"O Hamane," - reče faraon - "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza." (Kur'an;40- Al-Mu'min, 36)
"O
velikaši," - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim
mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k
Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!" (Kur'an;28- Al-Qasas, 38)
Haman
se spominje u nekoliko Kur'anskih sura kao neko ko je pomagao i
podržavao faraona koji je za sebe tvrdio da je Bog. Njemu je faraon u
svom sukobu s Musaom, a. s., naredio da mu podigne visoku kulu kojom će
se popeti do Musaovog Boga.
Francuski naučnik prof. dr. Maurice
Bucaille je u skorije vrijeme napisao knjigu pod nazivom Musa i Egipat.
U ovoj knjizi se govori o korištenju imena Haman u Kur'anu, o
primjedbama koje su u historiji date na korištenje ovog imena, i o tome
da odgonetanje pronađenih natpisa ispisanih hijeroglifima potvrđuje
ispravnost Kur'anskih navoda.
Ime Haman spominje se i u Starom
Zavjetu i ime je jednog perzijskog vladara, što je sasvim druga osoba
od one na koju aludira Kur'an. Lovci na greške, koji nastoje pronaći
proturječnosti i greške u Kur'anu, tvrdili su kako je Kur'an pogrešno
prepričan Stari Zavjet, a kao dokaz su navodili način korištenja imena
Haman. (Ime Haman se u Kur'anu spominje na pet mjesta.) Ovi ljudi, koji
misle da je Kur'an ljudsko djelo, isticali su da je osoba (Muhammed,
a. s.,) za koju tvrde da je pisala Kur'an, napravila greške prilikom
prepričavanja.
ŠEF KAMENOLOMA
Jean François Champolliona, francuski egiptolog i jedan od pionira u
izučavanju starog Egipta, poznat je po tome što je 1822. godine
dešifrirao hijeroglife i pročitao kamene ploče iz Rosette ispisane
hijerotskim (svećeničkim pismom) i demotskim (pismom za svakodnevnu
upotrebu) pismom. Hijeroglifi su napokon pročitani i napravljene su
liste imena. U muzeju Hof u Beču objašnjava se Hamanova bliskost
faraonu (Vidi: Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K.
K., Hof Museum in Wien, 1906, J. C. Hinriesche Buchhandlung). A u
rječniku Kraljevske liste ime ''Haman'' ubilježeno je kao ''šef radnika
kamenoloma'', kako se to ističe i u kur'anskoj suri ''Al-Qasas''
(Vidi: Hermann Ranke; Die Agyptischen Personennamen, Vierzeischnis der
namen, Verlag Von J. J. Augustin in Glückstadt, Band I, 1935).
Maurice
Bucaille ime ''Haman'' dao je jednom francuskom stručnjaku za Egipat,
uz objašnjenje da je to uzeto sa jednog arapskog rukopisa iz VII
stoljeća. (Ne spominjući da se to ime spominje u Kur'anu i ističući da
je to arapski rukopis iz VII stoljeća Bucaille je želio vidjeti
reakcije ovog egiptologa.) Egiptolog je rekao da je nemoguće da se jedan
takav podatak nađe na arapskom rukopisu iz VII stoljeća, ali je rekao
da će pogledati listu imena faraonovog dvora, a dr. Maurice Bucailleu
je predložio da konsultira Rankeov rječnik egipatskih imena Dictionary
of Personal Names of the New Kingdom. Bucaille je u njemačkoj
transliteraciji hijeroglifa pronašao da je Haman bio šef radnika
kamenoloma. Štaviše, ime Haman uklesano je i na jednom spomeniku koji se
danas nalazi u Beču. A činjenica da je ime Haman pisano s razmacima,
ukazuje na njegov značaj kod faraona. (Egipćani su riječi uvijek pisali
sastavljeno, osim u izuzetnim slučajevima.)
