Kada se u Kur´anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma različite
teme. Kao dokaz čovjeku, Allah nekada ističe nebesa, nekada Zemlju, a
nekada biljke I životinje. Opet, u mnogo ajeta se savjetuje čovjeku da
se osvrne na stvaranje, rađanje čovjeka samog. Veoma često se podsjeća
na to kako je čovjek došao na svijet, kroz koje je etape prolazio i šta
mu je temeljna građa. Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji
slijedeće:
˝Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete?
Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to
činimo?˝ (Al-Waqi´a, 57-59)
Stvaranje čovjeka i
čudotvorne karakteristike toga su naglašene i u još mnogo ajeta.
Međutim, među ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako
nisu mogli znati ljudi koji su živjeli u VII stoljeću. Neki od tih
detalja su slijedeći:
1.) Čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog
veoma malog dijela - spermatozoida.
2.) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca.
3.) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4.) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore.
Sigurno
je da su ljudi u stoljeću objavljivanja Kur´ana znali da je sperma
koju u toku spolnog odnosa ispušta muškarac temeljna materija
formiranja jedinke. Da se dijete rađa u prosjeku nakon 9 mjeseci je
također činjenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije
iziskivala istraživanja da se do nje dođe. Međutim, činjenice koje smo
naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti čovjeka tog perioda.
To je jedino bilo moguće otkriti zahvaljujući tehnologiji XX stoljeća.
Zadržimo se sada detaljnije nad ovim činjenicama.
Kapljica sperme
U
toku spolnog općenja muškarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250
miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale
težak put kroz majčinu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona
svega oko 1000 spermatozoida uspije doći do jajeta. Na kraju utrke koja
traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit čovjeka
ne leži u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom
dijelu. Ova činjenica se u Kur´anu objašnjava na slijedeć i način: ˝Zar
čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar
nije bio kap sjemena koje se ubaci?˝ (Al-Qiyama, 36 37) Ako se obrati
pažnja, primijetit će se da nam Kur´an saopćava da se čovjek ne začinje
od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela -
kapi! Poseban naglasak navedenog ajeta, iznošenje činjenice koju je
jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena činjenica
ima svoje božansko izvorište, da dolazi od Onoga koji je Sveznajući. Od
250 miliona spermatozoida, koliko se izbaci od muškarca, samo veoma
mali broj njih dospijeva do jajeta. Oplodnju jajeta će obaviti samo
jedan od 1000 spermatozoida koji su uspjeli ostati u životu. Da se
čovjek formira samo od jednog spermatozoida, a ne od cijele količine
sperme, Kur´an nas je obavijestio koristeći formulaciju "kap sjemena".
Smjesa u spermi
Hranljiva
tečnost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji
se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je načinjena od smjese
međusobno različitih tečnosti. Ove tečnosti imaju ulogu, između
ostalog, da raspolažu količinom šećera koji će podmiriti energiju koja
je potrebna spermatozoidima, da svojom bazičnom osobenošću
neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost
sredine, što je neophodno za kretanje spermatozoida. Zanimljivo, kada
govori o spermi, Kur´an upozorava i na ovu činjenicu, koju je
stoljećima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao ˝smjesu
sjemena ˝:
˝Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.˝ (Ad-Dahr, 2)
A,
u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se čovjek
stvara od ˝srži˝ ove smjese: ˝To je Onaj koji zna i nevidljivi i
vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je
prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srži kapi
hude tekućine.˝ (As-Sajda, 6-8) Riječ ˝sulalah˝, koja se ovdje prevodi
kao ˝srž˝, pored toga znači I ˝najbolji dio nečega˝. Bilo u kojem
značenju da se uzme, aktualna riječ predstavlja jedan dio neke cjeline.
Navedene činjenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur´an riječ
jedne Volje koja stvaranje čovjeka zna do njegovih najsićušnijih
detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini čovjekov
Stvoritelj.
U Kur´anu je navedeno da se muško i žensko
formiraju od "kapi sjemena koja se izbaci...". Sve do skorijeg vremena
se, međutim, smatralo da se spolnost bebe određuje od strane majčinih
ćelija. Ovaj kur´anski podatak nauka je dokučila tek u XX stoljeću.
