utorak, 22. travnja 2014.

Pomoćnik faraona Haman

"O Hamane," - reče faraon - "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza."
(Kur'an;40- Al-Mu'min, 36)

"O velikaši," - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!"
(Kur'an;28- Al-Qasas, 38)

Haman se spominje u nekoliko Kur'anskih sura kao neko ko je pomagao i podržavao faraona koji je za sebe tvrdio da je Bog. Njemu je faraon u svom sukobu s Musaom, a. s., naredio da mu podigne visoku kulu kojom će se popeti do Musaovog Boga.
Francuski naučnik prof. dr. Maurice Bucaille je u skorije vrijeme napisao knjigu pod nazivom Musa i Egipat. U ovoj knjizi se govori o korištenju imena Haman u Kur'anu, o primjedbama koje su u historiji date na korištenje ovog imena, i o tome da odgonetanje pronađenih natpisa ispisanih hijeroglifima potvrđuje ispravnost Kur'anskih navoda.
Ime Haman spominje se i u Starom Zavjetu i ime je jednog perzijskog vladara, što je sasvim druga osoba od one na koju aludira Kur'an. Lovci na greške, koji nastoje pronaći proturječnosti i greške u Kur'anu, tvrdili su kako je Kur'an pogrešno prepričan Stari Zavjet, a kao dokaz su navodili način korištenja imena Haman. (Ime Haman se u Kur'anu spominje na pet mjesta.) Ovi ljudi, koji misle da je Kur'an ljudsko djelo, isticali su da je osoba (Muhammed, a. s.,) za koju tvrde da je pisala Kur'an, napravila greške prilikom prepričavanja.

 

ŠEF KAMENOLOMA


Jean François Champolliona, francuski egiptolog i jedan od pionira u izučavanju starog Egipta, poznat je po tome što je 1822. godine dešifrirao hijeroglife i pročitao kamene ploče iz Rosette ispisane hijerotskim (svećeničkim pismom) i demotskim (pismom za svakodnevnu upotrebu) pismom. Hijeroglifi su napokon pročitani i napravljene su liste imena. U muzeju Hof u Beču objašnjava se Hamanova bliskost faraonu (Vidi: Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K. K., Hof Museum in Wien, 1906, J. C. Hinriesche Buchhandlung). A u rječniku Kraljevske liste ime ''Haman'' ubilježeno je kao ''šef radnika kamenoloma'', kako se to ističe i u kur'anskoj suri ''Al-Qasas'' (Vidi: Hermann Ranke; Die Agyptischen Personennamen, Vierzeischnis der namen, Verlag Von J. J. Augustin in Glückstadt, Band I, 1935).
Maurice Bucaille ime ''Haman'' dao je jednom francuskom stručnjaku za Egipat, uz objašnjenje da je to uzeto sa jednog arapskog rukopisa iz VII stoljeća. (Ne spominjući da se to ime spominje u Kur'anu i ističući da je to arapski rukopis iz VII stoljeća Bucaille je želio vidjeti reakcije ovog egiptologa.) Egiptolog je rekao da je nemoguće da se jedan takav podatak nađe na arapskom rukopisu iz VII stoljeća, ali je rekao da će pogledati listu imena faraonovog dvora, a dr. Maurice Bucailleu je predložio da konsultira Rankeov rječnik egipatskih imena Dictionary of Personal Names of the New Kingdom. Bucaille je u njemačkoj transliteraciji hijeroglifa pronašao da je Haman bio šef radnika kamenoloma. Štaviše, ime Haman uklesano je i na jednom spomeniku koji se danas nalazi u Beču. A činjenica da je ime Haman pisano s razmacima, ukazuje na njegov značaj kod faraona. (Egipćani su riječi uvijek pisali sastavljeno, osim u izuzetnim slučajevima.)
Iz svega ovoga jasno je da svaki prigovor na kur'anske navode neutemeljen i netačan. Štaviše, kada se istraži detalj na koji se daje prigovor, otkrije se još jedan fenomen Kur'ana. Nemoguće je da se ime Haman slučajno i proizvoljno našlo u Kur'anu. Nemoguće je da bilo ko, osim Uzvišenog Allaha, ovu riječ na ovaj način smjesti u Kur'an, da se svaka riječ savršeno i na mjestu koristi.