Iz svega ovoga jasno je
da svaki prigovor na kur'anske navode neutemeljen i netačan. Štaviše,
kada se istraži detalj na koji se daje prigovor, otkrije se još jedan
fenomen Kur'ana. Nemoguće je da se ime Haman slučajno i proizvoljno
našlo u Kur'anu. Nemoguće je da bilo ko, osim Uzvišenog Allaha, ovu
riječ na ovaj način smjesti u Kur'an, da se svaka riječ savršeno i na
mjestu koristi.
I Musa(Mojsije) reče:"O faraone, ja sam poslanik Gospodara Svjetova"
(Kur'an;7- Al-A'raf(Bedemi), 104)
"Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše..." (Kur'an;12- Yusuf(Josip), 72)
Istraživanja
provedena o Egiptu, saznanja do kojih se došlo u vezi sa faraonima i
odgonetnuti natpisi hijeroglifa podržavaju ono što se u Kur'anskim
kazivanjima o Musau, a. s., navodi o Egiptu i faraonu, te predstavljaju
potpuni sklad između detaljnog Kur'anskog kazivanja i historijskih
činjenica.
Vladara u vrijeme Jusufa, a. s., Kur'an spominje pod
imenom ''melik''. Arapska riječ ''melik'' znači vladar ili kralj.
Međutim, vladar za vrijeme Musa, a. s., spominje se pod imenom
''firavun'' (faraon).
Upotrebu riječi ''firavun'' Encyclopedia
Britannica objašnjava na sljedeći način: ''Riječ ''per'aa: velika
kuća'' iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu.
Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292
p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao
počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali,
prethodno se uopće nije koristila.''
Kao što se vidi, velika
preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog
vladara iz vremena Musa, a. s., Kur'an predstavljao kao ''firavun''
(faraon), a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda
Jusufa, a. s., predstavljao kao ''melika''.
Encyclopedia Britannica o
faraonima još kaže: ''Pored statusa božanstva, faraon je posjedovao i
magijske moći. Zmija na kruni bacala je vatru na neprijatelje, a na
vojnom polju bi uspijevao poraziti na hiljade neprijatelja. U njega se
vjerovalo kao u boga koji je svemoguć, sveznajući, koji kontrolira
prirodu i koji uzrokuje plodnost.''
Najbitniji izvor navoda
enciklopedije Britannica jesu podaci do kojih se došlo iz hijeroglifa.
Međutim, ne treba gubiti iz vida da su hijeroglifi zaboravljeni od 3.
stoljeća p.n.e. i da su otkiveni mnogo kasnije. Dakle, hijeroglifi,
koji su zaboravljeni od oko 1000 godina prije objave Kur'ana, otkriveni
su i dešifrirani više od 1000 godina nakon objave Kur'ana.
Ono što
se desilo između faraona i Musa, a. s., Kur'an iznosi opširno i to
navodeći detalje koji se ne nalazi ni u Starom, a niti u Novom Zavjetu.
Objašnjenja u vezi sa zmijama, skretanje pozornosti na čarobnjaštvo
tog vremena, proglašenje faraona za božanstvo u skladu je sa saznanjima
o faraonima do kojih se došlo dešifriranjem hijeroglifa.
IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE
Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od
perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej
Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj
papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a
heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su
zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to
odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je
njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti
nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10:
3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega
što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. (Kur'an;7- Al-A'raf, 130)
Zato
smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv -
sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili. (Kur'an;7- Al-A'raf, 133)
I
Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto
tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. (Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)
Kur'ansko
kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjeni glađu i ostalim
nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog Papirusa. Kur'an
kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a. s., poslao krv
kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce,
krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su
rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.
U ishodu dosadašnjih
istraživanja ispostavilo se da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju
mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili
dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji,
uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je,
isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a i uništenja
živih bića u rijekama.
Istraživači ovog pitanja su vidjeli mogućnost
jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an:
''Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez
jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu su se i žabe, čija jaja
ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali
su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da,
pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba, je,
pak, prouzročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih
moljaca.''
Ovo objašnjenje je, naravno, zamišljeni scenario. Ne
znamo da li se tako dogodilo ono o čemu Kur'an govori; nemamo nikavih
dokaza koji bi to potvrđivali. Međutim, ovaj zamišljeni scenario nam
može dati određene naznake u vezi odvijanja događaja o kojima govori
Kur'an.
