Kako je spušteno gvozdje
“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno cete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”
(Kur an, 38:87,88)
Kur’an je podsjetnik ljudima sve do dana Sudnjega. On sadrži informacije koje covjek vremenom otkriva.
Energija ranog Suncevog sistema nije bila dovoljna da proizvede
elementarno gvožde. U proracunavanju energije potrebne za proizvodnju
jednog atoma gvožda utvrdeno je da je ona bila cetiri puta veca od
energije Suncevog sistema. Drugim rijecima, ukupna energija Zemlje, ili
Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da
formira jedan novi atom gvožda. Cak ni sva energija Suncevog sistema
nije to u stanju uciniti. Naucnici vjeruju da je gvožde izvanzemaljskog
porijekla, koje je na nju spušteno, a ne u njoj formirano.
U jednonm kur’anskom ajetu citamo:
“Zaista smo slali poslanike Naše sa dokazima jasnim i objavljivali s
njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I SPUSTILI smo
GVOŽÐE - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko
pomaže Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je Silni,
Svemocni.”
(Kur an, 57:25)
Pretpostavke koje govore o formiranju planeta radikalno su se
izmijenile. Danas vecina astronoma vjeruje da su Zemlja i druge planete
originalno formirane od magline, koja je okruživala Sunce. Smatra se da
se to dogodilo prije 5 milijardi godina.
Proucavanje radioaktivnog materijala na Zemlji pokazuje da ne bi mogao
biti stariji od ovog, jer da jest, taj materijal bi propao i pretvorio
se u olovo.
Ova teorija je poznata kao moderna nebularna hipoteza, nakon
modifikacije stare nebularne hipoteze. Ali, kako se maglina sastojala,
primarno od vodika i helijuma, ova hipoteza ne nudi zadovoljavajuce
objašnjenje, kako su se na Zemlji formirali teži elementi, a takode i na
kamenim unutrašnjim planetama (Merkuru, Veneri i Marsu). Vanjske gasne
planete (Jupiter, Saturn, Neptun i Uran) su, po sastavu, vrlo slicne
Suncu. Najveci dio njihove mase, kao i u slucaju Sunca, sastoji se od
vodika i helijuma, tako da je njihovo formiranje u skladu sa nebularnom
hipotezom. Upravo prisustvo težih elemenata na kamenitim planetama ono
je što još nije objašnjeno na zadovoljavajuci nacin.
O tome Kur’an daje znacajnu informaciju ustvari zagonetku koju nebularna hipoteza nije uspjela riješiti.
U Kur’anu se kaže da je gvožde spušteno na Zemlju u kasnijoj fazi, kada je Zemlja vec bila inicijalno formirana.
Rijec “spustili smo” jasno pokazuje da je Zemlja postojala prije
spuštanja gvožda. Ova zapanjujuca informacija potvrduje nebularnu
hipotezu i rješava njenu preostalu zagonetku. Znacajna cinjenica ovdje
je što Kur’an, ne samo da je u skladu sa modernom teorijom, nego i sama
teorija mora potražiti svoju validnost u Kur’anu.
Formiranje teških elemenata namece i druga pitanja. Atomi tih elemenata
sastoje se od jezgara oko kojih orbitiraju elektroni. Jezgro ili
nukleus, sadrži izvjestan broj protona pozitivno naelektrisanih, i jedan
broj neutrona, koji su neutralni po naelektrisanju. Ali, kako se ista
naelektrisanja odbijaju, a suprotna uzajamno privlace, možemo ocekivati
da se nukleus rascijepi u nastojanju svakog protona da se udalji od
drugog protona. Šta je to onda što ih drži zajedno?
Gravitacija, obzirom na masu protona i neutrona, sigurno nije dovoljna.
Vjeruje se da postoji jaka vezujuca sila, daleko, daleko jaca od
gravitacije. Jezikom brojki receno to je broj deset sa trideset devet
nula. Ova vezujuca sila je veca što je element teži i vjeruje se da je
ta vezna sila unutar atoma gvožda veca od slobodne energije, koja se
nalazi u Suncevom sistemu! To nam, ponovo, izgleda kao sugestija da teži
elementi nisu mogli biti formirani u Suncevom sistemu, što je u skladu
sa informacijom datom u Kur’anu.
Kako supernove proizvode gvožde?
NASA-in tim astronoma došao je do kljucnih podataka koji rasvjetljavaju
kako se gvožde, silicij i drugi elementi formiraju u masivnim
eksplozijama supernova.
Naucnici su prvi put jasno identificirali šta nastaje i gdje - duboko unutar eksplodirane zvijezde.
Za vrijeme svog životnog vijeka zvijezde su fabrike koje koriste
najprostiji element hidrogen i pretvaraju ga u teži. Nakon što potroše
sav hidrogen u svom jezgru, zvijezde pocinju kolapsirati, njihovi
centralni dijelovi formiraju crne rupe, a ostatak zvijezde biva raznesen
strahovitom supernova eksplozijom. Tako formirano gvožde je, gonjeno
eksplozijom, davno nekada dospjelo na Zemlju. Smatra se da jezgro Zemlje
cini upravo gvožde, jer je, kao najteže, propalo usljed gravitacije do
samog centra Zemlje.
Supernove su rijetke i pojavljuju se jednom u pedeset godina u
galaksijama našeg tipa. Jednom oslobodeni sa zvijezda, novostvoreni
elementi mogu ucestvovati u formiranju novih zvijezda i planeta u
velikom ciklusu koji se ponavljao nekoliko puta. Znacajno je shvatiti da
naša planeta - Zemlja, a i samo covjecanstvo, pripadaju tom velikom
kosmickom ciklusu.
Pisac: dipl.ing Mustafa Mlivo
Nema komentara:
Objavi komentar