Čovjek
je do nedavne prošlosti smatrao da se spolnost beba određuje od strane
majčinih ćelija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno određuju ćelije
koje dolaze i od oca i od majke. Kur´an je, međutim, o ovom pitanju
iznio različito stajalište, saopćio je da se spolnost bebe određuje od
strane ˝sperme koja se izlijeva u maternicu ˝:
˝I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci...˝ (An-Najm, 45-46)
Uporedo
sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur´anske
tvrdnje je, također, I naučno dokazana. Postalo je jasno da se spolnost
bebe određuje od strane ćelija sperme koje dolaze od muškarca, a da, u
ovom slučaju, žena ne igra nikakvu ulogu. Prilikom određivanja
spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji određuju
ljudsku građu imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za
muškarce označavaju kao XY, a za žene kao XX Razlog tome je taj što ovi
hromosomi liče na ova slova. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene
ženskosti. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti. U
jajetu žene se nalaze samo X hromosomi koji obilježavaju ženski spol. U
spermi muškarca
se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu nositi i X I
Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju
nosi spermatozoid koji oplođuje jaje ženke. Dakle, kao što je i u
Kur'anu navedeno, faktor koji određuje spolnost bebe je sperma koja
dolazi od muškarca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat u
vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an
Allahova riječ.
Formiranje ploda počinje sjedinjavanjem ovih
hromosoma koji se kod muškarca i žene nalaze u parovima. Oba dijela
spolne ćelije, koja se kod formiranja jajeta kod žene odvajanjem
rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Međutim, spolna
ćelija kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, formira
dvije različite sperme koje sačinjavaju X ili Y hromosome. Ako se X
hromosom, koji se nalazi kod žene, spoji sa spermom, koja sadržava X
hromosom, onda se formira ženski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom
koja sadržava Y hromosom, tada se formira muški plod. Dakle, spol bebe
je vezan za vrstu hromozoma koja će se spojiti sa jajetom žene. Sasvim
je sigurno da su ovo činjenice koje su sve do pojavljivanja genetike,
dakle do XX stoljeća bile apsolutno nepoznate. Unatoč tome, u mnogim
kulturama je bilo rašireno mišljenje da se spol djeteta određuje od
strane tijela majke. Čak su, zbog toga, bile prekoravane žene koje rode
žensko dijete. Međutim, trinaest stoljeća prije no što će ljudski geni
biti otkriveni, Kur´an je iznio jednu činjenicu koja odbija ovo veoma
rasprostranjeno sujevjerje. Kur´an je saopćio da korijeni spolnosti
nisu kod žene, već u spermi koja dolazi od muškarca.
‘Alaq zakačen za maternicu
Kada
nastavimo sa analiziranjem kur´anskih podataka o formiranju bebe,
ponovo ćemo se suočiti sa određenim, veoma bitnim naučnim čudima.
Spajanjem spermatozoida koji dolazi od muškarca sa jajetom kod žene,
biva oformljena i osnovna srž bebe. Ova oplođena jajna stanica, u
biologiji poznata pod pojmom ˝zigota˝, bez gubljenja vremena,
rastavljanjem će se razmnožiti I postupno dobiti oblik malog ˝komada
mesa˝. Međutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u
slobodnom hodu. Zigota se drži obješena na zidu maternice, pripija se
tamo uz pomoć svojih produžetaka koji su poput korijenja. Uz pomoć ove
veze, plodu je omogućeno da iz majčinog tijela siše materije potrebne
za razvoj.16 Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma važna kur´anska
mudžiza. Govoreći o zigoti koja se počela razvijati u majčinoj utrobi,
Allah u Kur´anu spominje riječ ˝alaq˝:
˝Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ´alaqa´! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.˝ (Al-´Alaq, 1-3)
Značenje
riječi ˝alaq˝ u arapskom jeziku je ˝nešto što se zakači (lijepi,
prijanja)˝. Čak se ista riječ koristi i u značenju ˝pijavice˝,
životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv. Sasvim je sigurno da u
aktualnom kontekstu nije slučajno korištena riječ koja je toliko
skladna sa zigotom koja se razvija u majčinoj utrobi. Ovaj slučaj još
jednom dokazuje da je Kur´an objavljen od strane Gospodara svjetova,
Allaha, dž. š. U prvom stadiju razvoja beba u majčinoj utrobi je u
vidu zigota koji, kako bi se mogao hraniti iz majčine krvi, stoji
priljubljen za zid maternice. Ovaj razvitak, koji je ustanovila moderna
embriologija, je prije 14 stoljeća u Kur'anu opisan riječju 'alaq koja
ima značenje "nešto što se zakača (lijepi, prijanja)". Ista riječ se
čak koristi i u značenju "pijavice", životinje koja se lijepi za tijelo
i siše krv.
