Biblija i Psalmi vode Islamu i islamskom načinu molitve

Svi poslanici, koji su pomenuti u Bibliji, molili su se Bogu onako kako se muslimani mole danas. Islam nije novonastala religija. Islam je jedina religija koja nije dobila ime po narodu, mjestu ili pojedincu. To je vjera svih poslanika uključujući Adama, Abrahama, Mojsija, Davida, Isusa i Muhammeda, neka je mir i salavat na sve njih. Muslimansko praktikovanje molitve, stajanje, saginjanje i klanjanje u pokornosti, nije bilo nepoznato za prijašnje narode. Nakon što su primili Božije naredbe, muslimani su slijedili Muhammeda a.s. da bi naučili kako se moliti. Poslanici su u Bibliji kršćanima dali primjere koje trebaju slijediti. Ako bi oni slijedili te primjere, oni bi se Bogu molili kao i muslimani. Postoje mnogi citati iz Biblije i Davidovih Psalma koji dokazuju ove činjenice.

Muslimani uzimaju abdest prije molitve

"I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i otide u kuću Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuću svoju, zaiska da mu donesu da jede. I jeo je." (Druga Samuelova knjiga, Glava 12:20)

"Još zapovjedi Gospod Mojsiju: "Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno podnožje njezino za umivanje, postavi je između Šatora sastanka i žrtvenika i nalij u nju vode, Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge. Neka se peru vodom, da ne umru, kad ulaze u Šator sastanka, ili kad pristupaju k žrtveniku, da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu. Tada neka tu peru svoje ruke i noge, da ne umru. Ova uredba ima vječnu valjanost za njih, za njega i potomke njegove kroz sve naraštaje." (Izlazak 30:17-21)

"Umivaonicu postavi između Šatora sastanka i žrtvenika i nali u nju vode za pranje. Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Kadgod bi ulazili u Šator sastanka ili pristupali k žrtveniku, prali bi se, kao što je bio zapovjedio Gospod Mojsiju." (Izlazak 40:30-32)

Na samom početku molitve, muslimani podižu ruke sa strane pored glave i izgovaraju Allahu Ekber što u prevodu znači Allah je najveći

"Bože, ti si Bog moj: Tebe tražim; žedna je tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji okorjeloj, suhoj bezvodnoj. Tako sam u svetištu pogledavao za tobom, da vidim sjaj tvoj, slavu tvoju. Jer je milost tvoja više od života; tebi pjevaju slavu usne moje. Tako ću te hvaliti za života svojega, u ime tvoje podizati ruke svoje. Kao mozgom i salom nasitilo se srce moje, tebe slave usta moja usnama punim klicanja. " (Psalmi 63:1-5)

"Velik je Gospod i dostojan svake slave u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj!" (Psalmi 48:1)

Svi Poslanici su se u Bibliji molili kao što to danas rade muslimani, a tako i Isus i njegovi učenici

"Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i reče mu: "Ja sam Bog Svemoćni; hodi preda mnom i budi savršen! I sklopit ću zavjet između sebe i tebe, i dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo. Tada Abram pade ničice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: "Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima"." (Postanak 17:1-4)

Kada se priča o Mojsiju i Aronu, navodi se sljedeći dio:

"Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: "O Bože, Gospodaru duha životnog u svakom tijelu. Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu zajednicu?" (Brojevi, glava 16:22)

"Mojsije i Aron umakoše ispred zajednice k ulazu u Šator sastanka i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja." (Brojevi, 20:6)

"Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom." (Jošua 7:8)

"Kad svi sinovi Izraelovi vidješe, kako oganj i slava Gospodnja siđoše na hram, prignuše se licem k zemlji na kameni pod, pokloniše se Gospodu i slavili su ga: "Dobrostiv je on, i vječno traje milost njegova." (2 Ljetopisa, glava 7:3)

Tokom vremena Nemehije, oblici pokoravanja su bili jasno objašnjeni

"I Ezra reče molitvu hvale u čast Gospodu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori: "Amen, amen!" I podigoše ruke svoje, prignuše se tada i pokloniše se Gospodu licem do zemlje." (Nemehija, poglavlje 8:6)

"I otiđe malo dalje, pade ničice na svoje lice, i pomoli se: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš." (Jevanđelje po Mateju 26:39)

"Kad to čuše učenici, padoše vrlo uplašeni ničice na svoje lice." (Jevanđelje po Mateju 17:6)

"Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena." (1. Kraljevima, poglavlje 18:42)

"I svi anđeli stajahu oko prijestolja i starješina četiri bića, i padoše na lice pred prijestoljem, i pokloniše se Bogu." (Otkrivenje Ivanovo - Apokalipsa, poglavlje 7:11)

"Dođite, poklonimo se i padnimo ničice; kleknimo pred Gospodom, koji nas je stvorio!" (Psalmi 95:6)

"Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice." (Suci 13:20)

"Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!" (1. Kraljevima, 18:39)

"Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice svoje i povikah: "Ah, svemogući Gospode, hoćeš li zatrti sav ostatak Izraelov, kad tako izasipaš gnjev svoj na Jerusalem?" (Ezekiel 9:8)

"Kad je bio sluga otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko" (1. Samuelova, 20:41)

"Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah" (Psalmi 22:29)

"Kad se Jošua nađe jedanput pred Jerihom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek, koji je držao goli mač u ruci svojoj. Jošua pristupi k njemu i upita ga: "Jesi li naš ili naših neprijatelja?"
"On odgovori: "Nijesam, nego sam vođa vojske Gospodnje. Upravo dođoh." A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: "Što ima gospodar moj da kaže slugi svojemu?" (Jošua, 5:13-14)

"A kad je čuo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se ničice pred Gospodom sve do zemlje." (Postanak, 24:52)

Obavljajte molitvu kao što su je Božiji poslanici obavljali. Ljudska bića, odabrana od Boga da prenesu Njegovu poruku su najbolji od ljudskih bića. Poklonite se i klanjajte Allahu i od Njega tražite da vas uputi jer vas samo On može uputiti na pravi put.

"One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na pravom putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva, molitva njihova biće u njima: "Hvaljen neka si, Allahu!", pozdrav njihov; "Mir vama!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!" (Kur'an, Junus 10:9-10)