Faraonovo tijelo i drevni Egipat

I Musa(Mojsije) reče:"O faraone, ja sam poslanik Gospodara Svjetova"

(Kur'an;7- Al-A'raf(Bedemi), 104) 

"Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše..."
(Kur'an;12- Yusuf(Josip), 72)

Istraživanja provedena o Egiptu, saznanja do kojih se došlo u vezi sa faraonima i odgonetnuti natpisi hijeroglifa podržavaju ono što se u Kur'anskim kazivanjima o Musau, a. s., navodi o Egiptu i faraonu, te predstavljaju potpuni sklad između detaljnog Kur'anskog kazivanja i historijskih činjenica.
Vladara u vrijeme Jusufa, a. s., Kur'an spominje pod imenom ''melik''. Arapska riječ ''melik'' znači vladar ili kralj. Međutim, vladar za vrijeme Musa, a. s., spominje se pod imenom ''firavun'' (faraon).
Upotrebu riječi ''firavun'' Encyclopedia Britannica objašnjava na sljedeći način: ''Riječ ''per'aa: velika kuća'' iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu. Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292 p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali, prethodno se uopće nije koristila.''
Kao što se vidi, velika preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog vladara iz vremena Musa, a. s., Kur'an predstavljao kao ''firavun'' (faraon), a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda Jusufa, a. s., predstavljao kao ''melika''.
Encyclopedia Britannica o faraonima još kaže: ''Pored statusa božanstva, faraon je posjedovao i magijske moći. Zmija na kruni bacala je vatru na neprijatelje, a na vojnom polju bi uspijevao poraziti na hiljade neprijatelja. U njega se vjerovalo kao u boga koji je svemoguć, sveznajući, koji kontrolira prirodu i koji uzrokuje plodnost.''
Najbitniji izvor navoda enciklopedije Britannica jesu podaci do kojih se došlo iz hijeroglifa. Međutim, ne treba gubiti iz vida da su hijeroglifi zaboravljeni od 3. stoljeća p.n.e. i da su otkiveni mnogo kasnije. Dakle, hijeroglifi, koji su zaboravljeni od oko 1000 godina prije objave Kur'ana, otkriveni su i dešifrirani više od 1000 godina nakon objave Kur'ana.
Ono što se desilo između faraona i Musa, a. s., Kur'an iznosi opširno i to navodeći detalje koji se ne nalazi ni u Starom, a niti u Novom Zavjetu. Objašnjenja u vezi sa zmijama, skretanje pozornosti na čarobnjaštvo tog vremena, proglašenje faraona za božanstvo u skladu je sa saznanjima o faraonima do kojih se došlo dešifriranjem hijeroglifa.

IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE

 

Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10: 3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM:
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 130)

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 133)

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
(Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)

Kur'ansko kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjeni glađu i ostalim nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog Papirusa. Kur'an kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a. s., poslao krv kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce, krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.
U ishodu dosadašnjih istraživanja ispostavilo se da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji, uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je, isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a i uništenja živih bića u rijekama.
Istraživači ovog pitanja su vidjeli mogućnost jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an: ''Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu su se i žabe, čija jaja ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da, pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba, je, pak, prouzročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih moljaca.''
Ovo objašnjenje je, naravno, zamišljeni scenario. Ne znamo da li se tako dogodilo ono o čemu Kur'an govori; nemamo nikavih dokaza koji bi to potvrđivali. Međutim, ovaj zamišljeni scenario nam može dati određene naznake u vezi odvijanja događaja o kojima govori Kur'an.
U svakom slučaju, Ipuverov papirus iznosi da je faraonov narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držao za robove, postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.

FARAONOVO TIJELO: DOKAZ ZA KOJI VEĆINA NE ZNA

 

I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne. A on, kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam musliman!" "Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe"- ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.
(Kur'an;10- Yunus, 90-92)