U svakom slučaju, Ipuverov papirus iznosi da je faraonov
narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su
ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držao za robove,
postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to
se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.
FARAONOVO TIJELO: DOKAZ ZA KOJI VEĆINA NE ZNA
I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su
im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne. A on,
kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u
kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam musliman!" "Zar sada, a prije
si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo
tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe"- ali mnogi ljudi su
ravnodušni prema Našim poukama. (Kur'an;10- Yunus, 90-92)
Kada
je bio siguran da će umrijeti, faraon povika da vjeruje u Boga kojeg
obožavaju sinovi Israilovi i da je musliman. (Kur'an govori da su svi
vjerovjesnici propagirali islam i da su, prema tome, bili muslimani.
Danas se, međutim, riječ musliman koristi u ograničenom značenju i njom
se obilježavaju samo sljedbenici Muhammeda, a. s.) Međutim, ovo
pokajanje faraona, koji je vidio da ga neizbiježno očekuje smrt,
Uzvišeni Allah nije prihvatio. Uporedo s time, Allah, dž. š., kaže da će
izbaviti samo njegovo tijelo kako bi bilo pouka onima koji dođu
poslije njega. Sasvim je nemoguće da je u vrijeme Muhammeda, a. s., ili
u kasnijim stoljećima bila prihvaćena mogućnost da će se pronaći
hiljadama godina staro sačuvano ljudsko tijelo i da će se raditi o
faraonu. Ova kur'anska formulacija predstavlja fenomen, ali je isto
tako bitno i to što Kur'an ističe da su, unatoč ovom jasnom fenomenu,
mnogi ljudi ravnodušni prema tome. Zar nije tačna ova slika koju vidimo
svojim očima? Doista je mnogo Allahovih znakova, doista je većina
ljudi ravnodušna prema njima!
U periodu objave Kur'ana tijela svih
faraona nalazila su se mumificirana i sakrivena u Dolini Kraljeva na
obali rijeke Nil. Ova tijela, ove mumijeotkrivene tek u XIX stoljeću,
danas se čuvaju kao najvredniji muzejski eksponati.
Može se
raspravljati o tome koji je faraon o kome se govori u Kur'anu, ali bilo
koji da je, tijelo tog faraona danas se nalazi u Kairskom muzeju, u
Salonu mumija i otvoren je za posjetitelje. (Pretpostavlja se da bi
Ramses II ili njegov sin Merneptah mogao biti faraon iz perioda za koji
se misli da je živio Musa, a. s. Na tijelu Merneptaha vidljivi su
tragovi smrtonosnih udaraca. Ima onih koji smatraju da su ti tragovi
nastali usljed gušenja ovog faraona u moru, da je, nakog što se ugušio,
tijelo ovog faraona more izbacilo na obalu i da su ga, kao što su to
radili i sa tijelima ostalih faraona, Egipćani mumificirali tijelo ovog
faraona. Raspoloživi povijesni pokazatelji nedovoljni su da bi se
moglo precizno reći kako je on umro. Međutim, nije otkrivena ni neka
protivrječnost između smrti faraona o kome govori Kur'an i ovog
tijela.)
Tijela faraona iz Doline Kraljeva otkrivena su između 1881.
i 1898. godine, nakon što su 3000 godina ležala u grobnicama. Zar nije
bilo potrebno da se pronađe ovo tijelo, obzirom da je Kur'an rekao da
će faraonovo tijelo biti dokaz? Bilo je potrebno... Dobro, šta se
dogodilo? Kao i uvijek, opet se dogodilo ono što je Kur'an najavio, što
je bilo potrebno... Tijelo je pronađeno... nakon 3000 godina... Dobro,
a šta je sa kur'anskom konstatacijom da su ''mnogi ljudi ravnodušni
prema Allahovim poukama''? To vi ispitajte; pitajte to ljude iz svoje
okoline... Koliko su ljudi zainteresirani i koliko su upućeni u Allahove
dokaze?
