ljudi koji su ispovijedali monotelzam ali ni jedan nije bio
ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u Jednoga Boga.
(Tomas Karlajl)
Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.
(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma)
U Mekki je 569.g., četiri godine nakon smrti Justiniana, rođen čovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...
(John William Draper)
Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.
(Enciklopedija britanica, 11. izdanje)
Muhammedovi
kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni
iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To
prikazuje njihovu vlastitu izopačenost... Oni su slijepi. Ne vide da je
jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja,
prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava
njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.
Ahmed
Mehmedović, Tako je govorio Muhammed, a.s..;
Sanin Musa, Kako su
završili oni koji su vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s.,
Muhammed b.
Ibrahim El-Hamed, Put u islam).
Napomena: Izjave spomenute u ovom odjeljku navedene su prema web-sajtu: www.islamonline.net, na arapskom jeziku. Tekst je priredio Mahmud Ahmed Isma'il, a naslov originala je: Me 'a el-Habib (S Božijim miljenikom).