Kada je bio siguran da će umrijeti, faraon povika da vjeruje u Boga kojeg obožavaju sinovi Israilovi i da je musliman. (Kur'an govori da su svi vjerovjesnici propagirali islam i da su, prema tome, bili muslimani. Danas se, međutim, riječ musliman koristi u ograničenom značenju i njom se obilježavaju samo sljedbenici Muhammeda, a. s.) Međutim, ovo pokajanje faraona, koji je vidio da ga neizbiježno očekuje smrt, Uzvišeni Allah nije prihvatio. Uporedo s time, Allah, dž. š., kaže da će izbaviti samo njegovo tijelo kako bi bilo pouka onima koji dođu poslije njega. Sasvim je nemoguće da je u vrijeme Muhammeda, a. s., ili u kasnijim stoljećima bila prihvaćena mogućnost da će se pronaći hiljadama godina staro sačuvano ljudsko tijelo i da će se raditi o faraonu. Ova kur'anska formulacija predstavlja fenomen, ali je isto tako bitno i to što Kur'an ističe da su, unatoč ovom jasnom fenomenu, mnogi ljudi ravnodušni prema tome. Zar nije tačna ova slika koju vidimo svojim očima? Doista je mnogo Allahovih znakova, doista je većina ljudi ravnodušna prema njima!
U periodu objave Kur'ana tijela svih faraona nalazila su se mumificirana i sakrivena u Dolini Kraljeva na obali rijeke Nil. Ova tijela, ove mumijeotkrivene tek u XIX stoljeću, danas se čuvaju kao najvredniji muzejski eksponati.
Može se raspravljati o tome koji je faraon o kome se govori u Kur'anu, ali bilo koji da je, tijelo tog faraona danas se nalazi u Kairskom muzeju, u Salonu mumija i otvoren je za posjetitelje. (Pretpostavlja se da bi Ramses II ili njegov sin Merneptah mogao biti faraon iz perioda za koji se misli da je živio Musa, a. s. Na tijelu Merneptaha vidljivi su tragovi smrtonosnih udaraca. Ima onih koji smatraju da su ti tragovi nastali usljed gušenja ovog faraona u moru, da je, nakog što se ugušio, tijelo ovog faraona more izbacilo na obalu i da su ga, kao što su to radili i sa tijelima ostalih faraona, Egipćani mumificirali tijelo ovog faraona. Raspoloživi povijesni pokazatelji nedovoljni su da bi se moglo precizno reći kako je on umro. Međutim, nije otkrivena ni neka protivrječnost između smrti faraona o kome govori Kur'an i ovog tijela.)
Tijela faraona iz Doline Kraljeva otkrivena su između 1881. i 1898. godine, nakon što su 3000 godina ležala u grobnicama. Zar nije bilo potrebno da se pronađe ovo tijelo, obzirom da je Kur'an rekao da će faraonovo tijelo biti dokaz? Bilo je potrebno... Dobro, šta se dogodilo? Kao i uvijek, opet se dogodilo ono što je Kur'an najavio, što je bilo potrebno... Tijelo je pronađeno... nakon 3000 godina... Dobro, a šta je sa kur'anskom konstatacijom da su ''mnogi ljudi ravnodušni prema Allahovim poukama''? To vi ispitajte; pitajte to ljude iz svoje okoline... Koliko su ljudi zainteresirani i koliko su upućeni u Allahove dokaze?

utorak, 15. travnja 2014.

Šta su o Muhammedu a.s. rekli razni svjetski umovi?

Šta su o Muhammedu a.s. rekli razni svjetski umovi?

Mahatma Gandi

 
"Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanjedrugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."

Majki Hart (Michael Hart), američki pisac 
"Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju među najistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoce iznenaditi. Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi(poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.
Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."
Lav Tolstoj, ruski književnik
"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih običaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošću."
''... Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’

