Naučni dokazi iz Kur'ana - Nevidljiva pregrada (barijera) između dva mora

Karakteristika dva mora koja se međusobno dodiruju, a njihove vode ne miješaju, otkrivena je u nedavnoj prošlosti od strane okeanografa. Zanimljiva je činjenica da je ta karakteristika u Kur'anu saopćena prije više od 1400 godina:

Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju. (Sura 55. Ar-Rahman, ajeti 19-20)

Jacques-Yves Cousteau (Žak Kusto; 1910.-1997.) je najpoznatiji svjetski istraživač i režiser dokumentarnih filmova iz Francuske. Analizirao je vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdio da se razlikuje od Sredozemnog mora. Ova dva mora bi sa aspekta slanosti, gustoće i životnih vrsta koje ih nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slična na Gibraltaru, mjestu gdje se spajaju, ipak, čak i u području gdje su veoma blizu, ova dva mora posjeduju različite strukture. Prilikom istraživanja suočili smo se sa situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprečava nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemački naučnici otkrili 1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more. Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo se da ista barijera postoji na svim linijama spajanja mora različitih struktura.” Ova odlika koju je nemoguće uočiti golim okom i koja izgleda nelogična najprije je objavljena ljudima na Arapskom poluotoku, koji nemaju nikakve veze sa moreplovstvom.

Zahvaljujući površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda susjednih mora. Površinski napon, koji proizlazi iz različite gustine mora, gotovo poput zida sprečava međusobno miješanje voda. Na taj način susjedna mora imaju različite strukture, različitu gustoću i različiti procenat soli. Ova različita okruženja formiraju sredine pogodne za život različitih živih bića. Radi toga, podmorski život posjeduje veću raznolikost, od riba do biljaka i mikoorganizama. Voda, koja nam se čini kao nešto što se veoma lahko miješa, fizičkim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos raznolikosti živih bića. Jaki talasi i snažna strujanja ne utječu da voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši unatoč tim silama. Ova odlika mora, na koju Kur’an skreće pozornost, ne samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Poslanika, predstavlja fenomen, nego i upućuje na činjenicu kako je Allah, dž. š., sve podesio do najsitnijeg detalja.

On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. (Sura 25. Al-Furqan, ajet 53)

Kad god neka količina jedne vode, pređe u drugu vodu, ona izgubi svoje karakteristike, postaje homogenizovana. Postoji pregrada, a ta se pregrada naziva - tranzicijski homogenizovani prostor ili oblast. Jedna voda - druga voda, susreću se i dodiruju, ali svaka zadržava svoje karakteristike. Slana voda ostaje slana, slatka voda ostaje slatka.

Tetovaže i tetoviranje u vjeri

Tetoviranje je trajno unošenje tinte u kožu uz pomoć specijalno izrađenih igli. Prvi primjeri tetovaža su facijalne tetovaže iz Maorskih plemena (Novi Zeland). Sama riječ tetovaža (eng. tattoo) dolazi od njihove riječi tatau. Tetoviranje različitih dijelova tijela je rasprostranjeno po cijelom svijetu. U Drugom svjetskom ratu nacisti su u koncentracionim logorima tetoviranjem brojeva na podlakticama označavali ratne zarobljenike.

U Kur'anu nema konkretnog spominjanja tetovaže ali se zabrana tetovaže može pronaći u hadisima poslanika Muhammeda a.s. Postoji ajet koji u Kur'anu, o tetovažama govori indirektno. Allah je prokleo Iblisa koji se zarekao riječima: "I navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!" (4. Sura An-Nisa/119). Ibn Kesir je pod zabranom preinačavanja Allahovih stvorenja spomenuo kastriranje i tetoviranje.

Ibn Mes`ud, r.a., jedne je prilike rekao: "Allah je prokleo žene koje se tetoviraju i koje tetoviraju, i žene koje čupaju obrve i koje traže da im se čupaju obrve i koje stanjuju zube, uljepšavajući se i tako mijenjaju izgled koji Allah daje stvorenjima!" Kada mu je jedna žena prigovorila zbog toga, on joj je odgovorio:  "A zašto da ne proklinjem onoga  koga je prokleo Allahov Poslanik, a.s., i čije je prokletstvo u Allahovoj Knjizi?" Uzvišeni Allah kaže:  "Ono što vam Poslanik da – to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite!"  (El-Hašr, 7.). (Muttefekun alejhi)

Islamski učenjaci su dozvolili tetoviranje koje ima kratkotrajnu svrhu uljepšavanja. Dakle, svako uljepšavanje tetovažama koje nije trajno, po islamu je dozvoljeno. Trajne tetovaže su haram.

Biblije (Indžila) u njenom izvornom obliku se pridržavaju i muslimani. Reci: “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš.” A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. (5. Sura El-Maida, ajet 68). U Starom zavjetu piše: "Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin!" (Levitski zakonik, 19:28).
 
Iz svega ovoga možemo zaključiti da je tetoviranje veliki grijeh. Nanošenje tetovaže je svakako paganski običaj i zahtijeva tevbu (pokajanje), ali ne izvodi iz vjere kao što to današnji narod prepričava. Jedan je od grijeha koji svakako slabi iman (čvrsto ubjeđenje da je Allah Gospodar, Vladar i Tvorac svega). Oni koji imaju tetovažu, neka ne bježe od namaza, ali neka traže oprost od Allaha i neka se iskreno pokaju. Ipak, Allah najbolje zna.