Šta su o Muhammedu a.s. rekli razni svjetski umovi?
Mahatma Gandi
"Poželio
sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona
ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću
kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bilajednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjemdatih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženostsljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokomizvršavanja
svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale
teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanjedrugog dijelaPoslanikovoga životopisa,shvatio sam koliko mije žaošto se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što višesaznam iz Poslanikovoga grandioznog života."
MajkiHart (Michael Hart), američki pisac
"Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju međunajistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoceiznenaditi.
Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno
uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj.Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikimposlanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao štoje bio slučajs Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi(poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao štoje slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini kojije upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene,u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.
Uz
vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i
velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio ujedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život tezajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanjakoji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeoi upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."
Lav Tolstoj, ruski književnik
"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednuprimitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnihobičaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedovvjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom imudrošću."
''...Nema
nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih
reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on
čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio
prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i
civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek
koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog
poštovanja, divljenja i pažnje.’’
Francuski književnik i političar Lamarten
"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjemdometu
i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana
moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom,s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojimaje raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivalioružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samoprolaznu
slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije
samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao
narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, štoje,
u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio
kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima iuvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekaoAllahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenutejednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni unjegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti- čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanjui obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje jeVjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli nadva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod UzvišenogBoga
nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo
(naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono počemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno.Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditidrugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevaloučvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac,ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaonepravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica.On je osnivač dvadeset zemaljskih ijedne duhovne imperije. To je tajMuhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati:Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?"
’’...Ako
se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost
rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa
Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
"Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosizlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onimakoji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajednos neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori opravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavkadaje Muhammed zagovarao nešto štoje hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, međuvelikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja pokojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."
Bosvort Smit (Boswort Smith)
"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerskivođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskimvođama
niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni
tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja.Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnomsposobnošću,
onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti
iako nije raspolagao njenim instrumentarijem nitije imao pomoć vladajućeg aparata."
Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)
"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužujedivljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokomniza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Mekii Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa,Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iakoje je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća."
Bernard Šo, engleski pisac
"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji birazmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik kojije
svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i
uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vječna ineprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kakonesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će svoje prostrano područjenaći na ovom kontinentu (Evropi).
Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjemvijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ganeprijateljem kršćanstva. Međutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Došaosam do zaključka da on nije bio neprijatelj kršćanstva. Prije bi semogao nazvati spasiocem čovječanstva. Prema mome mišljenju,da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoće bi namriješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudiimaju nasušnu potrebu."
’’...U
sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i
može se reći da je vraćanje Evrope u islam već počelo.’’
’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem čovječanstva.’’
Sanarsten el-Asudži
"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimoijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternihobilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma,u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protivtirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čistepobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona,a on značajniji od svih velikana historije."
Ana Bizant (Annie Besant)
"Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučitii shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, ane osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom odnajvećih
poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda
izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitamnešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram togvelikog arapskog učitelja.
Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset ipetoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude jojodan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, dovremena
kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi
radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nemaživotne
mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije
teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u nekisavez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenjenečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženiobila jako potrebna zaštita."
OSTALI
Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.
(Oto von Bizmark)
Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ i mudracu nedosegnuta!
(Rilke)
Vidite
i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim
sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje
da stigne.
Svaki
razuman i objektivan čovjek ne može ništa do priznati poslanstvo
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to
potvrđuju.
Nema
sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao
što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.
Slijedi
svjedočanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika
Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraćajući se kršćanima kojima
i sam pripada.
Između
ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša
kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i
lažac.”
Moramo
se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija
koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeća poslije,
svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi
Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?
Što se mene tiče ne mogu sebi to nikada dopustiti!
Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj način podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaćeni?
Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!
Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako ih samo treba sažalijevati!
Nakon
toga, ko želi postići uspjeh u humanističkim naukama taj ne smije
povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi
proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca
i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.
