Naučni dokazi iz Kur'ana - Kretanje sunca

Tokom dugog perioda povijesti ljudi su vjerovali da je Zemlja nepomična i da se Sunce okreće oko nje. A potom, nakon otkrića Kopernika, Keplera, Galileja, ljudi su počeli vjerovati da je Sunce nepomično, a da se Zemlja oko nepomičnog Sunca.

I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (36:38)

Otkriće da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno, bilo je veoma bitno, ali bilo je sasvim pogrešno misliti da je Sunce u stanju mirovanja.
Kasnije je, uz pomoć razvijenih teleskopa i akumuliranja naučnih podataka, postalo jasno da se i Sunce kreće i da se Zemlja okreće oko Sunca, koje je u pokretu. Unatoč činjenici da je nauci trebalo toliko vremena da dođe do ovih saznanja, Kur’an ih je obznanio prije 1400 godina. Naspram ideja da se Sunce okreće oko Zemlje ili da je Sunce nepomično, 38. ajet sure ”Ya-sin” iznosi stvarnu istinu riječima da se i Sunce kreće do svoje određene granice. Tako je, kao i u brojnim drugim slučajevima, Kur’an bio prvi poznati izvor koji je dao ispravno objašnjenje kretanja Sunca.

KUR’ANSKI I NAUČNI METOD

Naučna djela koja iznose neku tezu čine to postepeno i pozivaju se na naučne izvore. Kur’an, međutim, ne dokazuje svaku svoju postavku. Kur’an je Objava Stvoritelja svemira u kojoj je svemir objašnjen jezikom Stvoritelja, metodama različitim od onih prisutnih u naučnim djelima. Činjenica da se kur’anske teze o svemiru uspijevaju dokučiti tek nakon više od hiljadu godina od vremena kad su obznanjene, kao i da nijedan od kur’anskih stavova o različitim naučnim pitanjima nije pogrešan, dokazi su da je Kur’an knjiga Stvoritelja svega postojećeg. Za razliku od naučnih rasprava u kojima se do rezultata pokušava doći odgovarajući na pitanja ko, šta, kako i zašto, koja trebaju dati dokaze teoriji koja se elaborira, Kur’an konačne odgovore daje neposredno. U naučnoj metodologiji potrebno je slijediti dobro poznatu putanju prije nego se formuliraju postulati kojima Kur’an vodi izravno, neposredno.
Kao što se vidi, kur’ansko neposredo iznošenje rezultata razliku je se od naučne metodologije. Bez obzira o kakvom se stavu radi, nauka mora proći tačno preciziranim putem i kroz određene faze. To je logična posljedica same strukture naučnog znanja. Zapravo, mnogi kur’anski ajeti nas bodre da istražujemo i svemir i Zemlju, koristeći naučne metode. Nije nam želja stvarati sukob između naučne i kur’anske metodologije poredeći ih. Naprotiv, želimo pokazati da kur’anski stavovi bez slijeđenja naučne metodologije daju direktne rezultate, sugerirajući slijeđenje naučnih metoda, jer se na taj način mogu dokazati činjenice koje je Kur’an predvidio. Kur’an potiče od Sveznajućeg Stvoritelja svemira. Zato Allah, dž. š., u Kur’anu, kao rezultat, iznosi podatke, do kojih apsolutno nije mogla doći nauka u vrijeme kada je objavljivan. Informacije koje Kur’an iznosi neposredno nisu bile dostupne putem naučnih metoda koje podrazumijevaju akumulaciju naučnog znanja, formule, opservacije i tehnološka otkrića i pomagala. Značajan dio naučnih istina, do kojih poštovanja vrijednim naporima dolazi nauka, prethodno su objavljeni u Knjizi Onoga što je, uporedo sa svemirom, stvorio i naučne (prirodne) zakone.

BRZINA SUNCA

Sunce se kreće brzinom većom od 700.000 km/h, putanjom zvanom Solar Apex, u pravcu zvijezde Vega. Ne smije se gubiti iz vida da se Zemlja okreće i oko svoje ose, i oko Sunca, a i da se, u isto vrijeme, kreće zajedno sa Sunčevim sistemom.
Sunce se svako jutro izlazi i svako veče zalazi. Međutim, tačke izlaska i zalaska nikada nisu iste. Zemlja se okreće oko Sunca, koje putuje kroz svemir, a da pri tome nikada ne prolazi kroz istu tačku. Zamislite koliko su hiljada kilometara prešli Sunce i Zemlja samo u vremenu od početka čitanja ovog poglavlja do ove stranice, a da od ove nezamislive brzine mi nismo imali nikakve negativne posljedice! Ovakvo razmišljanje može nam dati grubu predstavu o savršenosti sistema koji je Allah stvorio.

MJESTA NA KOJIMA SE SUNCE RAĐA

Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka (mjesta na kojima se Sunce rađa)! (37:5)

Turski učenjak, Taškin Tuna, na slijedeći način objašnjava 5. ajet sure ”As-Saffat”: ”Zemlja ima mnogo različitih kretanja. Zemlja je, sa cijelim sistemom, u stanju kretanja i to tako da nikada dva puta ne prođe kroz istu tačku svemira. Zbog sferalnog oblika Zemlje, Sunce, koje se na jednoj strani rađa, u isto vrijeme zalazi na drugoj strani. Noć tjera dan, a dan noć. U tom slučaju, tamo gdje se Sunce rađa nije ‘mjesto’, već ‘mjesta’. Za svaku tačku Zemlje vrijeme izlaska Sunca je različito. Svako mjesto u različitim sekundama očekuje rađanje Sunca… Posmatramo Sunce dok se ‘rađa’ na sasvim drugim mjestima svemira. Sunce je isto Sunce, Zemlja je ista Zemlja, ali je drukčije mjesto u svemiru…” Taškin Tuna na taj način objašnjava preciznost kur’anskog formuliranja mjesta rađanja Sunca, pri čemu se koristi množina riječi.
Sunce, koje svako jutro viđamo dok se raša, jedan je ogromni nuklearni reaktor. Ovaj naš nuklearni reaktor, koji radi pretvarajući atome hidrogena u helijum, svoju funkciju obavlja na savršeno podešen način. Ovaj izvor našeg života, koji se, na način kako to Kur’an ističe, kreće do određene granice, prema mjestu gdje će stati i okončati, sa ovako brzim kretanjem i bez ikakvih promjena u bilo kojoj preciznoj ravnoteži, putuje svemirom, a s njime i mi. Onaj koji razmišlja, istražuje i iskreno pristupa Kur’anu i kosmičkim dokazima, vidjet će Allahovu moć i fenomene Kur’ana.

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju. (29:43)