Francuski književnik i političar Lamarten
"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima iuvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti - čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod UzvišenogBoga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?"
’’...Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
"Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajedno s neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, među velikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja pokojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."
Bosvort Smit (Boswort Smith)
"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerski vođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim vođama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnom sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoć vladajućeg aparata."
Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)
"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća."
Bernard Šo, engleski pisac
"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vječna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će svoje prostrano područje naći na ovom kontinentu (Evropi).
Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjem vijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ga neprijateljem kršćanstva. Međutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Došao sam do zaključka da on nije bio neprijatelj kršćanstva. Prije bi se mogao nazvati spasiocem čovječanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoće bi nam riješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudi imaju nasušnu potrebu."
’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Evrope u islam već počelo.’’
’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem čovječanstva.’’
Sanarsten el-Asudži
"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma, u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on značajniji od svih velikana historije."
Ana Bizant (Annie Besant)
"Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram togvelikog arapskog učitelja.
Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u nekisavez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita."
OSTALI
Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.
(Oto von Bizmark)
Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ i mudracu nedosegnuta!
(Rilke)
Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje da stigne.
(Gete)
SVJEDOČANSTVO ENGLESKOG FILOZOFA TOMASA KARLAJLA (THOMAS CARLYLE)O VJERODOSTOJNOSTI POSLANSTVA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VESELLEM 
Svaki razuman i objektivan čovjek ne može ništa do priznati poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to potvrđuju.
Nema sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.
Slijedi svjedočanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraćajući se kršćanima kojima i sam pripada.
Između ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i lažac.”
Moramo se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeća poslije, svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi
Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?
Što se mene tiče ne mogu sebi to nikada dopustiti!
Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj način podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaćeni?
Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!
Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako ih samo treba sažalijevati!
Nakon toga, ko želi postići uspjeh u humanističkim naukama taj ne smije povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.
Čini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.
Da li ste, braćo moja, ikada vidjeli da čovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?
Tako mi Boga, lažac ne može kuću od ćerpića napraviti, jer ako ne zna karakteristike kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda ono što on gradi nije kuća, već obična hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.
Da, i nije za očekivati da će ostati uspravna dvanaest vijekova i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”
Nakon toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj, ili da teži za položajem ili vlašću, ili nečem drugom od tih bezvrijednih stvari.
Misija koju je obavio i riječi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.
Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.
Zatim, ne zaboravimo još nešto, on nikada nije učio pred nekim učiteljem, pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.
Muhamed nije usvojio ništa od tuđeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg čovjeka.
Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.
Vidimo da je čitav svoj život bio čvrstih principa, odlučan, plemenit, dobročinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin, predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan, druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.
Jednom riječju, lice mu je zračilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene nutrine, jer postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao odraz izvještačenih postupaka i riječi.”
Zatim kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman, ispunjen svjetlom kao da mu na čelu zvijezde sijaju, veliki čovjek po prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je učitelj odgajao, on je, jednostavno, neovisan o tome.
Pristrasni kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio ličnu promociju, ugled i vlast.
Ne, tako mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina pustinje i pustinjskih prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra, mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera težnje za vlašću i ugledom.
Kako i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i čovjek koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.
Tako, dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajući u kolotečini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.
Bio je jedinstven u svojoj veličini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna postojanja se razotkrila pred njegovim očima, sa svojim strahotama, strepnjama i ljepotama.
Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”
Ovakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuća. 
Ovaj čovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a svaki govor  u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”
Još kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac, složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato, zaštitimo ga od toga.”
Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.
Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno čovjeka da vjeruje u nj.
To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut različitim odijelima, u suštini je jedno.
Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje vodeći na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeći u svemiru.
Putuje stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove zakonitosti, ne pokušavajući, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.
Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina.
Čim je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve to postalo je prah i pepeo.”
Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vračar i prevarant?
Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vračara i prevaranta.
Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos veličanstvena stvarnost.”
Zatim kaže: “Ovakve njegove riječi i djela prezentuju nam Muhameda kao milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajedničkog, blagog i nježnog brata, sina naše pramajke i praoca.
Uistinu, ja Muhameda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen.  Slobodno i jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta.
Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.”
Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.
Za njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i vječnosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošću i velikom radinošću.
A što se tiče igranja riječima, logičkih polemika i izvrtanja činjenica, time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zločinom jer to nije ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.
Islam posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost među ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda, jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u islamu jednaki.”
Zatim kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom spojile. Samo stoljeće poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.
Blještala je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.” 
...Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali monotelzam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u Jednoga Boga.
(Tomas Karlajl) 
Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.
(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma) 
U Mekki je 569.g., četiri godine nakon smrti Justiniana, rođen čovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...
(John William Draper) 
Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.
(Enciklopedija britanica, 11. izdanje) 
Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopačenost... Oni su slijepi. Ne vide da je jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.
(Pandit Gyanandra Dev Sharma Shastri)





Literatura:
Safvet Halilović, Sira – životopis posljednjeg Allahovog poslanika; 
Ahmed Mehmedović, Tako je govorio Muhammed, a.s..; 
Sanin Musa, Kako su završili oni koji su vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s., 
Muhammed b. Ibrahim El-Hamed, Put u islam). 
Napomena: Izjave spomenute u ovom odjeljku navedene su prema web-sajtu: www.islamonline.net, na arapskom jeziku. Tekst je priredio Mahmud Ahmed Isma'il, a naslov originala je: Me 'a el-Habib (S Božijim miljenikom).