Čini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.
Da li ste, braćo moja, ikada vidjeli da čovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?
Tako
mi Boga, lažac ne može kuću od ćerpića napraviti, jer ako ne zna
karakteristike kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda ono što on gradi
nije kuća, već obična hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.
Da, i nije za očekivati da će ostati uspravna dvanaest vijekova i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”
Nakon
toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i
prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj,
ili da teži za položajem ili vlašću, ili nečem drugom od tih
bezvrijednih stvari.
Misija koju je obavio i riječi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.
Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.
Zatim,
ne zaboravimo još nešto, on nikada nije učio pred nekim učiteljem,
pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.
Muhamed nije usvojio ništa od tuđeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg čovjeka.
Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.
Vidimo
da je čitav svoj život bio čvrstih principa, odlučan, plemenit,
dobročinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin,
predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan,
druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.
Jednom
riječju, lice mu je zračilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene
nutrine, jer postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao odraz
izvještačenih postupaka i riječi.”
Zatim
kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman,
ispunjen svjetlom kao da mu na čelu zvijezde sijaju, veliki čovjek po
prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je učitelj odgajao, on je,
jednostavno, neovisan o tome.
Pristrasni kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio ličnu promociju, ugled i vlast.
Ne,
tako mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina pustinje i pustinjskih
prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra,
mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera
težnje za vlašću i ugledom.
Kako
i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i čovjek
koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.
Tako,
dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajući u
kolotečini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i
najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.
Bio
je jedinstven u svojoj veličini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna
postojanja se razotkrila pred njegovim očima, sa svojim strahotama,
strepnjama i ljepotama.
Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”
Ovakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuća.
Ovaj
čovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a
svaki govor u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”
Još
kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac,
složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato,
zaštitimo ga od toga.”
Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.
Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno čovjeka da vjeruje u nj.
To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut različitim odijelima, u suštini je jedno.
Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje vodeći na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeći u svemiru.
Putuje stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove zakonitosti, ne pokušavajući, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.
Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina.
Čim
je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska
nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve
to postalo je prah i pepeo.”
Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vračar i prevarant?
Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vračara i prevaranta.
Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos veličanstvena stvarnost.”
Zatim
kaže: “Ovakve njegove riječi i djela prezentuju nam Muhameda kao
milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajedničkog, blagog i nježnog
brata, sina naše pramajke i praoca.
Uistinu,
ja Muhameda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog
licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek
nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što
nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen. Slobodno i
jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upućujući ih
na obaveze oba svijeta.
Znao
je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio
snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost,
plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu,
niti se hvalisao s drugim.”
Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.
Za
njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i
vječnosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošću i velikom
radinošću.
A
što se tiče igranja riječima, logičkih polemika i izvrtanja činjenica,
time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zločinom jer to nije
ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.
Islam
posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost među
ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda,
jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u
islamu jednaki.”
Zatim
kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve
je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom
spojile. Samo stoljeće poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.
Blještala
je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom
napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.”
...Bilo
je i drugih ljudi koji su ispovijedali monotelzam ali ni jedan nije bio
ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u Jednoga Boga.
(Tomas Karlajl)
Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.
(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma)
U Mekki je 569.g., četiri godine nakon smrti Justiniana, rođen čovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...
(John William Draper)
Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.
(Enciklopedija britanica, 11. izdanje)
Muhammedovi
kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni
iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To
prikazuje njihovu vlastitu izopačenost... Oni su slijepi. Ne vide da je
jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja,
prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava
njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.
Ahmed
Mehmedović, Tako je govorio Muhammed, a.s..;
Sanin Musa, Kako su
završili oni koji su vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s.,
Muhammed b.
Ibrahim El-Hamed, Put u islam).
Napomena: Izjave spomenute u ovom odjeljku navedene su prema web-sajtu: www.islamonline.net, na arapskom jeziku. Tekst je priredio Mahmud Ahmed Isma'il, a naslov originala je: Me 'a el-Habib (S Božijim miljenikom).