Mišićima zaodjenute kosti
Drugi veoma
bitan podatak koji se navodi u Kur´anu je podatak o etapama razvoja
bebe u maternici. Allah je u Kur´anu saopćio da se u majčinoj utrobi
stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mišićima oblažu:
˝Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu
mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom
zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka
je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!˝ (Al-Mu´minun, 14)
Embriologija
je naučna grana koja se bavi proučavanjem razvitka zametka u majčinoj
utrobi. Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti I
mišići razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su određeni ljudi
dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Međutim,
zahvaljujući naprednom mikroskopskom istraživanju, provedenom
suvremenom tehnologijom, uspostavilo se da je doslovno tačno sve što je
u Kur´anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale da se u
majčinom stomaku odvija proces baš kao što je to I Kur´an naveo. U
embrionu prvo dolazi do okoštavanja hrskavičnog tkiva. Potom,
odvajajući se od tkiva koje okružuje kosti, dolazi do okupljanja
mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u
jednoj naučnoj ediciji Developing Human: 6. sedmica: kao nastavak
hskavičenja, prvo okoštavanje se pojavljuje u ključnoj kosti. Krajem 7.
sedmice počinje okoštavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje
kostiju, odvajanjem od tkiva koja okružuju kosti, mišićne ćelije
obrazuju mišićne mase. Mišićno tkivo se na taj način oko kosti razlaže
na prednje i stražnje mišićne grupe.17 Ukratko, etape nastanka čovjeka
koje su opisane u Kur´anu su u potpunom skladu sa otkrićima moderne
embriologije.
Tri stadija bebe u maternici
U Kur´anu se
navodi da se formiranje bebe u majčinoj utrobi odvija u tri etape: ˝On
vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za
drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je
vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?˝ (Az-Zumar, 6)
Ako se pažljivo prouči navedeni ajet, sasvim lahko se može primijetiti
da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku
čovjeka. Zaista, danas I moderna biologija, također, iznosi da se
embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo
pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim
knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni
udžbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human
Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije: Život u maternici se
odvija u tri ETAPE: pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik
- do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do rođenja.18 Ove
etape, koje se u medicinskom jeziku označavaju kao ˝threemaster˝,
odnosno ˝tri perioda˝, sačinjavaju različite faze razvoja bebe u
maternici. Glavne specifičnosti ova tri nivoa razvoja su ukratko
slijedeće: - Pre-embrionik etapa: U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao ˝1.
trimestar˝, žigot se rastavljanjem razmnož va, a potom se, nakon što
dođe u stanje mase ćelija, ukopava u id maternice. procesu
razmnožavanja, ćelije se organiziraju u tri sloja. Embrionik etapa:
oznata i kao ˝2. trimestar˝, ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i
tokom vog perioda ametak se naziva ˝živim embriom˝. U ovom periodu se
iz slojeva elija pojavljuju temeljni jelesni organi i sistemi. - Fetal
etapa: laskom u treću etapu trudnoće, koja se naziva i ˝3. rimestar˝,
embrio se već značava kao ˝fetus˝.
Ovaj period počinje u osmoj
sedmici trudnoće i raje sve do oroda. Karateristika koja ovu etapu
odvaja od prethodnih je ta što, pojavljivanjem lica, ruku i nogu, fetus
postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje ovjeku. Unatoč ome
što je u početku ove etape veličine od svega 3 cm, svi organi u se
pojavili. Ova etapa raje o 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice
poroda. o saznanja o razvoju bebe u maternici spjelo se doći tek uz
pomoć aparata oderne tehnologije. Međutim, kao što se vidi, ovi podaci
u, kao i niz drugih aučnih činjenica, na jedan zapanjujući način
izneseni u kur´anskim ajetima. Iznošenje ovako krajnje ispravnih naučnih
činjenica u Kur´anu, koji je objavljen u eriodu kada ovječanstvo nije
raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz blasti medicine,
esumnjivo dokaz da to nije djelo čovjeka, već da su to riječi koje
pripadaju jedino Sveznajućem, Allahu.
Nema komentara:
Objavi komentar